Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2923/07 (B. Y.)

Odluka donesena 17. 03. 2009.

  • Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Azil
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2923/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 03. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 17. marta 2009. godine, u predmetu broj AP 2923/07, rješavajući apelaciju Barouda Youssefa, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Barouda Youssefa, podnesena protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine, broj U 1285/05 od 8. oktobra 2007. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Baroud Youssef (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Osman Mulahalilović, advokat iz Brčkog, podnio je 5. novembra 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH), broj U 1285/05 od 8. oktobra 2007. godine.

2. Rješenjem Ministarstva sigurnosti Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), broj UP-2-07/1-04-125-2/05 od 1. septembra 2005. godine, konačno je odbijen zahtjev za odobrenje privremenog boravka i određeno protjerivanje apelanta sa teritorije Bosne i Hercegovine u vremenskom periodu od jedne godine. Protiv navedenog rješenja apelant je podnio tužbu za pokretanje upravnog spora pred Sudom BiH.

3. Rješenjem Suda BiH, broj U 1285/05 od 8. oktobra 2007. godine odbačena je kao nedozvoljena tužba apelanta. U obrazloženju rješenja Sud BiH je naveo, da je odredbama Zakonom o kretanju i boravku stranaca i azilu («Službeni glasnik BiH», broj 29/03) jasno regulisano u kojim slučajevima pripada strancu pravo na podnošenje tužbe protiv konačnog upravnog akta. Sud dalje navodi, da odredbama poglavlja IV i V citiranog zakona nije predviđeno pravo strancu na podnošenje tužbe protiv konačnog upravnog akta kojim je odlučeno o njegovom protjerivanju. Dalje se navodi, da je apelantov zahtjev za azil odbijen od strane UNHCR-a, te da je tom prilikom razmatrano i pitanje privremenog boravka apelanta iz humanitarnih razloga, kao supsidijarni vid zaštite. Sud ukazuje na odredbu člana 45. tačka 3. Pravilnika o azilu («Službeni glasnik BiH», broj 26/04) kojom je propisano da će se odluke kojima je UNHCR odbio zahtjev za izbjeglički status tretirati kao pravosnažne, a tražitelj azila čiji je zahtjev odbijen na taj način podliježe zakonu. Sud dalje navodi, da pravo stranca, u ovom slučaju apelanta, da boravi ili da se nastani u određenoj zemlji, prema stavovima Evropskog suda, spada u domen javnog prava svake zemlje i ne uživa zaštitu člana 6. Evropske konvencije kao «građansko pravo ili obaveza». Na kraju, sud je odbacio tužbeni zahtjev iz razloga što apelantu kao strancu nije dozvoljeno vođenje upravnog spora protiv rješenja o protjerivanju.

4. Apelant navodi da je osporenom odlukom povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“

6. Ustavni sud primjećuje da se u predmetnom slučaju radi o apelantovoj žalbi na navodne povrede ljudskih prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, učinjene prilikom odlučivanja o njegovom zahtjevu za odobrenje privremenog boravka na teritoriji Bosne i Hercegovine. Navedena materija je u Bosni i Hercegovini regulirana Zakonom o kretanju i boravku stranaca i azilu.

7. Praksa Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu izričito stoji na stanovištu da je odlučivanje o kretanju i boravku stranaca isključiva nadležnost državnih organa i da se ne može podvesti pod koncept «građanskih prava i obaveza» zaštićen članom 6. Evropske konvencije (vidi presudu P protiv Ujedinjenog Kraljevstva, predstavka broj 13162/87 54 DR 211, str. 2 i presudu Philip Burnett Franklin Agee protiv Ujedinjenog Kraljevstva, predstavka broj 7729/76 od 17. decembra 1976. godine, DR 7, tačka 28). U navedenim odlukama Evropski sud je zaključio «da postupak koji su provele javne vlasti s ciljem odlučivanja treba li strancu biti dozvoljeno da ostane u zemlji ili da mu to bude uskraćeno je diskrecione, administrativne prirode i ne uključuje primjenu građanskih prava i obaveza u smislu značenja člana 6. Evropske konvencije», odnosno da se uskraćivanje prava boravka stranoj osobi, iz razloga propisanih zakonom, smatra aktom države koji pripada njenom javno-pravnom domenu i ne uživa zaštitu člana 6. Evropske konvencije kao «građansko pravo ili obaveza».

8. Prema tome, pravo stranca da traži dozvolu privremenog boravka na teritoriji određene države, prema stavovima Evropskog suda za ljudska prava, koje je podržao i Ustavni sud (vidi Odluka o dopustivosti broj AP-244/05 od 9. februara 2006. godine i Odluka o dopustivosti broj AP-1189/05 od 12.aprila 2006. godine dostupne na www.ustavnisud.ba ), spada u domen javnog prava svake zemlje i ne uživa zaštitu člana 6. Evropske konvencije, te je takav postupak, budući da Ustav Bosne i Hercegovine u ovom slučaju ne pruža širi obim zaštite, ratione materiae inkompatibilan sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2923/07 (B. Y.) | Sudska praksa | Aktio