Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-655/07 (M. B.)

Odluka donesena 10. 06. 2009.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Vanparnični postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Pravično suđenje – obrazložena presuda
  • Uređenje međa
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Građanska prava i obaveze - utvrđivanje i spor
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-655/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

10. 06. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik, Valerija Galić i Seada Palavrić, potpredsjednice, Krstan Simić i Mirsad Ćeman, sudije, na sjednici održanoj 10. juna 2009. godine, u predmetu broj AP-655/07, rješavajući apelaciju Mustafe Bošmića, na osnovu članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. stavak 2. i članka 59. stavak 2. točka 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mustafe Bošmića podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli, broj 003-0-Gž-

06-0000192 od 5. prosinca 2006. godine i Rješenja Općinskog suda u Tuzli, broj RI-217/04 od 28. listopada 2005. godine zbog toga što je očito(prima facie) neutemeljena.

OBRAZLOŽENJE

1. Mustafa Bošmić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, kojeg zastupa Drago Reljić, odvjetnik iz Tuzle, podnio je 20. veljače 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 003-0-Gž-06-0000192 od 5. prosinca 2006. godine i Rješenja Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu:Općinski sud), broj RI-217/04 od 28. listopada 2005. godine.

2. Ćatibušić Džemila i Ćatibušić Muharem, vlasnici parcele označene kao k.č. broj 74/5 KO Slavinovići (u daljnjem tekstu: parcela predlagača), kao predlagači (u daljnjem testu: predlagači) 1. travnja 2004. godine pokrenuli su protiv apelanta, vlasnika parcele označene kao k.č. broj 74/4 KO Slavinovići (apelantova parcela), izvanparnični postupak radi uređenja međa između njihovih parcela pred Općinskim sudom.

2. Općinski sud je, Rješenjem broj RI-217/04 od 28. listopada 2005.godine, uredio među između predlagača i apelanta, tako što međa počinje od tromeđe parcele predlagača na način kako je precizirano u rješenju.

3. Iz obrazloženja Rješenja Općinskog suda proizilazi da je Općinski sud obavio uviđaj na licu mjesta, 19. kolovoza 2005. godine, proveo vještačenje po vještaku geometru koji je izvršio identifikaciju parcele predlagača i apelantove parcele. Vještak je na temelju suglasnosti predlagača i apelanta, izvršio snimanje sporne međe i sačinio skicu, tako da je plavom bojom označio kuda treba da ide međa po kazivanju predlagača, crvenom bojom označio kuda treba da ide međa po kazivanju apelanta, a crnom bojom označio kuda treba da ide uređena međa prema važećim katastarskim planovima. Predlagači su se složili sa skicom vještaka, dok je apelant iznio prigovor na nalaz odnosno skicu. Nadalje, Općinski sud je naveo da je u postupku održano ročište 28 listopada 2005. godine, na kojem je saslušao vještaka koji je ostao kod svog nalaza, odnosno sačinjene skice. Vještak je naveo da je snimanje sporne međe vršeno za točke po poznatim koordinatama koje su uvezane u koordinatni sustav mreže na temelju kojeg su izrađeni katastarski planovi i da je priklapanjem sa original katastarskim planom izradio skicu. Općinski sud je naveo da je u cjelosti prihvatio nalaz vještaka, te da je na temelju važećih katastarskih planova, sukladno članku 172. Zakona o izvanparničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», broj 2/98 i 39/04) uredio među. Posebnim Rješenjem broj RI-217/04 od 24. studenog 2005. godine, Općinski sud je odlučio o troškovima postupka.

4. Rješavajući žalbu apelanta, Kantonalni sud je Rješenjem broj 003-0-Gž-06-000192 od 5. prosinca 2006. godine, žalbu odbio i potvrdio prvostupanjsko Rješenje, s tim što je preinačio rješenje u pogledu troškova postupka, te obvezao predlagače da apelantu isplate troškove žalbenog postupka. U obrazloženju Rješenja, Kantonalni sud je naveo da je Općinski sud je pravilno uredio među na temelju važećih katastarskih planova, sukladno članku. 172. stavak 2. Zakona o izvanparničnom postupku, budući su se stranke sporazumjele o takvom načinu uređenja međa. Žalbene navode apelanta, u pogledu nestručno izvršenog snimanja sporne međe od strane vještaka geometra, te navode da je prvostupanjski sud odbio apelantov zahtjev za provođenje novog vještačenja, za koji je utvrdio da nije niti postavljen, Kantonalni sud je ocijenio neutemeljenim. Vezano za troškove postupka, Kantonalni sud je naveo da je rješenje o troškovima postupka preinačio, budući da u izvanparničnim postupcima u imovinskim stvarima, stranke snose troškove na jednake dijelove.

5. Iz apelacije prozilazi da apelant smatra de je u izvanparničnom postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), radi, navodno, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja zbog neistinitog i nestručnog nalaza, odnosno skice lica mjesta vještaka. Pojašnjavajući navode apelacije apelant je naveo da je u sudskom postupku ulagao prigovor kojim je ukazivao na činjenicu da međa nije usklađena sa katastarskim planom, da cijepanje linija može biti samo pravolinijski, a nikako pod kutom, da vještak geometar nije izvršio ispravno mjerenje svih kota, te da je iz tog razloga pogrešno urađen nalaz odnosno skica lica mjesta, na temelju koje je sud donio svoju odluku na njegovu štetu.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

7. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 16. stavak 2. Pravila Ustavnog suda. U svezi s tim, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Europski sud, Vanek protiv Slovačke presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, Odluka broj AP156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Evropski sud, Mezőtúr-

Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

8. U svezi sa apelantovim navodima u svezi sa pogrešno utvrđenim činjeničnim stanjem, Ustavni sud, prije svega, ukazuje da prema praksi Eropskog suda za i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanju ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Europske konvencije u postupku pred redovitim sudovima, pa će u konkretnom slučaju Ustavni sud ispitati da li je postupak u cjelini bio pravičan na način na koji to zahtijeva članak 6. stavak 1. Europske konvencije (vidi, Ustavni sud, odluka broj AP- 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 58/05).»

9. Prije nego što počne ispitivati navodne povrede prava na pravično suđenje, Ustavni sud mora riješiti pitanje primjene članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda, temeljni uvjet za primjenu članka 6. stavak 1. Europske konvencije jeste da postoji spor o građanskim pravima i obvezama. Imajući u vidu prirodu spora u ovom predmetu i stav Europskog suda da je prvi stavak članka 6. Europske konvencije primjenjiv u izvanparničnom postupku uređenje međa, budući je to pitanje blisko povezano s opsegom vlasništva i da je odlučno za djelotvorno vršenje prava podnositelja zahtjeva tj. za slobodu uživanja njegovog vlasništva (vidi Europski sud, Debelić protiv Hrvatske presuda od 12. listopada 2006. godine, aplikacija broj 9235/04). Shodno navedenom, Ustavni sud zaključuje da je primjenjiv članak 6. stavak 1. Europske konvencije na konkretan slučaj.

10. Ustavni sud primjećuje da su Kantonalni i Općinski sud detaljno i jasno obrazložili zašto su uredili među između parcele predlagača i apelantove parcele na temelju važećih katastarskih planova, budući su imali tu mogućnost sukladno članku 172. stavak 2. Zakona o izvanparničnom postupku. Također su posebno obrazložili da su se stranke sporazumjele da se međa uredi prema važećim katastarskim planovima, čime su ispunjeni svi uvjeti primjene navedenog članka. Nadalje, iz stanja spisa proizilazi da je Kantonalni sud posebno obrazložio zašto je žalbene navode apelanta u pogledu novog vještačenja ocijenio kao neutemeljene, nakon što je utvrdio da apelant nije niti podnio zahtjev za novo vještačenje. Ustavni sud smatra da su redoviti sudovi u obrazloženju osporenih odluka dali jasne i precizne razloge svojih stavova te dali logično i uvjerljivo obrazloženje za utvrđeno činjenično stanje i primjenu pozitivnog prava koje niti u jednom dijelu ne izgleda proizvoljno ili paušalno. Stoga, Ustavni sud smatra da u obrazloženjima osporenih odluka ništa ne ukazuje na to da su redoviti sudovi cijenili činjenice i dokaze na način koji bi ukazivao na povredu članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

11. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da, u svezi sa navodima apelanta o kršenju prava na pravično suđenje, nema ništa što ukazuje da apelant ima «opravdan zahtjev» koji pokreće pitanja iz Ustava Bosne i Hercegovine ili Europske konvencije, koja bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud smatra da su navodi apelanta o kršenju prava iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije očito (prima facie) neutemeljeni.

12. Imajući u vidu odredbu članka 16. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očito (prima facie) neutemeljena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa člankom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović