Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-485/07 (O. P.)
Odluka donesena 13. 05. 2009.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Naknada štete
- Građanski postupak
- Naknada
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
- Zakon o vanparničnom postupku · čl. 84
- Zakon o parničnom postupku · čl. 10
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o dopuni Zakona o vanparničnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o vanparničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Zakon o vanparničnom postupku
- Zakon o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 61
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 61
Predmeti (1)
AP-485/07
Apelacija
Odluka o meritumu
13. 05. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 485/07, rješavajući apelaciju Osmana Pajazetovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05 i 64/08), u sastavu:
Seada Palavrić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 13. maja 2009. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Osmana Pajazetovića.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na pravično suđenje u razumnom roku.
Nalaže se Općinskom sudu u Velikoj Kladuši da bez daljnjeg odgađanja okonča postupak u predmetu broj R1-16/03.
Nalaže se Općinskom sudu u Velikoj Kladuši da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
Odluku objaviti u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”, „Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine”, „Službenom glasniku Republike Srpske” i u „Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine“.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Osman Pajazetović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Velike Kladuše, kojeg zastupa Hasiba Buhić, advokat iz Velike Kladuše, podnio je 30. januara 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka pred Općinskim sudom u Velikoj Kladuši u predmetu broj R1-16/03 II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 9. februara 2007. godine da dostavi odgovor na apelaciju. Od Općinskog suda je 6. aprila 2009. godine zatraženo da dostavi na uvid spis broj R1-16/03.
3. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 6. februara 2007. godine, a traženi spis je dostavio 9. aprila 2009. godine.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je podnosiocu zahtjeva 24. aprila 2009. godine.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
6. Pravosnažnim rješenjem Sekretarijata za urbanizam i imovinskopravne poslove Skupštine općine Velika Kladuša (u daljnjem tekstu: Sekretarijat) broj 04/2-473-130/86 od 4. marta 1987. godine od apelanta je eksproprirano zemljište bliže označeno u dispozitivu rješenja (u daljnjem tekstu: eksproprirana imovina) za potrebe RO «Komunalno» iz Velike Kladuše. Apelant i RO «Komunalno» 6. marta 1987. godine sačinili su sporazum o naknadi za ekspropriranu imovinu (u daljnjem tekstu: sporazum), o čemu je Sekretarijat sačinio zapisnik broj 04/2-473-130/86 od 6. marta 1987. godine. Navedenim sporazumom je utvrđeno da je apelant saglasan da mu se za ekspropriranu imovinu i štetu za drvnu masu isplati ukupan iznos od 1.385.090 dinara do 23. marta 1987. godine.
7. Apelant je Općinskom sudu u Velikoj Kladuši 7. novembra 1998. godine podnio tužbu protiv JU «Komunalno preduzeće» iz Velike Kladuše (čiji pravni sljednik je, u međuvremenu, postalo JKP «Adnan Redžić») kao korisnika eksproprijacije (u daljnjem tekstu: tuženi) radi isplate naknade za ekspropriranu imovinu, te naknade za pričinjenu štetu i izgubljenu dobit za 11 godina ubiranja plodova sa eksproprirane parcele u ukupnom iznosu od 67.500 KM. U tužbi je naveo da mu tuženi nikada nije isplatio iznos za ekspropriranu imovinu utvrđen sporazumom, a nalazi se u njegovom posjedu. U Općinskom sudu predmet je zaveden pod brojem P-395/08.
8. Od podnošenja tužbe do 10. jula 2002. godine Općinski sud je zakazao osam ročišta. Ročište zakazano za 4. novembar 1999. godine nije održano, jer nije pristupio apelantov opunomoćenik, a apelant je izjavio da nije spreman voditi ročište bez svog opunomoćenika.
9. Novom ročištu održanom 6. januara 2000. godine pristupili su apelant i njegov opunomoćenik, kao i opunomoćenik tuženog. Nakon što je provedeno, ročište je odgođeno na neodređeno vrijeme uz nalog suda da se zatraži provjera određenih podataka u Zavodu za platni promet (pravnom sljedniku Službe društvenog knjigovodstva), jer je tuženi priložio nečitku dokumentaciju.
10. Sljedeće ročište je zakazano za 14. juni 2000. godine, ali je i ono odgođeno radi daljnjeg pribavljanja dokaza. Ročištu zakazanom za 6. decembar 2000. godine nisu pristupili opunomoćenici ni apelanta ni tuženog, a tuženi je tražio da se ročište odgodi. Sud je ponovo odgodio ročište za 8. februar 2001. godine, ali je i ovo ročište odgođeno za 19. april 2001. godine zbog nemogućnosti apelantovog opunomoćenika da prisustvuje ročištu, kao i ročište zakazano za 17. maj 2002. godine.
11. Na ročištu od 10. jula 2002. godine je doneseno rješenje kojim se postupak prekida i uređujuća sutkinja je zatražila izuzeće u skladu sa članom 63. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH» broj 42/98), budući da je u prethodno vođenoj parnici između apelanta i tuženog bliski srodnik sutkinje bio apelantov opunomoćenik. Predsjednik Općinskog suda je utvrdio da je zahtjev sutkinje osnovan i odredio drugu sutkinju koja je 3. juna 2003. godine svojom naredbom odredila da se postupak nastavi kao vanparnični, jer se radi o naknadi za ekspropriranu imovinu. Predmet je zaveden pod brojem R1-16/03. Od tada Općinski sud nije proveo nijednu radnju u navedenom predmetu.
IV.Apelacija
a) Navodi iz zahtjeva
12. Apelant je u apelaciji naveo da je, zbog nerazumno dugog trajanja sudskog postupka pred Općinskim sudom koji je pokrenuo tužbom 1998. godine, povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku kao jedno od osnovnih principa pravičnog suđenja iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
b) Odgovor na apelaciju
13. U svom odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo da je uređujuća sutkinja predmet zadužila u aprilu 2004. godine i da, kako je dalje navedeno, nije mogao biti ranije uzet u rad s obzirom na veliki broj neriješenih parničnih i izvršnih predmeta (oko 6.000).
V.Relevantni propisi
14. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH» broj 42/98) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan da nastoji da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
15. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH» broj 53/03) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
16. U Zakonu o eksproprijaciji («Službeni list SRBiH» broj 12/87 - prečišćeni tekst i broj 38/89, «Službeni list RBiH» broj 15/94) relevantna odredba glasi:
Član 84.
Postupak za određivanje naknade za ekspropriranu nekretninu je hitan.
17. U Zakonu o vanparničnom postupku («Službene novine FBiH» br. 2/98, 39/04 i 73/05) relevantne odredbe glase:
Član 2.
(2) U vanparničnom postupku shodno se primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku, ako zakonom nije drugačije određeno.
Član 148.
(1) Postupak određivanja naknade za ekspropriranu nekretninu sud vodi po službenoj dužnosti.
(2) Postupak iz stava 1. ovog člana mora se završiti što prije, a najkasnije u roku od 30 dana od dana pokretanja postupka pred sudom.
VI.Dopustivost
18. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
19. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
20. Dalje, prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Konačno, apelacija, u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
21. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u okviru prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. VII.Meritum
22. U apelaciji apelant je naveo da je u postupku pred redovnim sudovima prekršeno njegovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
23. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
[…]
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
a) Relevantni principi 24. Prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
25. Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka (vidi, Evropski sud, Probstmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV).
26. Konačno, Evropski sud je ukazao na to da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi, Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A broj 228-B, stav 18).
b) Period koji se uzima u obzir 27. Predmetni postupak pokrenut je podnošenjem tužbe Općinskom sudu 7. novembra 1998. godine i do danas nije okončan. Dakle, cjelokupan postupak povodom apelantovog zahtjeva (do donošenja ove odluke) traje više od deset godina.
c) Analiza razumnosti trajanja postupka 28. U konkretnom slučaju radi se o postupku koji je apelant pokrenuo radi isplate naknade za ekspropriranu imovinu, kao i naknade štete. Ustavni sud ne smatra da je predmetni slučaj u vezi sa činjeničnim stanjem, niti u vezi sa primjenom propisa posebno složen. Stoga, složenost ovog predmeta u konkretnom slučaju nije odlučan razlog za njegovu dužinu.
29. Dalje, Ustavni sud, na osnovu činjenica predmeta, uviđa da, iako su tri ročišta odgođena zbog toga što apelantov opunomoćenik nije pristupio, apelantovo ponašanje u postupku nije bilo odlučujući razlog zbog kojeg je predmetni postupak trajao više od deset godina, a naročito imajući u vidu da od 10. jula 2002. godine, dakle nepunih sedam godina, Općinski sud nije zakazao nijedno ročište, niti je preduzeo bilo koju drugu procesnu radnju.
30. Što se tiče ponašanja suda, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u periodu od podnošenja tužbe 7. novembra 1998. godine do 10. jula 2002. godine zakazivao osam puta ročište, od kojih su tri odgođena na apelantov prijedlog. U periodu od 10. jula 2002. godine do dana donošenja ove odluke, dakle u periodu od nepunih sedam godina, Općinski sud nije zakazao niti jedno ročište, niti je preduzeo bilo kakvu drugu procesnu radnju, a postupak još nije okončan. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u odgovoru na apelaciju ukazao na kadrovske probleme, veliki priliv predmeta, te veliki broj neriješenih predmeta. Međutim, Ustavni sud je u stavu 25. ove odluke ukazao na to da veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka. Osim toga, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi, Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A broj 194, stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34).
31. Ocjenjujući sve navedeno, uključujući ukupnu dužinu postupka koji je trajao više od 10 godina, značaj postupka za apelanta, kao i činjenicu da se odugovlačenje postupka u odlučujućoj mjeri može pripisati Općinskom sudu, Ustavni sud smatra da dužina postupka nije zadovoljila zahtjev «razumnosti» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava na «suđenje u razumnom roku» kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VIII.Zaključak 32. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada se ukupno trajanje postupka radi isplate naknade za ekspropriranu imovinu i naknade štete može, u odlučujućoj mjeri, staviti na teret ponašanju nadležnog suda, te kada taj sud nije dao bilo kakve razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje postupka.
33. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
34. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Seada Palavrić