Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-311/09 (S.G.)
Odluka donesena 15. 04. 2009.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
- Zakon o izvršenju krivičnih sankcija u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ispravka Zakona o izvršenju krivičnih sankcija u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izvršenju krivičnih sankcija u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 77
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 77
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama Zakona o izvršenju krivičnih sankcija u Federaciji Bosne i Hercegovine
Predmeti (1)
AP-311/09
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
15. 04. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, na sjednici održanoj 15. aprila 2009. godine, u predmetu broj AP 311/09, rješavajući zahtjev S.G. za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev S.G. za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. S.G. (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Nijaz Đuliman, advokat iz Mostara, podnio je 4. februara 2009. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 58 0 K 019787 08 Kž od 17. decembra 2008. godine i presude Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj 07 58 K 019787 06 K. Apelant je, također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud odložio izvršenje kazne zatvora po osporenoj presudi Kantonalnog suda do donošenja odluke o apelaciji.
2. Presudom Općinskog suda, apelant je oglašen krivim da je na način i u vrijeme navedeno u izreci presude počinio krivično djelo Lake tjelesne ozljede iz člana 173. stav 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ FBiH) u sticaju sa krivičnim djelom Teške tjelesne ozljede iz člana 172. stav 1. a u vezi sa članom 54. istog zakona. Sud je primjenom čl. 42, 49. i 50. stav 1. i člana 62. KZ FBiH apelantu izrekao uvjetnu osudu kojom je za krivično djelo Lake tjelesne ozljede apelantu utvrdio kaznu zatvora u trajanju od pet mjeseci, a za krivično djelo Teške tjelesne ozljede kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci, koje kazne se neće izvršiti ukoliko apelant u roku od jedne odnosno dvije godine, računajući od dana pravomoćnosti presude ne počini novo krivično djelo. Nadalje je primjenom člana 54. stav 2. tačka b. KZ FBiH sud apelantu izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine koja kazna se neće izvršiti ukoliko apelant u roku od tri godine, računajući od dana pravomoćnosti presude ne počini novo krivično djelo.
3. Kantonalni sud je presudom broj 58 0 K 019787 08 Kž od 17. decembra 2008. godine odbio žalbu apelanta, a uvažio žalbu Kantonalnog tužilaštva Mostar (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo), te je prvostepena presuda preinačena u odluci o krivičnoj sankciji na način da je apelantu za krivično djelo izrečena jedinstvena kaznu zatvora u trajanju od devet mjeseci. U ostalom dijelu prvostepena presuda je ostala neizmijenjena. Kantonalni sud je zaključio da je prvostepeni sud, suprotno navodima apelanta, na osnovu iskaza oštećenih te svjedoka optužbe i ostalih objektivnih dokaza pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje na kojem se temelji odluka o odgovornosti apelanta te je ocijenio neosnovanim navode apelanta vezane za povredu načela in dubio pro reo, budući da se sumnja, na kojoj se temelji to načelo, mora odnositi na odlučne činjenice. Razmatrajući žalbene navode Tužilaštva vezane za odluku o izrečenoj kazni sud je zaključio da u konkretnom slučaju nema mjesta uvjetnoj osudi kao mjeri upozorenja jer bi se na takav način stimulirali potencijalni počinitelji navedenih i sličnih djela, nego da se mora izreći bezuslovna kazna zatvora.
4. Apelant je naveo povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1. i 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Suština apelantovih navoda o povredi ovog prava svodi se na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje jer su prema apelantovim navodima osporene presude zasnovane isključivo na iskazima oštećenih i njihovih prijatelja. Apelant je naveo i da je povrijeđeno njegovo pravo na presumpciju nevinosti jer drugostepeni sud kroz obrazlaganje zašto vjeru nije poklonio apelantovom negiranju krivice kao odlučujući faktor uzeo činjenicu da je apelant već ranije osuđivan.
5. Apelant je, također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud odložio izvršenje kazne zatvora obrazlažući da je bi njegovim slanjem na izdržavanje kazne zatvora prije donošenja konačne odluke o apelaciji bilo nastavljeno kršenje njegovih ljudskih prava što bi dovelo do nastanka materijalne i nematerijalne štete koja se ne bi mogla nadoknaditi niti na drugi način spriječiti.
6. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:
Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
7. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i opravdanje jedino u situaciji kada šteta, čiji je nastanak nedvosmisleno naznačen u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.
8. Razlozi koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o zahtjevu za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava ne mogu se analogno primijeniti pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
9. U vezi s postavljenim zahtjevom za donošenje privremene mjere, Ustavni sud zapaža da Zakon o izvršenju krivičnih sankcija u Federacije Bosne i Hercegovine («Službeni novine FBiH» br. 44/98, 42/99 i 12/09) regulira postupak odlaganja izvršenja kazne (čl. 27-31.) te da apelant nije ničim ukazao da je iscrpio mogućnosti koje su mu stajale prema citiranim odredbama navedenog Zakona.
10. Ustavni sud naglašava da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere neće, u pravilu, cijeniti razloge koje predviđa Zakon o izvršenju krivičnih sankcija jer je to zadatak nadležnih organa određenih tim zakonom, već isključivo razloge koji su navedeni u članu 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Nadalje, Ustavni sud naglašava da eventualni razlozi koje treba cijeniti nadležni organ u postupku propisanom Zakonom o izvršenju krivičnih sankcija, kao ni navodi o kršenju ustavnih prava apelanta tokom postupka koji je rezultirao osporenim presudama, bez obzira koliko eventulano ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere kojom bi se u postupku po apelacionoj nadležnosti Ustavnog suda iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine odložilo izvršenje pravosnažno izrečene sankcije, niti opravdavaju postavljeni zahtjev Ustavnom sudu. Shodno navedenom, Ustavni sud smatra apelantov zahtjev neosnovanim.
11. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
12. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,
Seada Palavrić