Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-867/09 (DOO «Mujagić-prom» Živinice)
Odluka donesena 15. 04. 2009.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Obaveze koje proizilaze iz javnog zakonodavstva
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
- Zakon o porezu na promet proizvoda i usluga · čl. 18
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga
- ZAKON O POREZU NA PROMET PROIZVODA I USLUGA (prečišćeni tekst)
- Pravilnik o primjeni odredaba Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga (prečišćeni tekst)
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-867/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 04. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 15. aprila 2009. godine, u predmetu broj AP 867/09, rješavajući apelaciju DOO «Mujagić-prom» Živinice, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija DOO «Mujagić-prom» Živinice, podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli, broj 03 0 U 000359 07 U od 27. januara 2009. godine, rješenja Federalnog ministarstva finansija Sarajevo, broj 07-15-840/06 od 21. decembra 2006. godine, rješenja Porezne uprave Kantonalnog ureda Tuzla, broj 10-3-01-15-2-977-5/2005 od 31. jula 2006. godine i rješenja Porezne uprave Kantonalnog ureda Tuzla, broj 10-3/01-15-2-977-4/2005 od 21. juna 2006. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. DOO «Mujagić-prom» Živinice (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Emin Halilčević, advokat iz Tuzle, podnio je 21. marta 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 03 0 U 000359 07 U od 27. januara 2009. godine, rješenja Federalnog ministarstva finansija Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), broj 07-15-840/06 od 21. decembra 2006. godine, rješenja Porezne uprave Kantonalnog ureda Tuzla (u daljnjem tekstu: Porezna uprava), broj 10-3-01-15-2-
977-5/2005 od 31. jula 2006. godine i rješenja Porezne uprave, broj 10-3/01-15-2-977-4/2005 od 21. juna 2006. godine. Istovremeno, apelant je zatražio da Ustavni sud donese odluku o privremenoj mjeri kojom bi odložio izvršenje rješenja Porezne uprave, broj 10-3-01-15-2-977-5/2005 od 31. jula 2006. godine i rješenja Ministarstva, broj 07-15-840/06 od 21. decembra 2006. godine do donošenja konačne odluke Ustavnog suda. Apelant je 3. aprila 2009. godine dopunio apelaciju.
2. Porezna uprava je rješenjem, broj 10-3/01-15-2-977-4/2005 od 21. juna 2006. godine, naložila apelantu da izvrši uplatu utvrđenih poreznih obaveza. Navedenim rješenjem naloženo je apelelantu da uplati porez na promet usluga građevinarstva u iznosu od 210.209,27 KM i kamate za kašnjenje plaćanja u iznosu od 75.570,46 KM. U obrazloženju rješenja je navedeno, da apelant ni u ponovnom postupku nije ispoštovao proceduru propisanu Pravilnikom o primjeni Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga-Prečišćeni tekst («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», br. 53/02 i 37/03, u daljnjem tekstu: Pravilnik) za poresko oslobađanje shodno čl. 25., 26.i 27. Pravilnika.
3. Porezna uprava, odlučujući o žalbi apelanta protiv rješenja Porezne uprave, broj 10-3/01-15-2-
977-4/2005 od 21. juna 2006. godine, donijela je rješenje, broj 10-3-01-15-2-977-5/2005od 31. jula 2006. godine kojim je žalba apelanta odbijena kao neosnovana.
4. Protiv rješenja Porezne uprave, broj 10-3-01-15-2-977-5/2005od 31. jula 2006. godine apelant je podnio žalbu Ministarstvu koje je rješenjem, broj 07-15-840/06 od 21. decembra 2006. godine odbilo žalbu kao neosnovanu.
5. Protiv rješenja Ministarstva, broj 07-15-840/06 od 21. decembra 2006. godine, apelant je podnio tužbu Kantonalnom sudu koji je presudom, broj 03 0 U 000359 07 U od 27. januara 2009. godine odbio tužbu apelanta. U obrazloženju presude je navedeno, da je sud u potpunosti prihvatio činjenična utvrđenja i pravno shvatanje Ministarstva i nižestepenih poreznih organa, zaključivši da apelant kao porezni obveznik nije ispunio uslove za porezna oslobađanja predviđena odredbom člana
18. Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga-Prečišćeni tekst («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», br. 49/02 i 14/04) odnosno, da apelant u ponovnom postupku nije postupio u skladu sa propisanom procedurom za priznavanje prava za porezno oslobađanje u skladu sa odredbama čl. 23. do 29. Pravilnika.
6. Apelant smatra da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“
8. Ustavni sud podsjeća, u skladu sa svojim ranijim stavovima, kao i ustaljenom praksom bivše Evropske komisije za ljudska prava i Evropskog suda za ljudska prava, da određene novčane obaveze prema državi spadaju isključivo u oblast javnog prava i stoga ne potpadaju pod pojam «građanska prava i obaveze» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, odluku broj AP-382/04 od
23. marta 2005. godine; Evropska komisija za ljudska prava, X protiv Francuske, apelacija broj 9908/82 od 4. maja 1983. godine; i Evropski sud za ljudska prava, Schouten i Meldrum protiv Holandije, presuda od 9. decembra 1994. godine, Serija A broj 304). Ustavni sud zaključuje da u takve obaveze, nesumnjivo, spadaju i obaveze koje proizilaze iz poreskog zakonodavstva, kako je to relevantnim zakonom predviđeno. Stoga, u skladu sa iznesenim stavovima, postupak u kojem je apelant obavezan da uplati poreske obaveze, ne potpada pod okvir zaštite prava na pravičan postupak u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Dakle, kako se u konkretnom slučaju ne radi o «građanskim pravima ili obavezama» već o obavezama javnog karaktera, slijedi da su ovi navodi apelanata o povredi prava na pravičan postupak ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. Apelant je, takođe, naveo da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
10. U vezi sa ovim žalbenim navodima apelanta, Ustavni sud podsjeća da je i ranije stao na stanovište da ne postoji povreda apelantovog prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, ukoliko je nametanje poreskih obaveza imalo osnovu u zakonu, koji reguliše pitanja iz oblasti javnog prava, kao što je to i u konkretnom slučaju (vidi Ustavni sud, odluka broj U-27/01, od 28. septembra 2001. godine, tačka 29. objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 8/02 i mutatis mutandis odluke o dopustivosti, br. AP-669/03, od 17. marta 2004. godine i AP-285/03 od 23. jula 2004. godine). Shodno tome, i ovi apelantovi navodi se moraju odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.
13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,
Seada Palavrić