Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-347/09 (V. A.)
Odluka donesena 16. 07. 2009.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine · čl. 204
- Zakon o parničnom postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-347/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
16. 07. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednici Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 16. jula 2009. godine u predmetu broj AP 347/09, rješavajući apelaciju Vlade Adamovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Vlade Adamovića podnesena protiv presude Suda Bosne i Hercegovine, broj Gž-42/08 od 27. novembra 2008. godine, rješenja Suda Bosne i Hercegovine, broj 02-1-456/08 od 24. juna 2008. godine, odluke Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine, broj VSTV-021107-30052008 od 29. maja 2008. godine, odluke Drugostepene disciplinske komisije za sudije, broj DŽVA (sudije) 1/2008 od 16. aprila 2008. godine, odluke Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine, broj DCVA (suci) 14/2006 od 14. januara 2008. godine, i odluke Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine, broj VSTV-02-2207-19112007 od 15. novembra 2007. godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. Vlado Adamović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 9. februara 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH), broj Gž-42/08 od 27. novembra 2008. godine, rješenja Suda BiH, broj 02-1-456/08 od 24. juna 2008. godine, odluke Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: VSTV), broj VSTV-021107-30052008 od 29. maja 2008. godine, odluke Drugostepene disciplinske komisije za sudije (u daljnjem tekstu: Drugostepena disciplinska komisija), broj DŽVA (sudije) 1/2008 od 16. aprila 2008. godine, odluke VSTV, broj DCVA (suci) 14/2006 od 14. januara 2008. godine, i odluke VSTV, broj VSTV-02-2207-19112007 od 15. novembra 2007. godine. Apelant je u apelaciji istakao zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio odlaganje izvršenja presude Suda BiH, broj Gž-42/08 od 27. novembra 2008. godine, i odluke VSTV, broj VSTV-021107-30052008 od 29. maja 2008. godine, do okončanja postupka pred Ustavnim sudom. Također, apelant je 17. juna 2009. godine dostavio Ustavnom sudu urgenciju za hitno postupanje u njegovom predmetu u skladu sa članom 24. stav 4. Pravila Ustavnog suda.
2. Odlučujući po prijedlogu Prvostepene disciplinske komisije za produženje roka zastarjelosti u disciplinskom postupku koji se vodi protiv apelanta, VSTV je donijelo odluku, broj VSTV-02-2207-
19112007 od 15. novembra 2007. godine, kojom je utvrdilo opravdanim produženje roka za okončanje predmetnog disciplinskog postupka, tako da se isti u ovom slučaju mora okončati najkasnije u roku od 6 mjeseci računajući od 4. decembra 2007. godine. VSTV je obrazložilo da je sasvim izvjesno da se predmetni disciplinski postupak, koji je pokrenut protiv apelanta podnošenjem disciplinske tužbe 4. decembra 2006. godine, a koji se nalazi u fazi završetka dokaznog postupka i održavanja ročišta za iznošenje završnih riječi stranaka, neće moći okončati u zakonskom roku od godine dana, tj. do 4. decembra 2007. godine, te da je, stoga, opravdan prijedlog Prvostepene disciplinske komisije za produženje zastarnog roka u smislu člana 73. Zakona o VSTV.
3. Odlukom VSTV, broj DCVA (suci) 14/2006 od 14. januara 2008. godine, odbijena je disciplinska tužba protiv apelanta kao suca Suda BiH u dijelu koji se odnosi na prekršaj iz člana 56. stav 1. tačka 23. Zakona o VSTV BiH - ponašanje koje dovodi u pitanje povjerenje javnosti u nepristrasnost i kredibilitet sudstva. Nasuprot tome, utvrđeno je da je apelant odgovoran što je počinio prekršaj iz člana 56. stav 1. tačka 22. Zakona o VSTV BiH – ponašanje u sudu i izvan suda koje šteti ugledu sudijske funkcije, pa mu je na osnovu člana 58. stav 1. tačka f. Zakona o VSTV BiH izrečena disciplinska mjera razrješenje od dužnosti. VSTV je u obrazloženju odluke navelo da je u konkretnom slučaju nepobitno utvrđeno da je apelant počinio disciplinski prekršaj koji mu se stavlja na teret, te da mu je izrečena najteža diciplinska mjera obzirom na ozbiljnost disciplinskog prekršaja sa teškim posljedicama po dignitet pravosuđa, te da je zbog težine prekršaja i okolnosti pod kojima je počinjen jasno da je apelant nepodoban i nedostojan da dalje vrši dužnost suca.
4. Odluka VSTV, broj DCVA (suci) 14/2006 od 14. januara 2008. godine, je potvrđena odlukom Drugostepene disciplinske komisije, broj DŽVA (sudije) 1/2008 od 16. aprila 2008. godine, te odlukom VSTV, broj VSTV-021107-30052008 od 29. maja 2008. godine, kojima je odbijena apelantova žalba kao neosnovana.
5. Rješenjem Suda BiH, broj 02-1-456/08 od 24. juna 2008. godine apelantu je prestao radni odnos sa danom 30. maj 2008. godine.
6. Apelant je protiv odluke VSTV, broj VSTV-021107-30052008 od 29. maja 2008. godine, izjavio žalbu Sudu BiH, uz koju je istakao i prijedlog za donošenje mjere osiguranja kojom će se vratiti na posao na mjesto sudije u Sudu BiH do okončanja disciplinskog postupka.
7. Sud BiH donio presudu, broj Gž-42/08 od 27. novembra 2008. godine, kojom je odbio kao neosnovane apelantovu žalbu i prijedlog za donošenje mjere osiguranja. Sud BiH je obrazložio da su osporavana odluka kao i odluke disciplinskih komisija dovoljno obrazložene pravno i činjenično, te da je primijenjen relevantni zakon, kao i da nije potvrđen žalbeni navod apelanta da mu je sankcija izrečena nakon nezakonito provedenog postupka uz povredu prava apelant na pravično suđenje. U odnosu na prijedloženu mjeru obezbjeđenja, Sud BiH je naveo da, obzirom da je utvrđeno da je pri vođenju disciplinskog postupka protiv apelanta VSTV postupalo zakonito, uz poštivanje prava koje garantuje Evropska konvencija i Ustav BiH, slijedom toga i njegov prijedlog za donošenje mjere obezbjeđenja je neosnovan.
8. Apelant je protiv presude Suda BiH, broj Gž-42/08 od 27. novembra 2008. godine, izjavio reviziju Sudu BiH. Prema stanju spisa postupak pred Sudom BiH je u toku.
9. Apelant smatra da je osporenim odlukama povrijeđen princip zakonitosti iz člana I/2 Ustava Bosne i Hercegovine, te pravo pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, i pravo na žalbu u krivičnim stvarima iz člana 2. Protokola broj 7 uz Evropsku konvenciju.
10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:
„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;“
11. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
12. Član 204. Zakona o parničnom postupku pred Sudom BiH («Službeni glasnik BiH», br. 36/04 i 84/07 ) glasi:
Član 204. (1)Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravomoćne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostave prepisa presude. (2)Revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000 KM. (3)Izuzetno, Sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.
13. Ustavni sud je zauzeo stav da je revizija, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji je apelant, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, dužan iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu. Apelant odlučuju koji će pravni lijek koristiti, neovisno da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Imajući u vidu izuzetak predviđen u članu 204. stav 3. Zakona o parničnom postupku pred Sudom BiH, u smislu da Sud BiH može dopustiti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem odluke o apelaciji prije donošenja odluke Suda BiH o izjavljenoj reviziji prejudicirao odluku o reviziji. Obzirom na navedeno u apelantovom slučaju, apelacija je preuranjena, budući da je podnesena prije odluke Suda BiH o reviziji. Nakon donošenja odluke o reviziji, neovisno od vrste te odluke, apelant ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju u kojoj je, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužan na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.
14. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
15. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.
16. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović