Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1436/08 (D. R.)
Odluka donesena 17. 03. 2009.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine · čl. 204
- Zakon o parničnom postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-1436/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 03. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, te sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 17. marta 2009. godine, u predmetu broj AP 1436/08, rješavajući apelaciju Dragomira Rokvića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 st. 1 i 4 tačka 15 i člana 59 stav 2 alineja 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedozvoljena apelacija Dragomira Rokvića podnesena protiv presuda Suda Bosne i Hercegovine broj Gž-101/06 od 5. februara 2008. godine i broj P-463/05 od 5. oktobra 2006. godine zbog toga što nisu iscrpljeni pravni lijekovi mogući prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Dragomir Rokvić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke podnio je 16. maja 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj Gž-
101/06 od 5. februara 2008. godine i broj P-463/05 od 5. oktobra 2006. godine.
2. Prvostepenom Presudom Suda BiH broj P-463/05 od 5. oktobra 2006. godine djelimično je uvažen apelantov tužbeni zahtjev, te je poništeno Rješenje uprave za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: tužena) broj 34-6748-
1/05 od 24. februara 2005. godine. Preostali dio tužbenog zahtjeva odbačen je kao preuranjen, s tim da svaka stranka snosi troškove postupka. Apelantov predlog za određivanje privremene mjere vraćanja na rad je odbijen.
3. Presudom Suda BiH broj Gž-101/06 od 5. februara 2008. godine žalba tužene je odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostepena presuda u dijelu u kom je poništeno Rješenje tužene broj 34-6748-1/05 od 24. februara 2005. godine. Apelantova žalba je djelimično uvažena i osporena presuda je preinačena tako što je poništeno Rješenje tužene broj 34-2448-617 od 7. marta 2005. godine, a u preostalom osporenom dijelu žalba je odbijena i prvostepena presuda potvrđena. U uvodu osporene presude označena je vrijednost spora u iznosu od 25.926,00 KM.
4. Tužena je izjavila reviziju protiv Presude Suda BiH broj Gž-101/06 od 5. februara 2008. godine. Postupak o reviziji je u toku pred Sudom BiH.
5. Apelant se žali da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na ličnu slobodu i bezbjednost iz člana II/3d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na pravičan postupak iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Takođe se žali da mu je povrijeđeno pravo na rad.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 st. 1 i 4 tačka 15 Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16 st. 1 i 4 tačka 15 Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.
7. Shodno pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje o tome da li će da koristi pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova), ne može da se smatra konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korišćenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. S obzirom na označenu vrijednost spora u iznosu od 25.926,00 KM, apelant je mogao, shodno odredbama člana 204 stav 2 Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik BiH» br. 36/04 i 84/07; u daljnjem tekstu ZPP), protiv pravosnažne Presude donesene u drugom stepenu broj Gž-101/06 od 5. februara 2008. godine da izjavi reviziju Sudu BiH. Međutim, shodno stanju spisa, on to nije učinio. Shodno praksi Ustavnog suda, revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek koji je apelant dužan da iscrpi prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu. Propustom da izjavi reviziju apelant se lišio mogućnosti da dođe do konačne odluke o njegovom tužbenom zahtjevu koja bi mogla da bude predmet apelacionog ispitivanja Ustavnog suda. Ustavni sud smatra da okolnost da je tužena u predmetnom postupku izjavila reviziju ne otklanja propust apelanata koji su bili u obavezi da prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu iskoriste ovaj raspoloživi efektivni pravni lijek. Shodno tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija ne može da se razmatra.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16 stav 4 tačka 15 Pravila Ustavnog suda, shodno kojoj će apelacija da se odbaci kao nedozvoljena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,
Seada Palavrić