Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-21/09 (M. J.)

Odluka donesena 17. 03. 2009.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-21/09

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

17. 03. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić i potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, na sjednici održanoj 17. marta 2009. godine, u predmetu broj AP 21/09, rješavajući zahtjev Miloša Janjića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Miloša Janjića za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Miloš Janjić (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Nenad Gvozdić Nino, odvjetnik iz Mostara, podnio je 6. januara 2009. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 008-0-KŽ-08-000 030 od 19. novembra 2008. godine i Presude Općinskog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 064-0-K-08-000 036 od 2. juna 2008. godine. Apelant je, također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud obustavio izvršenje kazne zatvora izrečene apelantu do donošenja odluke o apelaciji.

2. Presudom Općinskog suda broj 064-0-K-08-000 036 od 2. juna 2008. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda broj 008-0-KŽ-08-000 030 od 19. novembra 2008. godine, apelant je oglašen krivim za počinjeno krivično djelo prijevare iz člana 294. stav 2. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine, pa mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci. Apelant je, također, obavezan da na ime troškova krivičnog postupka plati iznos od 400 KM i na ime paušala iznos od 100 KM. Nadalje, Presudom je utvrđeno da Rješenje Općinskog suda broj 064-0-K-08-000 036 od 21. aprila 2008. godine, kojim je apelantu određena mjera zabrane napuštanja boravišta i oduzeta mu putna isprava broj 4596505 izdana od MUP-a Kantona Sarajevo, ostaje na snazi do pravosnažnosti ove presude. Pored toga, oštećeni «Autokuća Lijanović» upućen je da svoj imovinsko-pravni zahtjev ostvaruje u posebnom parničnom postupku.

3. Apelant je u apelaciji naveo da je u toku krivičnog postupka koji je vođen protiv njega došlo do povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav

1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropske konvencija). Prema tvrdnji apelanta, Općinski sud je počinio bitne povrede odredaba krivičnog postupka, odnosno povredu načela jednakopravnosti stranaka u postupku i onemogućavanje prava na odbranu. Pored toga, Kantonalni sud, prema mišljenju apelanta, nije razmotrio sve navode žalbe, nije pravilno utvrdio činjenično stanje, niti je pravilno primijenio KZFBiH. Apelant je zatražio od Ustavnog suda donošenje privremene mjere odlaganja izvršenja kazne zatvora, jer smatra da bi njegovim upućivanjem na izvršenje kazne zatvora za njega nastala neotklonjiva šteta budući da je nevin i da nije postupao sa umišljajem, te da Kantonalni sud nije ispitao sve žalbene navode vezane za nepotpuno i nepravilno utvrđeno činjenično stanje i nepravilnu primjenu materijalnog prava, te na visinu izrečene kazne zatvora.

4. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

5. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

6. Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:

Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

7. Ustavni sud smatra da je sloboda i sigurnost ličnosti nesumnjivo jedno od najvažnijih ljudskih prava koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine i Evropska konvencija. Stoga je nesporan interes osobe koja se upućuje ili se nalazi na izdržavanju kazne zatvora da se, u smislu člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda, odluči o privremenoj mjeri obustave izvršenja ili upućivanja na izdržavanja kazne zatvora, kako bi bilo zaštićeno ovo temeljno ljudsko pravo dok se meritorno ne okonča postupak po apelaciji. Međutim, kao jedini kriterij za Ustavni sud da odluči usvojiti zahtjev za privremenu mjere ne može biti činjenica da je osoba lišena slobode ili da joj predstoji lišavanje slobode radi izvršenja kazne zatvora i da ta osoba tvrdi da u postupku koji je prethodio osporenoj odluci nisu poštovana njena ustavna prava. Takvim automatizmom bi ovaj institut privremene mjere izgubio svoju svrhu. Ustavni sud je, stoga, u svojoj dosadašnjoj praksi usvojio određene principe kojima se rukovodi prilikom odlučivanja o zahtjevu za privremenu mjeru, i ovom prilikom ukazuje na princip prema kojem se razlozi i dokazi koje apelanti navode u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava, ne mogu analogno primijeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere (vidi Ustavni sud, odluka o privremenoj mjeri, broj AP-1363/05 od 28. juna 2005. godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

8. Razlozi i dokazi koje su apelanti dužni dostaviti Ustavnom sudu u prilog zahtjevu za donošenje privremene mjere moraju biti takvi da prima facie ukažu na neophodnost primjene ovog mehanizma kao, u datom trenutku, jedinog raspoloživog mehanizma u domaćem pravnom sistemu koji može privremeno spriječiti određene neotklonjive štetne posljedice. Izvjesnost nastupanja posljedica i njihov obim apelanti su dužni argumentovati i potkrijepiti dokazima i stoga je neprihvatljivo njihovo paušalno isticanje. Posebno je neprihvatljivo za Ustavni sud da se kao razlozi za usvajanje privremene mjere navode argumenti koji se odnose na navodno kršenje ustavnih prava s obzirom da se takvi razlozi, kao što je već rečeno u prethodnom stavu ove odluke, ne mogu analogno primijeniti na postupak prilikom odlučivanja o privremenoj mjeri. Drugačijim tumačenjem i primjenom mehanizma privremene mjere Ustavni sud bi doveo u pitanje izvršenje pravosnažnih sudskih odluka čime bi se ozbiljno ugrozili principi vladavine zakona i pravne sigurnosti kao temeljni principi Ustava Bosne i Hercegovine.

9. U konkretnom slučaju, apelant zahtjev za donošenje privremene mjere temelji na tvrdnji da bi njegovim odlaskom na izdržavanje kazne zatvora za njega nastale neotklonjivo štetne posljedice, a imajući u vidu da je nevin i da nije postupao sa umišljajem, te da Kantonalni sud nije u potpunosti ispitao njegove žalbene navode. U konkretnom slučaju apelant, Ustavnom sudu, osim navoda u vezi sa kršenjem ljudskih prava koja se tiču merituma predmeta, nije dostavio argumente i dokaze koji ukazuju prima facie na neophodnost usvajanja zahtjeva za privremenu mjeru. Pored toga, Ustavni sud podsjeća da Zakon o izvršenju krivičnih sankcija u Federaciji Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» broj 44/98) u čl. 27-31. propisuje u kojim slučajevima izvršenje kazne zatvora može biti odgođeno, te proceduru i organ koji će o takvom zahtjevu odlučiti. Apelant, međutim, nije ničim ukazao da je mogućnosti koje mu ostavlja ovaj zakon iscrpio ili da se sa zahtjevom za odlaganje izvršenja kazne obratio nadležnom organu. Na osnovu izloženog Ustavni sud smatra apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovanim.

10. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

11. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,

Seada Palavrić

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-21/09 (M. J.) | Sudska praksa | Aktio