Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-13/09 (M.M.)

Odluka donesena 13. 05. 2009.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-13/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 05. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, te sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 13. maja 2009. godine, u predmetu broj AP 13/09, rješavajući apelaciju M.M., na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 st. 1 i 4 tačka 4 i člana 59 stav 2 alineja 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedozvoljena apelacija M.M. podnesena protiv presuda Suda Bosne i Hercegovine br. Rev-28/08 od 9. decembra 2008. godine, Gž-22/07 od 15. jula 2008. godine i P-

144/05 od 29. decembra 2006. godine zbog toga što je protekao rok za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. M.M. (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Banje Luke, koju zastupa Predrag Radulović, advokat iz Banje Luke, podnijela je 30. decembra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (apelacija registrovana u upisniku za 2009. godinu; u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) br. Rev-28/08 od 9. decembra 2008. godine, Gž-22/07 od 15. jula 2008. godine i P-144/05 od 29. decembra 2006. godine.

2. Presudom Suda BiH broj P-144/05 od 29. decembra 2006. godine, koja je potvrđena Presudom drugostepenog vijeća Suda BiH broj Gž-22/07 od 15. jula 2008. godine, odbijen je apelantkinjin tužbeni zahtjev kojim je tražila da se ponište rješenja Obavještajno-sigurnosne agencije BiH, pobliže određena u dispozitivu prvostepene presude. Takođe, apelantkinja je zahtjevom tražila da se obaveže tužena Bosna i Hercegovina

- Obavještajno-sigurnosna agencija BiH, da je vrati na njeno ranije radno mjesto ili radno mjesto u skladu sa njenim stručnim sposobnostima, te da joj isplati iznos od 9.329,00 KM sa zakonskom kamatom. Takođe, predmetnom presudom apelantkinja je obavezana da tuženoj naknadi troškove parničnog postupka.

3. Apelantkinja je izjavila reviziju protiv Presude drugostepenog vijeća Suda BiH broj Gž-22/07 od 15. jula 2008. godine. Reviziono vijeće Suda BiH je odbacilo reviziju kao nedozvoljenu Presudom broj Rev-28/08 od 9. decembra 2008. godine, uz obrazloženje da je odredbom člana 204 stav 2 Zakona o parničnom postupku pred Sudom BiH («Službeni glasnik BiH» br. 36/04 i 84/07; u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost osporenog dijela pravosnažne presude ne prelazi 10.000,00 KM. U vezi s tim, sud je konstatovao da u konkretnom slučaju vrijednost osporenog dijela pravosnažne presude iznosi 9.329,00 KM, odnosno ne prelazi cenzus propisan članom 204 stav 2 ZPP, iz čega proizilazi da je revizija nedozvoljena u smislu citirane zakonske odredbe. Takođe, shodno ocjeni suda, odlučivanje o reviziji u ovom predmetu nije značajno za primjenu prava u drugim slučajevima, kako je propisano članom 204 stav 3 ZPP, pa je revizija odbačena kao nedozvoljena primjenom člana 214 stav 2 ZPP.

4. Apelantkinja smatra da su joj osporenim odlukama povrijeđena prava iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 14 Evropske konvencije.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 st. 1 i 4 tačka 4 Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16 st. 1 i 4 tačka 4 Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio. 4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije.

6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelantkinja dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelantkinja odlučuje da li će da koristi pravni lijek bez obzira na to da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelantkinja nije ispoštovala formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može da se smatra konačnom. Korišćenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda (vidi, inter alia, Ustavni sud, Rješenje broj U 15/01 od 4. i 5. maja 2001. godine i Odluka Ustavnog suda broj AP 3432/06 od 6. marta 2007. godine).

7. Reviziono vijeće Suda BiH je Presudom broj Rev-28/08 od 9. decembra 2008. godine odbacilo kao nedozvoljenu reviziju koju je apelantkinja izjavila protiv Presude drugostepenog vijeća Suda BiH broj Gž-22/07 od 15. jula 2008. godine. S obzirom na navedeno, nesporno je da je u apelantkinjinom slučaju revizija neefektivan pravni lijek iz čega proizilazi da je konačna odluka u konkretnom slučaju Presuda drugostepenog vijeća Suda BiH broj Gž-22/07 od 15. jula 2008. godine.

8. S obzirom na to da je apelantkinji 25. avgusta 2008. godine uručena Presuda drugostepenog vijeća Suda BiH broj Gž-22/07 od 15. jula 2008. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 30. decembra 2008. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon što je protekao rok od 60 dana od dana kada je apelantkinja primila osporenu presudu.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16 stav 4 tačka 4 Pravila Ustavnog suda, shodno kojoj će apelacija da se odbaci kao nedozvoljena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon što protekne rok za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-13/09 (M.M.) | Sudska praksa | Aktio