Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-661/09 (M. O.)
Odluka donesena 15. 04. 2009.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Obaveze koje proizilaze iz javnog zakonodavstva
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-661/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 04. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 15. aprila 2009. godine, u predmetu broj AP-661/09, rješavajući apelaciju Mehe Obradovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mehe Obradovića podnesena protiv Presude Kantonalnog suda Sarajevo, broj 09 0 U 002789 05 U od 26. januara 2009. godine, Rješenja Federalnog ministarstva finansija Sarajevo, 07-15-1530/04 od 21. decembra 2004. godine, Rješenja Porezne uprave Kantonalnog ureda Sarajevo-
Ispostava Novo Sarajevo, broj 10-9-3-15-3-6501/03 od 20. oktobra 2004. godine i Rješenja Porezne uprave Kantonalnog ureda Sarajevo-
Ispostava Novo Sarajevo, broj 10-9-3-15-3-6501/03 od 4. oktobra 2004. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Meho Obradović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 5. marta 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda Sarajevo (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 09 0 U 002789 05 U od 26. januara 2009. godine, Rješenja Federalnog ministarstva finansija Sarajevo (u daljnjem tekstu: Federalno ministarstvo), broj 07-15-1530/04 od 21. decembra 2004. godine, Rješenja Porezne uprave Kantonalnog ureda Sarajevo-Ispostava Novo Sarajevo (u daljnjem tekstu: Porezna uprava), broj 10-9-
3-15-3-6501/03 od 20. oktobra 2004. godine i Rješenja Porezne uprave, broj 10-9-3-15-3-6501/03 od 4. oktobra 2004. godine.
2. Rješenjem Porezne uprave, broj 10-9-3-15-3-6501/03 od 4. oktobra 2004. godine, je odbijena kao neosnovana, izmijenjena porezna prijava apelanta, kojom je navedeno umanjenje ukupnih prihoda na ime troškova opremanja u iznosu od 110.387,29 KM, te negativna osnovica u iznosu od -
8.387,29 KM. Za razrez poreza na prihod od imovine i imovinskih prava i to za period od 1. jula 2002. godine do 31. decembra 2002. godine, iskazan je porez u iznosu od 14.280,00 KM, kao i mjesečna akontacija poreza od imovine za 2003. godinu u iznosu od 2.380,00 KM. Također je Ugovorom o zakupu garažnog prostora, u Sarajevu, ulica Trnovska broj 6, i to između apelanta kao zakupodavca i Vlade Malezije kao zakupoprimca sa druge strane, utvrđena mjesečna zakupnina u iznosu od 17.000,00 KM, što ukupno iznosi 102.000,00 KM, koje je apelant primio unaprijed na ime zakupa za navedeni period, kao i uloženi troškovi adaptacije i opremanja predmentog garažnog objekta u iznosu od 110.387,29 KM. Navedenu izmijenjenu poresku prijavu apelant je podnio sa zakašnjenjem od 316 dana, a istu je bio dužan podnijeti prije sticanja prihoda od imovine, odnosno 30. maja 2002. godine, u skladu sa članom 80 stav 3. Zakona o porezu Kantona Sarajevo («Službene novine Kantona Sarajevo», broj 08/02 i 01/03).
3. Porezna uprava je odlučujući o žalbi apelanta na Rješenje Porezne uprave, broj 10-9-3-15-3-
6501/03 od 4. oktobra 2004. godine, donijela Rješenje broj 10-9-3-15-3-6501/03 od 20. oktobra 2004. godine, kojim je žalba apelanta odbijena kao neosnovana, s obzirom na to da je apelant kao najmoprimac već unaprijed primio na ime najamnine iznos od 17.000,00 KM mjesečno, što ukupno iznosi 102.000,00 KM, pa je shodno tome visina poreza i obračunata u skladu sa članom 28. stav 1. Zakona o porezu Kantona Sarajevo, kojim je propisano da se osnovica poreza na prihod od izdavanja u najam nepokretnih i pokretnih stvari određuje kao, ukupan prihod ostvaren u godini za koju se vrši razrez ovog poreza, umanjen za troškove koji su bili nužni za ostvarenje tog prihoda, u iznosu od 30% od ostvarenog prihoda, odnosno u apelantovom slučaju 30% od 102.000,00 KM što iznosi 30.600,00 KM, za koji se iznos umanjuje osnovica od 102.000,00 KM, pa se na tako umanjenu osnovicu obračunava porez po stopi od 20%, i onda porez iznosi 14.280,00 KM, odnosno akontacija poreza od imovine iznosi 2.380,00 KM, a ne kako je apelant naveo u izmijenjenoj poreskoj prijavi, kao negativnu osnovicu u iznosu od -8.387,29 KM
4. Apelant je izjavio žalbu protiv Rješenja Porezne uprave, broj 10-9-3-15-3-6501/03 od 20. oktobra 2004. godine Federalnom ministarstvu, koje je Rješenjem broj 07-15-1530/04 od 21. decembra 2004. godine, istu odbilo kao neosnovanu.
5. Apelant je nezadovoljan osporenim Rješenjem Fedralnog ministarstva, broj 07-15-1530/04 od 21. decembra 2004. godine, pokrenuo upravni spor tužbom, koja je Presudom Kantonalnog suda, broj 09 0 U 0027899 05 U od 26. januara 2009. godine, odbijena kao neosnovana. U obrazloženju Presude je navedeno da su nižestepena rješenja donesena na pravilan i zakonit način, odnosno da su organi uprave u toku postupka vodili računa o pravilima upravnog postupka, te da su u konkretnom slučaju potpuno utvrdili činjenično stanje i pravilno primjenili materijalno pravo, konkretno član 28. stav 1. Zakona o porezima Kantona Sarajevo.
6. Apelant navodi da mu je osporenim odlukama, odnosno činjenicom da je prema njegovom mišljenju, prilikom utvrđivanja poreske obveze u u izmjenjenoj poreskoj prijavi trebalo u obzir uzeti i troškove adaptacije koji predstavljaju rashod i sami po sebi dovode do povećanja vrijednosti objekta, povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“
8. Ustavni sud podsjeća, u skladu sa svojim ranijim stavovima, kao i ustaljenom praksom bivše Evropske komisije za ljudska prava i Evropskog suda za ljudska prava, da određene novčane obaveze prema državi spadaju isključivo u oblast javnog prava i stoga ne potpadaju pod pojam «građanska prava i obaveze» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, odluku broj AP-382/04 od
23. marta 2005. godine; Evropska komisija za ljudska prava, X protiv Francuske, apelacija broj 9908/82 od 4. maja 1983. godine; i Evropski sud za ljudska prava, Schouten i Meldrum protiv Holandije, presuda od 9. decembra 1994. godine, Serija A broj 304). Ustavni sud zaključuje da u takve obaveze, nesumnjivo, spadaju i obaveze koje proizilaze iz poreskog zakonodavstva, konkretno u apelantovom slučaju proizašle iz Zakona o porezu Kantona Sarajevo («Službene novine Kantona Sarajevo», broj 08/02 i 01/03). Stoga, u skladu sa iznesenim stavovima, postupak u kojem je apelant obavezan da uplati poreske obaveze, ne potpada pod okvir zaštite prava na pravičan postupak u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Dakle, kako se u konkretnom slučaju ne radi o «građanskim pravima ili obavezama» već o obavezama javnog karaktera, slijedi da su ovi navodi apelanata o povredi prava na pravičan postupak ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. Apelant je također naveo da mu je osporenom Presudom Kantonalnog suda povrijeđeno njegovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi sa ovim žalbenim navodima apelanata, Ustavni sud podsjeća da je i ranije stao na stanovište da ne postoji povreda apelantovog prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, ukoliko je nametanje poreskih obaveza imalo osnovu u zakonu, koji reguliše pitanja iz oblasti javnog prava, kao što je to i u konkretnom slučaju (vidi, Ustavni sud, odluka broj U-27/01, od 28. septembra 2001. godine, tačka 29. objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 8/02 i mutatis mutandis odluke o dopustivosti, br. AP-669/03, od 17. marta 2004. godine i AP-285/03 od 23. jula 2004. godine). Shodno tome, i ovi navodi apelanata se moraju odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,
Seada Palavrić