Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1214/08 (D.D. MLIN „HUSINSKI RUDAR“-Ljubače)
Odluka donesena 15. 04. 2009.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Obaveze koje proizilaze iz javnog zakonodavstva
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1214/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 04. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 15. aprila 2009. godine, u predmetu broj AP 1214/08, rješavajući apelaciju D.D. MLIN „HUSINSKI RUDAR“-Ljubače, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija D.D. MLIN „HUSINSKI RUDAR“- Ljubače podnesena protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine, broj Uvl-181/07 od 12. marta 2008. godine, Presude Suda Bosne i Hercegovine, broj U-1074/05 od 17. oktobra 2007. godine, Rješenja Uprave za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine, Banja Luka, broj 01/4-UP/II-507/05 od 31. maja 2005. godine, i Zaključka Carinske uprave, Carinarnica Tuzla, broj UP/I-
1260/04 od 4. augusta 2004. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. D.D. MLIN „HUSINSKI RUDAR“-Ljubače (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Goran Jezdić i Vlado Matuzović, advokati iz Tuzle, podnio je 22. aprila 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH sud), broj Uvl-181/07 od 12. marta 2008. godine, Presude Suda BiH, broj U-1074/05 od 17. oktobra 2007. godine, Rješenja Uprave za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine, Banja Luka (u daljnjem tekstu: Uprava), broj 01/4-UP/II-507/05 od 31. maja 2005. godine, i Zaključka Carinske uprave, Carinarnica Tuzla (u daljnjem tekstu: Carinarnica), broj UP/I-1260/04 od 4. augusta 2004. godine.
2. Zaključkom Carinarnice, broj UP/I-1260/04 od 4. augusta 2004. godine, koji je potvrđen Rješenjem Uprave, broj 01/4-UP/II-507/05 od 31. maja 2005. godine, odbačen je zahtjev apelanta za isplatu kamata po uvoznoj carinskoj deklaraciji (u daljnjem tekstu: UCD), broj 16545 od 12. novembra 1997. godine po osnovu neosnovano naplaćene pristojbe. U obrazloženju Zaključka je navedeno da Carinarnica nije nadležna da rješava po zahtjevu apelanta obzirom da se isti odnosi na isplatu kamata o čemu se ne može rješavati u upravnom sporu, obzirom da se radi o stvari koja spada u nadležnost suda.
3. Presudom Suda BiH, broj U-1074/05 od 17. oktobra 2007. godine, odbijena je kao neosnovana tužba apelanta podnesena protiv drugostepenog rješenja Uprave, broj 01/4-UP/II-507/05 od 31. maja 2005. godine. Sud BiH je naveo da je pravilan zaključak carinskih organa, jer se radi o zahtjevu za naknadu štete koja je prema navodima apelanta nastala time što carinski organi bez pravnog osnova držali njegova novčana sredstva, te da je pravilno primijenjen član 58. stav 3. Zakona o upravnom postupku, da carinski organi nisu nadležni za odlučivanje o zahtjevu apelanta.
4. Apelant je protiv Presude Suda BiH, broj U-1074/05 od 17. oktobra 2007. godine, podnio zahtjev za preispitivanje Apelacionom upranom vijeću Suda BiH, ali je njegov zahtjev odbijen kao neosnovan Presudom, broj Uvl-181/07 od 12. marta 2008. godine uz obrazloženje da je Vijeće Suda BiH za upravne sporove pravilno primijenilo zakon u konkretnom slučaju.
5. Apelant se žali da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje, iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant smatra da je njegov zahtjev za isplatu zateznih kamata na ime nezakonito naplaćene carine trebalo rješavati u upravnom postupku pred carinskim organima.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“
7. Ustavni sud podsjeća, u skladu sa ustaljenom praksom bivše Evropske komisije za ljudska prava i Evropskog suda za ljudska prava, koju Ustavni sud podržava, da određene novčane obaveze prema državi spadaju isključivo u oblast javnog prava i stoga ne potpadaju pod pojam «građanska prava i obaveze» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, osim u slučaju zloupotrebe prava (vidi odluku Ustavnog suda, broj AP-669/03 od 17. marta 2004. godine; Evropska komisija za ljudska prava, H protiv Francuske, apelacija broj 9908/82 od 4. maja 1983. godine; i Evropski sud za ljudska prava, Schoumen i Meldrum protiv Holandije, presuda od 9. decembra 1994. godine, Serija A broj 304). Ovo je naročito slučaj tamo gdje obaveza, koja je u naravi novčana, «potiče iz poreskog zakonodavstva ili je na drugi način dio normalnih građanskih obaveza u demokratskom društvu» (vidi već citiranu presudu Schoumen i Meldrum protiv Holandije, stav 50). Ustavni sud zaključuje da u takve obaveze, nesumnjivo, spada i obaveza plaćanja carinskih i drugih dažbina na uvezenu robu, kako je to relevantnim zakonom predviđeno. U konkretnom slučaju, apelant traži povrat kamata na ime plaćene uvozne carinske deklaracije. Stoga, Ustavni sud u skladu sa iznesenim stavovima zaključuje da i navedeni postupak ne potpada pod okvir zaštite prava na pravičan postupak u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije osim u slučaju očigledne zloupotrebe tog prava. Dakle, kako se u konkretnom slučaju ne radi o «građanskim pravima ili obavezama» već se obavezama iz javnog prava, koje se odnose na primjenu Carinskog zakona Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine FBiH", br. 2/95 do 8/96; u daljnjem tekstu: Carinski zakon), te kako Ustavni sud nije uočio ništa što bi ukazivalo da se radi o zloupotrebi prava slijedi da su navodi apelanta o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. U vezi sa navodima apelanta o kršenju njegovog prava na imovinu, Ustavni sud podsjeća da, u principu, nije u njegovoj nadležnosti da ispituje ispravnost primjene pozitivno-pravnih propisa od strane upravnih organa i redovnih sudova, već da je to zadatak upravo tih organa vlasti i sudova. Osim toga, Ustavni sud je i ranije stao na stanovište da se apelant ne može pozivati na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, ukoliko je nametanje poreskih ili carinskih obaveza imalo osnovu u zakonu koji, po materiji koju reguliše, spada u oblast javnog prava (vidi odluku Ustavnog suda, broj AP-285/03 od 23. jula 2004. godine i broj AP-829/04 od 26. oktobra 2004. godine). Ustavni sud zapaža da se konkretna apelacija tiče primjene carinskog zakonodavstva, odnosno relevantnih odredaba Carinskog zakona, pa se shodno tome apelantovi navodi o kršenju prava na imovinu također moraju odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,
Seada Palavrić