USTAVOTVORNA SKUPŠTINA FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
Carinski zakon
CARINSKI ZAKON
TEMELJNE ODREDBE
Članak 1.
Ovim Zakonom uređuju se osnove sustava carinske zaštite gospodarstva Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federacije), prava i obveze svih subjekata u postupku carinjenja robe, određuje se pojam carinskog područja, carinske crte, carinskog graničnog pojasa, carinskog nadzora i drugi instituti koji reguliraju sustav carinske zaštite te postupak carinjenja robe.
CARINSKO PODRUČJE
Članak 2.
(1) Carinsko područje Federacije obuhvaća teritorij Federacije.
(2) Carinsko područje Federacije ograničeno je carinskom crtom koja je istovjetna s granicom Federacije.
(3) Carinsko područje Federacije je jedinstveno.
Članak 3.
(1) Carinski granični pojas na kopnu je dio carinskog područja Federacije koji širinom obuhvaća 5 km od carinske crte u dubinu teritorija Federacije.
(2) Odredba stavka 1. ovoga članka primjenjuje se i kad carinska crta prolazi graničnim rijekama.
(3) Carinski granični pojas na moru dio je carinskog područja Federacije koji širinom obuhvaća 3km kopna od obale, područje od obale do vanjske granice teritorijalnog mora te područje široko dvije nautičke milje računajući od vanjske granice teritorijalnog mora u smjeru otvorenog mora.
(4) Vlada Federacije bliže određuje carinski granični pojas iz članka 3. ovog zakona.
CARINSKA ROBA
Članak 4.
(1) Carinskom robom smatraju se sve stvari koje se u carinsko područje Federacije uvoze, unose ili primaju, koje se s tog područja izvoze, iznose ili šalju i koje se preko tog područja prijevoze ili prenose.
(2) Prema stavku 1. ovoga članka, carinskom robom smatraju se i:
- 1)žive životinje koje se uvoze, unose, izvoze ili provoze;
- 2)električna energija i plinovita ili tekuća tijela koja se elktričnim vodovodima, plinovodima, naftovodima, vodovodima ili na drugi način uvoze, izvoze ili provoze;
- 3)prijevozna i prijenosna sredstva kojima se roba i putnici prijevoze preko carinske crte ili su namijenjena prijevozu robe i putnika preko carinske crte;
- 4)brodovi koje poduzeća i druge pravne osobe nabavljaju u inozemstvu, ako se počnu gospodarski iskorištavati prije prelaska carinske crte
- 5)stvari koje su na carinsko područje Federacije dospjele na drugi način;
- 6)domaća roba koja se prijevozi iz jednog mjesta u Federaciji u drugo mjesto u Federaciji preko stranog carinskog područja;
- 7)roba koja je posebnim propisima izjednačena s robom koja se uvozi, unosi ili prima ili izvozi, iznosi ili šalje.
(3) Prema stavku 1. ovog članka carinskom se robom ne smatraju:
- 1)javne isprave,
- 2)pismovne pošiljke koje ne sadržavaju carinsku robu,
- 3)trgovačko dopisivanje, poslovne knjige, te robna, pravna i financijska dokumentacija,
- 4)čekovi, mjenice, dionice i gotovina.
(4) Vlada Federacije propisat će koje se stvari, osim onih iz st. 1. i 2. ovog članka, smatraju carinskom robom, odnosno koje se stvari, što prijelaze preko carinske crte, osim onih iz stavka 3. ovog članka ne smatraju carinskom robom.
CARINSKI NADZOR
Članak 5.
(1) Carinski nadzor obuhvaća mjere koje se poduzimaju radi sprečavanja neovlaštenog postupanja s carinskom robom i osiguranja njezine istovjetnosti, dok se ne provede carinski postupak.
Carinski nadzor obuhvaća osobito:
- 1)čuvanje i pregled carinske robe,
- 2)sprovođenje carinske robe,
- 3)stavljanje carinskih obilježja,
- 4)uzimanje uzoraka, prospekata, crteža, fotografija i slično, radi podataka kojima se osigurava istovjetnost robe,
- 5)pregled i pretragu prijevoznih i prijenosnih sredstava, vozačkog osoblja odnosno posade,
- 6)pregled putničke prtljage i osobnu pretragu putnika.
Članak 6.
Carinskom nadzoru podliježu:
- 1)carinska roba,
- 2)putnici i posada te osoblje prijevoznih i prijenosnih sredstava.
Članak 7.
(1) Carinskom nadzoru ne podliježu:
- 1)domaći i strani brodovi koji viju vojnu pomorsku zastavu,
- 2)brodovi dok plove na dijelovima pograničnih rijeka na kojima se prema međunarodnim ugovorima, ne može obavljati carinski nadzor,
- 3)brodovi organa unutarnjih poslova,
- 4)domaći i strani vojni zrakoplovi.
(2) Carinskom nadzoru podliježu roba i putnici koji se iskrcavaju, ili ukrcavaju na brodove iz toč. 1. i 3. stavka 1. ovog članka, te roba i putnici koji se prijevoze između tih brodova i obale, i obrnuto.
(3) Carinskom nadzoru podliježu roba i putnici, koji se iskrcavaju ili ukrcavaju na zrakoplove iz točke 4. stavka 1. ovog članka.
(4) Osobe iz st. 2. i 3. ovog članka, moraju carinsku robu prijaviti carinarnici, da bi se proveo carinski postupak.
Članak 8.
Carinski nadzor provode carinarnice prema odredbama ovog zakona i propisima donesenim na temelju ovog zakona.
Članak 9.
(1) Ovlašćuje se Vlada Federacije da, osim mjera predviđenih ovim zakonom, propiše i posebne mjere carinskog nadzora, te slučajeve u kojima se ne primjenjuju mjere carinskog nadzora.
(2) Direktor Carinske uprave Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Carinska uprava), propisuje način vođenja evidencije o carinskoj robi, da bi se mogle provesti mjere carinskog nadzora.
Članak 10.
(1) Carinska obilježja moraju ostati neoštećena, sve dok ih ne skine nadležna carinarnica, ako ovim zakonom nije drugačije određeno.
(2) Direktor Carinske uprave Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Carinska uprava), propisuje vrste carinskih obilježja i način njihove uporabe.
CARINSKI PRIJELAZ
Članak 11.
(1) Uvoz, izvoz i provoz robe te prijelaz osoba preko carinske crte, obavlja se na graničnim prijelazima za međunarodni promet.
(2) Projektiranje, izgradnja i rekonstrukcija onog dijela graničnog prijelaza za međunarodni promet, koji je određen za provedbu carinskog nadzora i carinskog postupka, obavljaju se na temelju suglasnosti Carinske uprave.
GRANIČNI PROMET
Članak 12.
(1) Preko graničnih prijelaza za granični promet, mogu prelaziti i prenositi robu samo osobe koje to pravo imaju na temelju zakona ili međunarodnog ugovora.
(2) Preko graničnih prijelaza za granični promet, dvovlasnici mogu prenositi stvari koje su im potrebne za obrađivanje njihovog imanja, a na temelju međunarodnog ugovora i druge stvari.
(3) Liječnici, veterinari i primalje, koji imaju boravište u carinskom graničnom pojasu mogu, ako je hitno potrebno, preko graničnih prijelaza za granični promet, prenositi instrumente i lijekove potrebne za obavljanje njihovih poslova.
(4) Vatrogasne i druge ekipe, koje sudjeluju u spašavanju ljudi i imovine u elementarnim nepogodama mogu, ako je potrebno, preko svih graničnih prijelaza prenositi potrebnu opremu i ostala tehnička sredstva.
(5) Ako je ganični prijelaz za granični promet istovremeno i granični prijelaz za međunarodni promet, osobe iz stavka 1. i 2. ovog članka, mogu uvoziti odnosno izvoziti i drugu robu, bez korištenja povlastice iz čl. 27. st. 1. t. 1, 2, 4, 5, 7, 9, 11, 12. i 13. ovog zakona.
VRIJEME PRELASKA CARINSKE CRTE
Članak 13.
(1) U redovitom prometu ili ako se to carinarnici unaprijed prijavi, prijevozna sredstva te njihovo vozačko osoblje odnosno posada i putnici mogu prelaziti preko graničnih prijelaza za međunarodni promet u svako doba dana i noći.
(2) Motorna vozila za prijevoz osoba mogu u svako doba dana i noći prelaziti preko graničnih prijelaza za međunarodni promet.
(3) U svim se drugim slučajevima samo danju može prenositi roba i prelaziti preko carinske crte.
(4) Iznimno od odredbe stavka 3. ovog članka, direktor Carinske uprave može, kad je to potrebno, propisati da se roba može prenositi i da se može prelaziti preko carinske crte i u drugo doba dana.
Članak 14.
Riječju "danju" prema članku 13. stavka 3. ovog zakona, misli se vrijeme :
- 1)u siječnju i prosincu - od 7 do 17 sati,
- 2)u veljači i studenome - od 6 do 18 sati,
- 3)u ožujku, rujnu i listopadu - od 5 do 19 sati,
- 4)u travnju i kolovozu - od 4 do 19 sati,
- 5)u svibnju, lipnju i srpnju - od 4 do 20 sati.
PRIJAVLJIVANJE ROBE
Članak 15.
Sva roba što se uvozi, unosi i prima ili izvozi, prevozi i šalje preko carinske crte mora se prijaviti pograničnoj carinarnici, u skladu s odredbama ovog zakona i propisima što na temelju njega budu doneseni.
Članak l6.
(1) Organi Federacije (sudovi, inspekcijski organi, organi unutarnjih poslova i dr.) moraju najbližoj carinarnici prijaviti svu robu i prijevozna sredstva koja se kod njih nalaze, ako je riječ o robi koju su ti organi privremeno ili konačno oduzeli, i ako se osnovano posumnja da je to carinska roba nad kojom nije proveden carinski postupak prema odredbama ovog zakona.
(2) Roba i prijevozna sredstva iz stavka 1. ovog članka ne mogu se predati drugome prije nego što se plate carina i druge uvozne dažbine. Državni organi iz stavka 1. ovog članka dužni su da uplate carinu i druge uvozne pristojbe prije predaje carinske robe kupcu ili drugoj osobi kome su robu ustupili.
(3) Carina i druge pristojbe naplaćuju se nakon podmirenja troškova nastalih u svezi s robom iz stavka l. ovog članka (čuvanje, prodaja i sl.).
(4) Sredstva ostvarena prodajom carinske robe i prijevoznih sredstava iz stavka 1. ovog članka, nakon uplate carine i drugih pristojbi, raspoređuju se u skladu s odredbama propisa o prekršajima i propisa o izvršenju krivičnih sankcija.
PLAĆANJE CARINE I ZAŠTITA
Članak l7.
(1) Roba i stvari koje se uvoze, unose ili prime u carinsko područje Federacije podliježu plaćanju carine, osim ako ovim zakonom ili zakonom o carinskoj tarifi nije određeno drukčije.
(2) Carina je prihod proračuna Federacije.
Članak l8.
(1) Plaćanju carine ne podliježe:
- 1)roba koja se izvozi, ili šalje iz carinskog područja Federacije;
2)roba koja se prevozi ili prenosi preko carinskog područja Federacije;
- 3)roba koju je poduzeće ili druga pravna osoba izvezla i koja je ocarinjena, a vraća se neprodana ili se vraća zato što ne odgovara obvezama što proizlaze iz ugovora ili poslovnog odnosa na temelju kojega je bila izvezena;
- 4)roba koju su državljani Federacijeizvezli i koja je ocarinjena, a vraća se iz inozemstva;
- 5)dokumentacija koja se šalje u svezi s međunarodnim licitacijama i natječajima;
- 6)sve vrste tiskanog ili snimljenog materijala iz oblasti kulture, prosvjete i znanosti, te dokumentacija koju organi Federacije, poduzeća i druge organizacije primaju na temelju međunarodnih ugovora ili međunarodnih sporazuma.
- 7)televizijske, filmske ili na drugi način snimljene vijesti ili slike i programski prilozi za izravnu emisiju preko sredstava javnog priopćavanja;
- 8)sav materijal (potrošni kancelarijski materijal) koji se besplatno prima iz inozemstva, a namijenjen je isključivo sudionicima međunarodnih simpozija, konferencija i sličnih sastanaka koji se održavaju u Federaciji.
- 9)poljoprivredni proizvodi koji ostaju kao rezultat umnožavanja u procesu proizvodnje sjemenske robe od privremeno uvezenog sjemenskog materijala;
- 10)roba koja se izvozno-uvozno carini bez prelaska carinske crte na temelju sklopljenog i registriranog ugovora sa stranom osobom o ustupanju izgradnje investicijskog objekta stranom izvođaču u zemlji.
OBVEZA PLAĆANJA I CARINE
Članak 19.
(1) Obveza plaćanja carine nastaje:
- 1)za robu koja se uvozi, unosi ili prima - na dan kad roba prijeđe preko carinske crte, a za robu koja se iz carinske zone stavlja u promet na tržište - na dan kad je prešla iz carinske zone na tržište Federacije;
- 2)za brodove poduzeća, odnosno drugih pravnih osoba kupljene u inozemstvu, ako se počnu privredno iskorištavati prije prelaska carinske crte - danom dobivanja privremenog plovidbenog lista;
- 3)za robu smještenu u konsignacijsko skladište - na dan kad je kupac preuzeo robu s konsignacijskog skladišta;
- 4)za robu koja je privremeno uvezena u carinsko područje Federacije - na dan kad se podnese carinska deklaracija za konačno carinjenje te robe, odnosno na dan proteka roka za koji je odobren privremeni uvoz;
- 5)za robu i prijevozna sredstava iz članka 16. ovog zakona - na dan izvršnosti odluke organa kojem je roba ili prijevozno sredstvo oduzeto odnosno na dan kad se donese odluka o dozvoli izvršenja;
- 6)za robu koja se iz konsignacijskog skladišta prenosi u carinske magazin, carinsko stovarište ili carinsko skladište - na dan kad je iznesena iz konsignacijskog skladišta;
- 7)za provoznu robu koja je na carinskom području Federacije zadržana radi uvoza - na dan kad se podnese deklaracija za carinjenje te robe, a ako deklaracija nije podnesena - na dan stavljanja robe u slobodni promet;
- 8)za robu koja se izvozno-uvozno carini bez prelaska robe preko carinske crte - na dan kad se podnese carinska deklaracija.
Članak 20.
Obveza plaćanja carine za robu koja se izvozi nastaje onog dana kad se podnese izvozna carinska deklaracija.
Članak 21.
Uništi li se roba što se uvozi ili prima ili koja se izvozi ili šalje dok se nalazi pod carinskim nadzorom, prestaje obveza plaćanja carine.
UTVRĐIVANJE VISINE CARINE
Članak 22.
(1) Visina carine za robu za koju je nastala obveza plaćanja carine utvrđuje se prema stanju robe u skladu s propisima što važe, i to:
- 1)za robu koja se uvozi i za robu koja se uvozi preko carinske zone - na dan kad se podnese carinska deklaracija,
- 2)za robu koju putnici unose - na dan carinjenja,
- 3)za robu smještenu u konsignacijsko skladište - na dan kad kupac preuzme robu iz konsignacijskog skladišta,
- 4)za robu koja je bila privremeno uvezena u carinsko područje Federacije - na dan kad se podnese carinska deklaracija za konačno carinjenje odnosno na dan proteka roka za koji je odobren privremeni uvoz,
- 5)za robu i prijevozna sredstva iz članka 16. ovog Zakona - na dan izvršnosti odluke tijela kojom su roba ili prijevozno sredstvo oduzeti odnosno na dan donošenja odluke o dozvoli izvršenja,
- 6)za robu koja se iz konsignacijsnog skladišta prenosi u carinski magazin, carinsko stovarište ili carinsko skladište - na dan kad se podnese carinska deklaracija,
- 7)za robu koja se provozi, a na carinskom je području Federacije zadržana radi uvoza-na dan kad se podnese deklaracija za carinjenje te robe, a ako carinska deklaracija nije podnesena- na dan stavljanja robe u slobodni promet,
- 8)za robu koja se izvozno-uvozno carini bez prelaska preko carinske crte - na dan kad se podnese carinska deklaracija,
- 9)za robu koja se carini u smislu članka 228. stavak 2. i članka 362. stavak 1. ovog zakona - na dan stavljanja robe u slobodan promet.
- 10)visina carine za robu proizvedenu ili oplemenjenu u carinskoj zoni, koja se stavlja u promet na tržište Federacije, utvrđuje se u skladu s propisima što važe na dan podnošenja carinske deklaracije.
- 11)za brodove koji se počnu gospodarski iskorištavati prije prelaska carinske crte - na dan dobivanja privremenog plovidbenog lista.
(2) Iznos carine za robu koja se izvozi, a podlježe plaćanju carine utvrđuje se po propisima koji važe na dan podnošenja deklaracije za carinjenje.
CARINSKI OBVEZNIK
Članak 23.
(1) Carinski obveznik jest posjednik robe ili osoba koju on ovlasti, osoba na koju glasi prijevozna isprava, osoba na koju su prenesena prava iz prijevozne isprave, osoba koja robu unosi u carinsko područje Federacije ili iznosi s tog područja te druge osobe koje moraju platiti carinu, kada to predviđa ovaj Zakon.
(2) Za robu koja se izgubi ili na drugi način nestane na putu od carinske crte do prijemne carinarnice, carinski je obveznik vozar ili osoba koja je robu preuzela od carinarnice.
CARINSKA OSLOBAĐANJA
Članak 24.
(1) Od plaćanja carine oslobođeni su:
- 1)šefovi stranih država i izaslanici stranih država u specijalnoj misiji, te članovi njihove uže obitelji - na predmete namijenjene njihovim službenim potrebama i osobnoj uporabi,
- 2)međunarodne organizacije - na predmete namijenjene njihovim službenim potrebama,
- 3)diplomatska i konzularna predstavništva stranih država u Federaciji - na predmete namijenjene njihovim službenim potrebama,
- 4)šefovi stranih diplomatskih predstavništava u Federaciji i članovi njihovih užih obitelji - na predmete namijenjene njihovoj osobnoj uporabi.
(2) Predmeti oslobođeni od plaćanja carine prema odredbama stavka 1. ovog članka, ne smiju se otuđiti ili dati drugoj osobi prije prijave carinarnici i provedenog postupka carinjenja.
Članak 25.
(1) Od plaćanja carine u granicama recipročnosti oslobođeni su:
- 1)diplomatsko i konzularno osoblje stranih predstavništava u Federaciji i članovi njihovih užih obitelji - na predmete namijenjene njihovoj osobnoj uporabi,
- 2)osoblje stranih diplomatskih i konzularnih predstavništava u Federaciji - na predmete svojeg domaćinstva uvezene u roku 12 mjeseci od dana njihova dolaska na dužnost u Federaciju.
(2) Pravom iz stavka 1. ovog članka ne mogu se koristiti državljani Federacije ni strani državljani stalno nastanjeni u Federaciji.
Članak 26.
(1) Od plaćanja carine oslobođeni su predmeti naoružanja, koji se uvoze za potrebe Oružanih snaga Federacije i drugih postrojbi obrane, službe unutarnjih poslova, službe za izvršenje krivičnih i prekršajnih sankcija, te drugih upravnih službi i organizacija koje vrše javna ovlaštenja.
(2) Rješenje o oslobađanju od plaćanja carine, u skladu s potrebama razvoja službi iz stavka 1. donosi ministar financija, na prijedlog nadležnog ministra.
Članak 27.
(1) Od plaćanja carine oslobođeni su:
- 1)putnici koji dolaze iz inozemstva - na predmete koji služe njihovim osobnim potrebama za vrijeme putovanja (osobna prtljaga) bez obzira na to da li ih nose sobom ili su ih dali na prijevoz vozaru;
- 2)domaći i strani putnici - na predmete osobne prtljage i na predmete koje unose iz inozemstva ako ti predmeti nisu namijenjeni preprodaji, i to do vrijednosti koju propiše Vlada Federacije,
Kao domaći putnici ne smatraju se posada i vozačko osoblje odnosnih prijevoznih sredstava;
- 3)stranci koji su stekli državljanstvo Federacije, odnosno boravak po osnovu odobrenog trajnog nastanjenja ili boravak po osnovi priznatog statusa izbjeglice u Federaciji, - na predmete svojega kućanstva i predmete gospodarskog inventara za obavljanje gospodarske ili slične djelatnosti u vrijednosti koju propiše Vlada Federacije, ako ih unesu u roku od 6 mjeseci ili 12 mjeseci od dana stjecanja državljanstva, odnosno odobravanja trajnog nastanjenja ili stjecanja statusa izbjeglice u Federaciji;
Ovlašćuje se ministar financija da propiše vrstu i količinu predmeta koji se mogu uvesti ili unijeti uz oslobađanje od plaćanja carine prema stavku 1. ove točke.
Gospodarskim inventarom, u smislu ove točke, smatraju se samo oni predmeti koji su doseljenoj osobi neophodni za obavljanje jedne djelatnosti i bez kojih se ta djelatnost ne bi mogla obavljati ako se, prema propisima, može baviti tom djelatnošću u Federaciji. Prijevozna sredstva u smislu ove točke smatraju se gospodarskim inventarom ako se korisnik povlastice bavi prijevozničkom djelatnošću kao jedinom djelatnošću.
Rok iz stavka 1. ove točke može ovlaštena carinarnica na zahtjev korisnika povlastice produžiti, ako to zahtijevaju posebne okolnosti pod kojima se obavlja doseljenje;
- 4)državljani Federacije - članovi posada brodova, te državljani Federacije imali su prebivalište u Federaciji, koji su po bilo kojem osnovu bili na radu u inozemstvu najmanje dvije godine neprekidno ili najmanje 24 mjeseca u poslijednjih četiri godine ili boravili u inozemstvu najmanje sedam godina - na predmete svojega kućanstva i na predmete gospodarskog inventara za obavljanje gospodarske ili slične djelatnosti u Federaciji, koje unesu iz inozemstva u roku 6 mjeseci ili 12 mjeseci od dana povratka u Federaciji, u vrijednosti koju propiše Vlada Federacije.
Ovlašćuje se ministar financija da propiše vrstu i količinu predmeta koji se mogu uvesti ili unijeti uz oslobađanje od plaćanja carine prema stavku 1. ove točke.
Rok iz stavka 1. ove točke može ovlaštena carinarnica na zahtjev korisnika povlastice produžiti, ako to zahtijevaju posebne okolnosti pod kojima se obavlja povratak.
Ako osobe iz stavka 1. ove točke dolaze iz inozemstva radi korištenja godišnjeg odmora, posjete obitelji i sl., mogu jednom godišnje bez plaćanja carine unositi predmete koji nisu namijenjeni preprodaji, do ukupne vrijednosti koju propiše Vlada.
- 5)državljani Republike Bosne i Hercegovine koji se u skladu sa članom 5. Zakona o raseljenim licima i izbjeglicama ("Službeni list RBiH", br. 8/94 i 13/94), smatraju izbjeglicama Republike - na predmete svojg kućanstva i predmete i predmete gospodarskog inventara za obavljanje gospodarske ili slične djelatnosti koje unesu iz inozemstva u roku od 3 mjeseca od dana povratka u Federaciju, odnosno najduže 6 mjeseci od dana prestanka radnog stanja, u vrijednosti koju propiše Vlada.
Ovlašćuje se ministar financija da propiše vrste i količinu predmeta koje se mogu uvesti ili unijeti uz oslobađanje od plaćanja carine prema stavu 1. ove točke.
Rok iz stavka 1. ove točke može ovlaštena carinarnica na zahtijev korisnika povlastice produžiti, ako to zahtijevaju posebne okolnosti pod kojim se obavlja povratak.
Potvrdu o statusu osoba iz stavka 1. ove točke daju diplomatsko-konzularna predstavništva Federacije Bosne i Hercegovine, odnosno zajednički uredi za repartijaciju u zemlji iz koje izbjeglica dolazi.
- 6)državljani Federacije i strani državljani - na predmete koje prime iz inozemstva u pošiljkama do vrijednosti koju propiše Vlada;
- 7)državljani Federacije i strani državljani - na lijekove za osobnu uporabu koje donesu ili prime iz inozemstva;
- 8)državljani Federacije i strani državljani stalno nastanjeni u Federaciji - na predmete naslijeđene u inozemstvu;
- 9)državljani Federacije, poduzeća, druge pravne i fizičke osobe te strani državljani stalno nastanjeni u Federaciji - na odlikovanja, medalje, spomenice, športske i druge trofeje, odnosno slične predmete koje dobiju u inozemstvu na natjecanjima, izložbama i priredbama međunarodnog značenja;
- 10)znanstvenici, književnici i umjetnici - na vlastita djela koja unesu iz inozemstva;
- 11)državljani Federacije koji žive u graničnom pojasu - na predmete zemljoradnje i stočarstva dobivene sa svojih imanja koja se nalaze u graničnom pojasu susjedne države te na priplod i ostale proizvode dobivene od stoke koja se zbog poljskih radova, ispaša ili zimovanja nalazi na tim imanjima;
- 12)vozači motornih vozila - na gorivo i mazivo u spremnicima koji su tvornički ugrađeni u motorna vozila;
- 13)invalidne osobe - na ortopedska i druga pomagala koja neposredno služe kao zamjena za nedostajući, odnosno oštećeni organ, te na rezervne dijelove i potrošni materijal za uporabu tih pomagala koja unesu, uvezu ili prime iz inozemstva za osobnu uporabu;
Ovlašćuje se Vlada da propiše uvjete za oslobađanje od plaćanja carine pri unosu, uvozu ili primanju osobnih automobila kao pomagala prema stavku 1. ove točke (specijalni osobni automobili).
Povlastica iz stavka 2. ove točke može se koristiti najviše jednom u razdoblju od pet godina.
Specijalni osobni automobili iz stavka 2. ove točke moraju biti posebno označeni, a u prometnu dozvolu tih automobila unosi se podatak da vozilo služi isključivo za prijevoz invalidne osobe.
Ako invalidna osoba, odnosno njezin roditelj ili skrbnik specijalni osobni automobil proda, bez naknade ili na drugi način otuđi ili dade na uporabu drugoj osobi prije isteka roka od pet godina od dana nabave, obračunat će se i naplatiti carina koje je ta osoba bila oslobođena u trenutku nabave automobila i kamata iz članka 248. ovog Zakona;
- 14)invalidi odnosno druge osobe s umanjenom odnosno ograničenom radnom sposobnošću koje se, nakon profesionalne rehabilitacije osposobe za stanovitu djelatnost - na opremu za obavljanje te djelatnosti;
Članak 28.
(1) Od plaćanja carine oslobođeni su:
- 1)državni organi, ustanove, poduzeća i druge pravne i fizičke osobe - na robu koju besplatno prime iz inozemstva ili je nabave iz sredstava koja su dobili iz inozemstva kao novčanu pomoć, ako je ta roba namijenjena uklanjanju posljedica elementarnih nepogoda i ratnih sukoba;
- 2)korisnici slobodne carinske zone - na svu robu koja se uvozi u slobodnu carinsku zonu;
- 3)poduzeća i druge pravne osobe - na medalje, plakete i druge predmete iz inozemstva kao priznanje na međunarodnim natjecanjima što se organiziraju u Federaciji;
- 4)muzeji i umjetničke galerije - na zbirke i umjetničke predmete koji su namijenjeni obavljanju njihove djelatnosti te arhivi - za reproducirani arhivski materijal;
- 5)državna organi, poduzeća i druge pravne osobe - na robu koju besplatno prime iz inozemstva za znanstvene, prosvjetne, kulturne, športske, humanitarne, vjerske, zdrastvene i socijalne svrhe;
- 6)državna tijela, poduzeća i druge pravne i fizičke osobe na reklamni materijal i uzorke koje besplatno prime iz inozemstva.
Vlada propisuje za koji se reklamni materijal i uzorke i u kojoj količini i vrijednosti može primijeniti oslobađanje od plaćanja carine iz ove točke;
- 7)vlasnici odnosno korisnici prijevoznih sredstava - na predmete :
- -koji se radi zamjene dotrajalog ili uništenog dijela, ugrade u osobno motorno vozilo za vrijeme dok se ono nalazi u inozemstvu;
- -koji se, radi zamjene dotrajalog ili uništenog dijela, ugrade u cestovno motorno vozilo u javnom prometu za vrijeme dok se ono nalazi u inozemstvu;
- -koji se, radi zamjene dotrajalog ili uništenog dijela prijevoznog sredstva ili njegovog inventara, kupe i ugrade u pomorsko ili riječno prijevozno sredstvo u javnom međunarodnom prometu;
- -koji se kao potrošni i pogonski materijal za rad i sigurnost plovnih prijevoznih sredstava rabe za vrijeme plovidbe u prometu s inozemstvom;
- -koji se, radi zamjene dotrajalog ili uništenog dijela zrakoplova ili njegova inventara, kupuju i ugrađuju u zrakoplovno prijevozno sredstvo s najmanje pet putničkih sjedala ili u zrakoplovno prijevozno sredstvo privredne avijacije nosivosti najmanje 600 kilograma.
- -
Ovlašćuje se Vlada Federacije da propiše vrijednost predmeta i potanje uvjete za korištenje prava iz stavka 1. ove točke.
- 8)strani izlagači koji sudjeluju na međunarodnim sajmovima i trgovačkim izložbama u Federaciji - na predmete koje unesu ili prime iz inozemstva radi uobičajene raspodjele i potrošnje za vrijeme održavanja sajma odnosno izložbe.
Ovlašćuje se Vlada Federacije da propiše vrstu, količinu i vrijednost robe za koju se može primijeniti oslobađanje od plaćanja carine iz ove točke.
- 9)poduzeća, udruge umjetnika i druge organizacije koje se bave naučnoistraživačkom, vaspitno-obrazovnom, kulturnom i tehničkom kulturom, kulturno-umjetničkom djelatnošću, djelatnostima zaštite kulturnih dobara, novinsko-izdavačkom djelatnošću ili djelatnostima radija i televizije ili kinematografije ili djelatnošću fizičke kulture i športa - na robu koja se ne proizvodi u zemlji, a služi neposredno za obavljanje njihove djelatnosti;
Ministarstvo naobrazbe, znanosti, kulture i športa Federacije daje mišljenje da li se radi o robi koja službi za obavljanje djelatnosti iz ove točke.
- 10)poduzeća - na opremu koju uvoze radi zamjene opreme koja je uništena u požaru, eksploziji, elementarnim nepogodama, ratu, oružanim sukobima, ako su ispunjeni slijedeći uvjeti:
- a)da je vrijednost uništene opreme veća od 15% od ukupne neamortizovane opreme poduzeća
- b)da se oprema uvozi radi zamjene uništene opreme
- c)da se opreme koja se uvozi ne proizvodi u zemlji
- d)da je ostvarena naknada štete po osnovu osiguranja navedene opreme, osim ako organizacija za osiguranje ne vrši osiguranje za određeni rizik osiguranja
- a)
- 11)na robu koja se prodaje u slobodinm carinskim prodavaonicama
- 12)poduzeća i druge pravne osobe u oblasti zdravstva na specifičnu opremu, uređaje i instrumente za zdravstvo i na rezervene dijelove i potrošni materijal za korištenje te opreme koji se u zemlji ne proizvode i ako se uvoz tih proizvoda vrši radi opremanja poduzeća sukladno s programima razvoja zdravstva u zemlji, poduzeća na specifičnu opremu koja se koristi u zaštitnim radionicama za rehabilitaciju, zapošljavanje i prekvalifikaciju invalida koja se u zemlji ne proizvodi, Savez slijepih Federacije i Saveza gluhih i nagluhih Federacije odnosno njihovi članovi -na specifičnu opremu, uređaje i instrumente i na rezervne dijelove i potrošni materijal za korištenje te opreme za potrebe slijepih i gluhih i nagluhih osoba koji se u zemlji ne proizvode, Udruženje distrofičara i njihovi članovi - na specifičnu opremu, uređaje i instrumente i na rezervne dijelove i potrošni materijal za potrebe osoba oboljelih od mišičnih i neuromišičnih bolesti, koji se u zemlji ne proizvodi, kao i građani na specifičnu opremu, uređaje i instrumente za zdravstvo i na rezervne dijelove i potrošni materijal za korištenje te opreme, za osobnu uporabu koji se u zemlji ne proizvodi;
Članak 29.
(1) Oprema koja se uvozi po osnovi uloga strane osobe u domaće poduzeće, ustanovu ili radnju može biti oslobođena od plaćanja carine.
(2) Rješenje o oslobađanju od plaćanja carine prema stavku 1. ovoga članka donosi ministar financija na prijedlog stručne komisije za strana ulaganja, koja se osniva u skladu s propisima iz stavka 5. ovoga članka.
(3) Ako poduzeće, radnja, odnosno strana osoba namjerava robu oslobođenu od plaćanja carine prema stavku 1. ovoga članka otuđiti, dati drugome na korištenje ili rabiti u drug svrhe, a ne u one zbog kojih je oslobođena od plaćanja carine prije isteka roka od pet godina od dana uvoza robe oslobođene od plaćanja carine, rješenjem ovlaštene carinarnice obračunat će se i naplatiti carina prema carinskoj osnovici i stopi carine utvrđenoj pri uvoznom carinjenju robe, te kamata prema člau 248. ovog zakona.
(4) Ako poduzeće, radnja, odnosno strana osoba iz stavka 1. ovog članka ne robu za koju nije plaćena carina i druge carinske pristojbe otuđi, da drugom na korištenje ili rabi u druge svrhe, a ne u one za koje je oslobođen od plaćanja carine i drugih uvoznih pristojbi prije isteka roka od pet godina od dana uvoza robe bez prethodnog plaćanja carine i drugih uvoznih pristojbi, obvezno je da plati carinu po stopi utvrđenoj u carinskoj tarifi i druge uvozne pristojbe. Carina i druge uvozne pristojbe obračunavaju se po propisima koje važe na dan donošenja rješenja o naplati carina i drugih uvoznih pristojbi, te kamata prema članku 248. ovog zakona.
(5) Ovlašćuje se ministar financija da uredi potanje uvjete i postupak za ostvarivanje carinske povlastice iz stavka 1. ovoga članka.
(6) Carinska uprava vodi evidenciju o korisnicima i vrijednosti opreme oslobođene od plaćanja carine po osnovi stavka 1. ovog članka.
Članak 30.
Ako korisnici carinske povlastice iz čl. 24. do 28., osim članka 27. toč. 7. i 9. ovog zakona robu koja je bila oslobođena plaćanja carine prije isteka roka od tri godine od dana uvoza, otuđe, daju drugome na uporabu ili rabe u druge svrhe, a ne u one zbog kojih je ta roba oslobođena od plaćanja carine, rješenjem ovlaštene carinarnice obračunat će se i naplatiti carina prema carinskoj osnovici i stopi carine utvrđenih pri uvoznom carinjenju robe, te kamata prema članku 248. ovog zakona.
Članak 31.
Evidenciju o vrsti, količini, te vrijednosti robe koju uvezu pravne osobe na temelju čl. 24. do 28. ovog zakona vodi Carinska uprava, a evidenciju o vrijednosti robe koju uvezu fizičke osobe, nadležna carinarnica.
Članak 32.
Potanje propise o postupku za ostvarivanje prava na oslobađanje od plaćanja carine donosi ministar financija.
Članak 33.
Vrijednosti iz članka 27. stavka 1. toč. 2, 3, 4. i 5. ovog zakona Vlada propisuje u DEM.
Na osnovi zahtjeva osoba iz čl. 24. do 28. ovog zakona za oslobođenje od plaćanja carine, carinarnica mora donijeti rješenje o oslobađanju od plaćanja carine.
CARINSKA TARIFA
Članak 34.
Na robu koja se uvozi, unosi ili prima u carinsko područje Federacije plaća se carina po stopi što se određuje carinskom tarifom, koju posebnim zakonom donosi Federacija. Ovlašćuje se Vlada da iznimno iz zaštitnih razloga posebnim propisom može propisati carinske stope za izvoz određenih proizvoda.
Carinska se tarifa propisuje posebnim zakonom u skladu s obvezama preuzetim međunarodnim ugovorima, te klauzulom o najvećem povlaštenju i principom racionalne zaštite domaće proizvodnje i tržišta.
CARINSKA EVIDENCIJA
Članak 35.
(1) Na robu koja se uvozi plaća se pristojba za carinsko evidentiranje u visini 1% od carinske osnovice.
(2) Vlada može propisati na koju robu se izuzetno neće naplaćivati pristojba iz stavka 1. ovog članka.
(3) Sredstva pribavljena naplatom pristojbe za carinsko evidentiranje koriste se za financiranje rada, modernizaciju i opremanje carinske službe.
CARINSKA OSNOVICA
Članak 36.
(1) Carinska osnovica na koju se primjenjuju stope iz carinske tarife jest vrijednost robe.
(2) Vrijednost robe koja predstavlja carinsku osnovicu jest ugovorena cijena (transakcijska vrijednost). Ugovorenom cijenom smatra se stvarno plaćena cijena ili cijena koju treba platiti za robu kupljenu radi uvoza u Federaciju.
(3) Pod ugovorenom cijenom koja predstavlja carinsku osnovicu razumijeva se:
- 1)da su uključeni svi troškovi i drugi izdaci u svezi s prodajom i isporukom robe u graničnoj luci odnosno pristaništu ili u mjestu ulaska robe u carinsko područje Federacije (članak 41);
- 2)da su isključeni svi troškovi, pristojbe i takse koji se naplaćuju carinskom području Federacije;
- 3)da nema ograničenja za kupce glede raspolaganja robom ili njezinom uporabom, osim ograničenja koja su utvrđena propisima Federacije koji se odnose na zabranu preprodaje u treće zemlje ili ograničenja koja ne utječu bitno na vrijednost robe;
- 4)da ugovor o kupoprodaji ne sadrži uvjete ili obveze čija vrijednost ne može biti utvrđena u odnosu prema vrijednosti robe koja se carini;
- 5)da nikakva korist od preprodaje robe ili drugog raspolaganja robom ili njezinom uporabom neće nastati izravno ili neizravno za prodavača;
- 6)da kupac i prodavatelj nisu uzajamno povezani, a ako su povezani, da na ugovorenu cijenu nije utjecao trgovinski, financijski ili drugi odnos između kupca i prodavatelja.
Članak 37.
Carinska osnovica za robu koja se izvozi jest fakturna vrijednost robe franco granica Federacije.
Članak 38.
(1) Ako se carinska osnovica uvezene robe ne može utvrditi na temelju članka 36. stavka 2. ovog Zakona, kao carinska osnovica uzima se ugovorena cijena iste robe kupljene radi uvoza u Federaciju i uvezene u isto ili približno isto vrijeme kao i roba koja se carini.
(2) Ako se carinska osnovica uvezene robe ne može utvrditi na temelju članka 36. stavka 2. ovog Zakona i stavka 1. ovog članka, za carinsku osnovicu uzima se ugovorena cijena slične robe kupljene radi uvoza u Federaciju i uvezene u isto ili približno isto vrijeme kao i roba koja se carini.
(3) Za utvrđivanje carinske osnovice iz st. 1. i 2. ovog članka treba primijeniti ugovorenu cijenu iste ili slične robe prodane u istom obliku kupoprodaje (maloprodaja ili velikoprodaja) i u približno istoj količini kao roba koja se carini. Ako nema takve prodaje, treba primijeniti ugovorenu cijenu iste ili slične robe prodane u različitom obliku kupoprodaje ili u različitim količinama.
(4) Ako se u primjeni ovog članka utvrdi da postoji više ugovorenih cijena iste ili slične robe, za određivanje carinske osnovice uvezene robe treba primijeniti najnižu ugovorenu cijenu.
Članak 39.
(1) Ako se carinska osnovica uvezene robe ne može utvrditi prema odredbama čl. 36. i 38. ovog zakona, treba postupiti ovako:
- 1)ako se uvezena roba, odnosno ista ili slična uvezena roba prodaje u Federaciji u istom stanju u kojem je uvezena, carinsku osnovicu uvezene robe treba utvrditi na temelju cijene po mjernoj jedinici po kojoj se ta roba u tom stanju prodaje osobama koje nisu uzajamno povezane s osobama od kojih kupuju tu robu u najvećoj ukupnoj količini, u isto ili približno isto vrijeme kada se uvozi roba koja se carini, pod uvjetom da se ta cijena smanji za iznos:
- a)uobičajenih provizija, troškova prometa i druge dobiti u svezi s prodajom iste ili slične robe uvezene u Federaciju,
- b)uobičajenih troškova prijevoza, osiguranja i drugih troškova koji nastaju u Federaciji,
- c)carine i drugih pristojbi i taksa koje se naplaćuju pri prodaji robe u Federaciji.
- a)
Ako se uvezena roba ili ista ili slična uvezena roba ne prodaje u Federaciji u istom stanju u kojem je uvezena, ako to zahtijeva carinski obveznik, carinsku osnovicu uvezene robe treba utvrditi na temelju cijena po mjernoj jedinici po kojoj se uvezena roba nakon oplemenjivanja prodaje u najvećoj ukupnoj količini osobama u Federaciji koje nisu povezane s osobama od kojih tu robu kupuju, pod uvjetom da se ta cijena smanji za iznos vrijednosti obavljenog oplemenjivanja i troškova iz stavka 1. ove točke;
- 2)ako se carinska osnovica ne može utvrditi po točki 1. ovog stavka, treba je utvrditi na temelju obračunate vrijednosti, koja odgovara iznosu:
- a)vrijednosti materijala i troškova nastalih u proizvodnji uvezene robe,
- b)dobiti i troškova koje pri uvozu u Federaciju obično ostvaruju odnosno imaju proizvođači iste ili slične robe iz zemlje izvoza kao što je roba koja se carini,
- c)troškovima i drugim izdacima iz članka 41. ovog Zakona.
- a)
(2) Carinski obveznik može podnijeti zahtjev za utvrđivanje carinske osnovice prema odredbama ovog članka neovisno o utvrđenom redoslijedu u stavku 1. ovog članka.
Članak 40.
(1) Ako se carinska osnovica uvezene robe ne može utvrditi na temelju čl. od 36. do 39. ovog zakona, onda to treba učiniti na drugi odgovarajući način, u skladu s odredbama ovog zakona, na temelju raspoloživih podataka.
(2) Carinska osnovica iz stavka 1. ovog članka ne može se utvrđivati na temelju:
- 1)prodajne cijene robe domaće proizvodnje na tržištu Federacije,
- 2)prodajne cijene robe na domaćem tržištu zemlje izvoznice,
- 3)troškova proizvodnje, osim uobičajenih troškova prijevoza, osiguranja i drugih troškova koji nastaju u Federaciji (članak 39. stavak 1. u točki 1. alineja 2. ovog zakona),
- 4)cijene robe za izvoz u treće zemlje,
- 5)proizvoljnih i fiktivnih vrijednosti.
Članak 41.
(1) Troškovima i drugim izdacima koji se uračunavaju u carinsku osnovicu, u smislu članka 36. ovog Zakona, smatraju se:
- 1)troškovi prijevoza,
- 2)troškovi osiguranja,
- 3)provizije posrednika,
- 4)troškovi ambalaže,
- 5)troškovi utovara i pretovara,
- 6)razmjerni dio vrijednosti sirovina, reprodukcijskog materijala i dijelova za ugradnju nabavljenih u inozemstvu koje je kupac osigurao besplatno ili po sniženoj cijeni, a upotrijebljeni su u proizvodnji uvezene robe,
- 7)razmjerni dio vrijednosti druge robe koju je kupac osigurao besplatno ili po sniženoj cijeni, a utrošena je u proizvodnji uvezene robe,
- 8)razmjerni dio vrijednosti alata, kalupa, matrica i sličnih proizvoda, koje je kupac osigurao besplatno ili po sniženoj cijeni, a korišteni su u proizvodnji uvezene robe,
- 9)naknade i troškovi u svezi s korištenjem prava na uporabu patenata, modela, znaka ili inozemne tvorničke ili trgovačke marke, što ih kupac plaća izravno ili neizravno, ako je prodaja uvjetovana takvim plaćanjem,
- 10)dio iznosa ostvaren preprodajom, ustupanjem ili uporabom uvezene robe koji se izravno ili neizravno plaća prodavcu, ako je prodaja uvjetovana takvim plaćanjem,
- 11)razmjerni dio vrijednosti usluga obavljenih u inozemstvu koje kupac posebno plaća, a potrebne su za proizvodnju robe koja se uvozi. Vrijednost usluge ne sadrži troškove istraživanja obavljenih u inozemstvu.
(2) Iznimno od odredbe točke 9. stavka 1. ovog članka, naknade i troškovi ne uračunavaju se u carinsku osnovicu ako se roba uvozi s pravom reprodukcije.
Članak 42.
(1) Ako se uvozi roba za koju je ugovorena obaveza iz članka 41. točka 10. ovog zakona, carinski obveznik mora to naznačiti u carinskoj deklaraciji.
(2) Carinski obveznik mora nadležnoj carinarnici naknadno prijaviti prodaju, ustupanje ili uporabu uvezene robe, iz čega proizilazi obveza doplate stanovite svote prodavatelju najkasnije u roku 30 dana od dana nastanka te obveze.
(3) Na temelju podnesene prijave, carinarnica mora donijeti rješenje kojim obračunava svotu carine i drugih uvoznih taksi što ih treba platiti carinski obveznik.
Članak 43.
(1) Ako se u jednoj pošiljci nalazi više vrsta robe koja se carini primjenom raznih carinskih stopa, cjelokupni iznos troškova, koji se odnose na prodaju robe, troškove prijevoza, osiguranja i dopreme robe, mora se obračunati razmjerno vrijednosti pojedine vrste robe.
(2) Uobičajna (standardna) ambalaža ne carini se posebno ako carinska osnovica robe obuhvata i vrijednost ambalaže.
(3) Ako carinsku osnovicu predstavlja vrijednost robe bez ambalaže, a ambalaža se posebno plaća, carina za ambalažu plaća se po stopama koje su propisane za robu koja je upakovana u ambalaži.
(4) Za ambalažu koja se šalje posebno, u istoj ili posebnoj pošiljci, kao i ambalažu izrađenu od neuobičajenog (nestandardnog) odnosno specijalno naručenog materijala, carina se plaća po stopi predviđenoj za robu u koju spada takva ambalaža.
(5) Ako se u jednoj ambalaži nalazi više vrsta robe, troškovi ambalaže obračunavaju se srazmjerno vrijednosti pojedine vrste robe.
(6) Bliže propise za sprovođenje odredaba ovog članka donosi ministar financija.
Članak 44.
(1) Za carinsku osnovicu uzima se vrijednost robe označena u fakturi prodavatelja ako ta vrijednost odgovara odredbama ovog Zakona koje se odnose na ugovorenu cijenu.
(2) Ako je vrijednost robe označena u fakturi iskazana u stranoj valuti, strana se valuta preračunava u nacionalnu valutu po tečaju utvrđenom u skladu s propisima o deviznom poslovanju koji je na snazi na dan nastanka obveze plaćanja carine.
(3) Ako faktura nije podnesena iz opravdanih razloga odnosno ako carinarnica, s obzirom na okolnosti pod kojima se obavlja uvoz, smatra da vrijednost robe označena u fakturi ne odgovara odredbama ovog Zakona o ugovornoj cijeni carinsku osnovicu treba utvrditi u skladu sa odredbama čl. od 36. do 48. ovog Zakona.
(4) Ako se u postupku carinjenja robe vrijednost označena u fakturi odnosno carinskoj deklaraciji ne može prihvatiti kao carinska osnovica, postupit će se u skladu s odredbama članka 245. ovog zakona.
(5) U postupku carinjenja carinarnica može od podnositelja deklaracije zatražiti sve podatke potrebne za utvrđivanje carinske osnovice u smislu čl. 36. do 48. ovog zakona.
(6) Na zahtjev carinskog obveznika carinarnica će izdati pismeno obavještenje o visini carinske osnovice i o načinu njenog utvrđivanja.
(7) Carinska uprava prati podatke o cijenama i, prema potrebi, izdaje liste vrijednosti što ih carinsko tijelo primjenjuje u postupku utvrđivanja carinske osnovice.
Članak 45.
(1) Kamate na kredit i troškovi osiguranja novčanih sredstava u inozemstvu (troškovi financiranja) koji se odnose na plaćanje uvezene robe, ne uračunavaju se u carinsku osnovicu ako je financijski aranžman sastavljen u pisanom obliku pod ovim uvjetima:
- 1)ako su kamate odvojene od stvarno plaćene cijene ili cijene koju treba platiti za robu kupljenu radi uvoza u Federaciju;
- 2)ako su kamate sadržane u cijeni, a kupac može dokazati da je plaćena cijena ili cijena koju treba platiti približna stvarno plaćenoj cijeni za istovrsnu ili sličnu robu kupljenu bez financijskog aranžmana i da je kamatna stopa u okviru stopa za takve transakcije u zemlji u kojoj je osiguran kredit.
Članak 46.
(1) Sva sniženja cijena ugovorena i ostvarena prije obavljenog uvoza ne uračunavaju se u carinsku osnovicu robe.
(2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovog članka, kasa-skonto koji nije ostvaren prije obavljenog uvoza ne uračunava se u carinsku osnovicu, ako uvoznik naknadno podnese dokaz da ga je osvario pri plaćanju.
(3) Troškovi montiranja koje se obavlja u Federaciji ne uračunavaju se u carinsku osnovicu strojeva, aparata i uređaja koji se uvoze.
Članak 47.
(1) Carinska osnovica za robu koja se uvozi bez plaćanja protuvrijednosti i za rabljenu robu utvrđuje se prema odredbama čl. 36. do 48. ovog zakona. U postupku carinjenja carinarnica treba uzeti podatke o cijenama iste, slične ili istovrsne robe. Ako se carinska osnovica rabljene robe utvrđuje na temelju cijena nove robe, vrijednost takve robe smanjuje se za postotak njene istrošenosti.
(2) Vrijednost robe koja je za vrijeme prijevoza i dopreme i dok se nalazi pod carinskim nadzorom pretrpjela oštećenje utvrđuje se smanjenjem odgovarajuće ugovorene cijene za postotak oštećenja. Postupak oštećenja utvrđuje carinarnica procjenom.
(3) Pod vrijednošću u smislu odredaba ovog zakona podrazumjeva se vrijednost robe koja predstavlja carinsku osnovicu.
Članak 48.
Ministar financija propisuje potanje uvjete i način utvrđivanja carinske osnovice.
DODATNA CARINA
Članak 49.
(1) Ako strana zemlja glede plaćanja carine na robu porijekla iz Federacije ili glede carinskog postupka ne postupi s brodovima ili drugim prijevoznim sredstvima Federacije na isti način kao s robom, brodovima i drugim prijevoznim sredstvima iz drugih zemalja, ministar financija može propisati da se na uvoz robe iz te zemlje plaća dodatna carina, odnosno da se na robu ili prijevozna sredstva te zemlje primijeni posebni postupak, vodeći računa o obvezama preuzetim na temelju međunarodnih ugovora.
(2) Ako za robu iz stavka 1. ovog članka carinskom tarifom nije predviđeno plaćanje carine, ministar financija može za takvu robu odrediti plaćanje carine u postotku od vrijednosti robe.
SEZONSKA CARINA
Članak 50.
Ako carinske stope za poljoprivredne proizvode u stanovitom razdoblju ne osiguravaju stabilnost domaće proizvodnje i domaćeg tržišta u skladu s politikom cijena, Vlada, na prijedlog ministra financija, nakon pribavljenog mišljenja od ministarstva nadležnog za poslove poljoprivrede i Ministarstva trgovine može osim postojećih carinskih stopa propisati i sezonske carinske stope, uz vremensko ograničenje njihove primjene.
Sezonske carinske stope iz stavka 1. ovog članka ne mogu biti veće od 30%.
PREFERENCIJALNA CARINA
Članak 51.
(1) Za uvoz robe iz zemalja u razvoju mogu se odrediti preferencijalne carinske stope.
(2) Preferencijalne carinske stope mogu se primjenjivati na robu koja se uvozi iz stanovitih zemalja u razvoju, ako je vrijednost uvezene robe u toj zemlji industrijskom obradom uvećana najmanje za 51%.
(3) Carinske stope iz stavka 1. ovoga članka, na temelju kriterija iz stavka 2. ovog članka propisuje Vlada.
DOPUNSKA I KOMPENZATORNA CARINA
Članak 52.
(1) Ako je cijena robe koja se uvozi niža od ugovorene cijene (članak 36. ovog Zakona) i ako uvoz takve robe može nanijeti štetu gospodarstvu Federacije, mora se naplatiti dopunska carina u svoti koja predstavlja razliku između ugovorene cijene i cijene robe koja se uvozi.
(2) Ako se uvozi roba za koju je u zemlji podrijetla ili izvoza odobrena subvencija, radi neutraliziranja subvencije može da se naplati kompenzatorna carina do iznosa subvencije.
(3) Vlada donosi potanje propise o uvjetima za primjenu odredaba ovog članka.
JEDINSTVENA CARINSKA STOPA
Članak 53.
(1) Roba namjenjena za korištenje u osobnom domaćinstvu, koju državljani Federacije i strani državljani nose sobom prilikom dolaska iz inozemstva ili primaju iz inozemstva, osim robe na koju se primjenjuju carinske povlastice iz čl. 27. i 28. ovog Zakona i robe za koju je u Carinskoj tarifi predviđena stopa carine "slobodno", carini se po stopi od 8%.
(2) Na robu koja nije obuhvaćena st. 1. ovog članka koju državljani Federacije i strani državljani nose sobom prilikom dolaska iz inozemstva ili primaju iz inozemstva, carina se obračunava po stopama iz Carinske tarife.
(3) Na robu koja se kupuje sa konsignacijskog skladišta u Federaciji ne primjenjuje se jedinstvena carinska stopa iz stavka 1. ovog članka.
(4) Ovlašćuje se Vlada da propiše vrijednost robe na koju će se primjeniti jedinstvena stopa iz stava 1. ovog članka.
CARINSKI KONTINGENT
Članak 54.
(1) Kriterije o carinskim kontingentima propisuje Vlada u skladu sa ciljevima ekonomske i razvojne politike. Ti se kriteriji objavljuju u "Službenim novinama Federacije BiH".
(2) Ministar financija, na temelju kriterija iz stavka 1. ovog članka, odobrava uvoz robe bez plaćanja carine ili uvoz robe uz plaćanje carine po stopi koja je niža od stope određene u carinskoj tarifi (carinski kontigent).
(3) Roba za koju je propisan carinski kontingent bez plaćanja carine ne smatra se oslobođenom od plaćanja carine.
(4) Kontrolu i evidenciju o iskorišćavanju carinskih kontingenata prema pojedinim rješenjima i vrstama robe obavlja Carinska uprava.
POSEBNA MJERA CARINSKE ZAŠTITE
Članak 55.
(1) Vlada, na prijedlog ministra financija, nakon pribavljenog mišljenja od Gospodarske komore Federacije Bosne i Hercegovine i Ministarstva trgovine, može važeće carinske stope povećati, smanjiti ili ukinuti, a za robu za koju je u carinskoj tarifi predviđena carinska stopa "slobodno" može odrediti carinsku stopu do 15% ako:
- 1)cijena inozemne robe može izazvati znatne poremećaje na domaćem tržištu,
- 2)poduzeće ili druga osoba za stanovitu robu ostvaruje na domaćem tržištu monopolski položaj ili monopolsku cijenu.
Članak 56.
Propisom iz članka 55. obvezatno se utvrđuje i vremensko ograničenje za njegovu primjenu.
POVRAT CARINE (DRAWBACK)
Članak 57.
(1) Upotrijebi li se uvezena roba za proizvodnju domaće robe ili usluga, pa se tako proizvedena roba ili usluge izvezu carina se može vratiti u cijelosti ili djelomice.
(2) Vlada će propisati uvjete i način uz koje se u skladu sa stavkom 1. ovog članka, carina vraća.
ZASTARIJEVANJE NAPLATE CARINE
Članak 58.
(1) Pravo na naplatu carine zastarijeva u roku od pet godina od dana kada nastane obveza plaćanja carine.
(2) Rok zastare iz stavka 1. ovog članka prekida se sa svakim službenim činom nadležnog tijela poduzetog da bi se naplatila carina.
(3) Pravo na naplatu carine u svakom slučaju zastarjeva pošto protekne rok od deset godina od dana nastanka obveze plaćanja carine.
MEĐUNARODNI UGOVORI
Članak 59.
Odredbe ovog zZakona neće se primjenjivati na plaćanje carine za uvezenu robu ako je plaćanje carine drugačije regulirano međunarodnim ugovorom što ga je potpisala i ratificirala Federacija.
Članak 60.
Carinska uprava i carinarnica vode upravni postupak te donose rješenja u skladu s propisima o općem upravnom postupku, ako odredbama ovog Zakona nije drugačije određeno.
Članak 61.
(1) Protiv rješenja carinarnice donesenog u upravnom postupku može se podnijeti žalba Carinskoj upravi.
(2) Žalba se podnosi u roku 15 dana od dana dostave rješenja.
ŽELJEZNIČKI PROMET
Članak 62.
(1) Da bi se mogle provesti mjere carinskog nadzora, željezničko se prijevozno sredstvo ( u nastavku teksta "vlak" ), nakon prelaska preko carinske crte, obvezatno zaustavlja na pograničnom željezničkom kolodvoru, i to na carinskim kolosjecima.
(2) Carinski kolosjek iz stavka 1. ovog članka određuje ovlašteno tijelo željezničkog poduzeća ( u daljnjem tekstu: željeznički kolodvor) u sporazumu sa carinarnicom.
(3) Ako je carinski kolosijek zauzet, željeznički kolodvor mora pravodobno prije ulaska vlaka obavijestiti pograničnu carinarnicu na koji će kolosijek vlak stati.
Članak 63.
(1) Vlakovi se ne smiju zaustavljati na pruzi između carinske crte i graničnog željezničkog kolodvora, osim zbog neophodnih mjera sigurnosti prometa ili kad to zahtijeva viša sila.
Sudska praksa po ovom aktu
26 odluka iz 4 članova
Sentence iz baze sudskapraksa.pravosudje.ba koje citiraju članove ovog akta. Klik otvara odluku.
Član 2494 odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine
AP-3648/08
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3648/08 (Mesna industrija „G.I.P.I.“ DOO Čitluk). Ključne riječi: D18.3.h. - Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom; D18.3.h.11. - Obaveze koje proizilaze iz javnog zakonodavstva.
Ishod: Odluka o dopustivosti
Ustavni sud Bosne i Hercegovine
AP-3504/08
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3504/08 ("Mesna industrija G.I.P.I." d.o.o. Čitluk). Ključne riječi: D18.3.h. - Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom; D18.3.h.11. - Obaveze koje proizilaze iz javnog zakonodavstva.
Ishod: Odluka o dopustivosti
Ustavni sud Bosne i Hercegovine
AP-2745/06
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2745/06 («MALIŠIĆ» d.o.o. iz Čitluka). Nema povrede: Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje). Ključne riječi: 6.1.17. - pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (…
Ishod: Odluka o dopustivosti
Vrhovni sud Federacije BiH
U-196/02
STRANKA KOJA JE PLATILA NOVČANA SREDSTVA ZA VJEŠTAČENJE KOJE JE U CIJELOSTI OBAVLJENO, U UPRAVNOM POSTUPKU KOJI SE VODI PO NJENOM ZAHTJEVU, NEMA PRAVO NA POVRAT UPLAĆENIH SREDSTAVA.
Općenite reference na ovaj akt (23)
Ustavni sud Bosne i Hercegovine
AP-2828/11
Odluka o meritumu u predmetu AP-2828/11 („VH-Šped“ d.o.o. Bugojno). Povreda: Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje). Ključne riječi: 6.1.17. - pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnos…
Ishod: Odluka o meritumu
Ustavni sud Bosne i Hercegovine
AP-2152/10
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2152/10 (H. B.). Nema povrede: Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine); Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje). Ključne riječi: 6.1.1.1. - Građansk…
Ishod: Odluka o dopustivosti
Ustavni sud Bosne i Hercegovine
AP-3648/08
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3648/08 (Mesna industrija „G.I.P.I.“ DOO Čitluk). Ključne riječi: D18.3.h. - Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom; D18.3.h.11. - Obaveze koje proizilaze iz javnog zakonodavstva.
Ishod: Odluka o dopustivosti
Ustavni sud Bosne i Hercegovine
AP-1214/08
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1214/08 (D.D. MLIN „HUSINSKI RUDAR“-Ljubače). Ključne riječi: D18.3.h. - Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom; D18.3.h.11. - Obaveze koje proizilaze iz javnog zakonodavstva.
Ishod: Odluka o dopustivosti
Ustavni sud Bosne i Hercegovine
AP-2745/06
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2745/06 («MALIŠIĆ» d.o.o. iz Čitluka). Nema povrede: Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje). Ključne riječi: 6.1.17. - pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (…
Ishod: Odluka o dopustivosti
Ustavni sud Bosne i Hercegovine
AP-59/07
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-59/07 ("Bakalar komerc" d.o.o. Čapljina). Ključne riječi: D18.4. - Očigledno (prima facie) neosnovana.
Ishod: Odluka o dopustivosti
Ustavni sud Bosne i Hercegovine
AP-391/06
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-391/06 («Zovko» d.o.o. Žepče). Nema povrede: Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje). Ključne riječi: D18.4. - Očigledno (prima facie) neosnovana.
Ishod: Odluka o dopustivosti
Ustavni sud Bosne i Hercegovine
AP-85/06
Odluka o meritumu u predmetu AP-85/06 (VF Komerc d.o.o.). Nema povrede: Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje). Ključne riječi: Zastara; 6.1.1.4. - Upravni postupak; 6.1.20. - pravično suđenje - pravo na javnu ras…
Ishod: Odluka o meritumu
Ustavni sud Bosne i Hercegovine
AP-14/05
Odluka o meritumu u predmetu AP-14/05 (Privredno društvo za unutrašnju i vanjsku trgovinu i usluge «Mastel Berox» d.o.o. Sarajevo). Nema povrede: Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje). Ključne riječi: 6.1.1.4. - …
Ishod: Odluka o meritumu
Ustavni sud Bosne i Hercegovine
AP-1078/05
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1078/05 («Skršopromet» d.o.o. Visoko). Nema povrede: Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine); Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje). Ključne riječ…
Ishod: Odluka o dopustivosti
+ još 13