Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3993/08 (E.D.)
Odluka donesena 17. 03. 2009.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Ponavljanje postupka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
- Krivični zakon Federacije Bosne i Hercegovine · čl. 383
- Zakon o izmjenama i dopunama krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine
- ISPRAVKA KRIVIČNOG ZAKONA FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE (objavljenog na bosanskom jeziku)
- Ukaz o proglašenju krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o dopunama krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine · čl. 358
- Krivični zakon Federacije Bosne i Hercegovine · čl. 358
- Ispravka krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine · čl. 358
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-3993/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 03. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 17. marta 2009. godine, u predmetu broj AP 3993/08, rješavajući apelaciju E.D., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija E.D. podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 070-0-
Kž-06-000065-8 od 19. maja 2008. godine i rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu, broj 009-0-Kv-07-000344 od 1. februara 2008. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. E.D. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Emir R. Karača, advokat iz Sarajeva, podnio je 31. decembra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 070-0-Kž-06-000065-8 od 19. maja 2008. godine i rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 009-0-Kv-07-000344 od 1. februara 2008. godine. Istovremeno, apelant je zatražio da Ustavni sud donese odluku o privremenoj mjeri kojom bi se odložilo izvršenje kazne zatvora apelantu po presudi Kantonalnog suda, broj K-
175/01 od 2. decembra 2002. godine, do konačne odluke Ustavnog suda po ovoj apelaciji.
2. Presudom Kantonalnog suda, broj K-175/01 od 2. decembra 2002. godine, prvookrivljeni M.D. je oglašen krivim da je pod tačkom 1 počinio krivično djelo zloupotrebe položaja ili ovlasti iz člana 358. stav 3. u vezi stava 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine FBiH» br. 43/98, 2/99, 15/99, 29/00 i 59/02, u daljnjem tekstu: KZFBiH), pod tačkom 3 krivično djelo zloupotrebe položaja ili ovlasti iz člana 358. stav 3. u vezi sa stavom 1. u vezi sa članom 25. KZFBiH u vezi sa članom 46. KZFBiH i osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od devet godina i šest mjeseci, drugookrivljena E.D. pod tačkom 2 krivično djelo zloupotrebe položaja ili ovlasti iz člana 358. stav 3. u vezi sa stavom 1. KZFBiH i osuđena na kaznu zatvora u trajanju od tri godine, te trećeokrivljeni apelant pod tačkom 3 krivično djelo zloupotrebe položaja ili ovlasti iz člana 358. stav 3. u vezi sa stavom 1. KZFBiH i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine. M. D. i apelant su na ime postavljenog imovinsko pravnog zahtjeva obavezani na ime naknade štete solidarno isplatiti oštećenim iznose precizirane u izreci presude, dok su ostali oštećeni sa eventualnim imovinsko-pravnim zahtjevom upućeni na parnicu. Apelant i druga dva okrivljena su takođe obavezani da solidarno nadoknade troškove krivičnog postupka, o čijoj visini će se odlučiti posebnim rješenjem.
3. Presudom Vrhovnog suda, broj Kž-500/03 od 18. maja 2004. godine, preinačena je presuda Kantonalnog suda u odnosu na M. D. i apelanta u pravnoj ocjeni djela i u odluci o krivičnim sankcijama, na način preciziran u izreci presude, dok je u ostalom dijelu, u odnosu na njih dvojicu, prvostepena presuda ostala neizmijenjena. Stavom II izreke presude, presuda Kantonalnog suda je u odnosu na E. D. ukinuta i u tom dijelu predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje.
4. Rješenjem Kantonalnog suda, broj 009-0-Kv-07-000344 od 1. februara 2008. godine, odbijen je apelantov zahtjev za ponavljanje predmetnog krivičnog postupka.
5. Rješenjem Vrhovnog suda, broj 070-0-Kž-06-000065-8 od 19. maja 2008. godine, odbijena je kao neosnovana žalba apelanta protiv rješenja Kantonalnog suda, broj 009-0-Kv-07-000344 od 1. februara 2008. godine.
6. Apelant se žali da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1. i 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: „Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“
8. Ustavni sud primjećuje da se apelant žali na rješenja koja su donesena u postupku u kojem je sud odlučivao o njegovom zahtjevu za ponavljanje postupka okončanog pravosnažnom presudom Kantonalnog suda, broj K-175/01 od 2. decembra 2002. godine i presudom Vrhovnog suda, broj Kž-
500/03 od 18. maja 2004. godine. Ustavni sud smatra da je potrebno, kao prvo, odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja apelantovih građanskih prava i obaveza u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno da li se u tom postupku odlučuje o krivičnoj optužbi protiv njega. U vezi sa tim, Ustavni sud se poziva na stav bivše Evropske komisije za ljudska prava u predmetu X protiv Austrije (vidi odluku o dopustivosti povodom aplikacije broj 7761/77 od 8. maja 1978. godine, Odluke i izvještaji (OI), broj 14. strana 171. i dalje). U navedenom predmetu Evropska komisija za ljudska prava je zauzela stanovište da se član 6. Evropske konvencije ne primjenjuje na postupak povodom zahtjeva za obnovu postupka, jer takav postupak ne utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe protiv apelanta». Ovaj postupak odlučuje samo o tome da li će biti odobreno ponovno suđenje ili ne.
9. U konkretnom slučaju, Ustavni sud naglašava da je apelant podnio apelaciju protiv rješenja Vrhovnog suda, broj 070-0-Kž-06-000065-8 od 19. maja 2008. godine i rješenja Kantonalnog suda, broj 009-0-Kv-07-000344 od 1. februara 2008. godine, kojim je odbijen njegov zahtjev za ponavljanje pravosnažno okončanog krivičnog postupka.
10. Ustavni sud konstatuje da se u krivičnom postupku pred Kantonalnim i Vrhovnim sudom, u kojem je apelant oglašen krivim za produženo krivično djelo – zloupotrebe položaja ili ovlasti iz člana 383. stav 3. u vezi sa stavom 1. i u vezi sa članom 55. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine FBiH» br. 36/03, 37/03, 21/04 i 18/05), za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju tri godine i šest mjeseci, odlučivalo o krivičnoj optužbi protiv njega, pa Ustavni sud zaključuje da se predmetni postupak o zahtjevu apelanta za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka, ne tiče utvrđivanja apelantove krivične odgovornosti u smislu člana 6. Evropske konvencije. U navedenom postupku se odlučivalo o tome da li su se stekli zakonski uslovi da se donese odluka kojom bi se dozvolilo ponavljanje pravosnažno okončanog postupka ili ne.
11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.
13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,
Seada Palavrić