Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3473/07 (M. K.)
Odluka donesena 16. 07. 2009.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3473/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
16. 07. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 16. jula 2009. godine, u predmetu broj AP 3473/07, rješavajući apelaciju M.K., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja
1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija M.K. podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Herecgovine, broj Už-20/03 od 10. oktobra 2007. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. M. K. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Fojnice, podnio je 11. decembra 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Herecgovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Už-20/03 od 10. oktobra 2007. godine. Navedenu apelaciju Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine je 19. decembra 2007. godine, dostavio Ustavnom sud Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud). Ustavni sud je navedeni podnesak apelanta registrovao kao apelaciju.
2. Rješavajući po tužbi apelanta radi priznavanja statusa pripadnika oružanih snaga, Kantonalni sud Travnik je donio rješenje, broj U-73/02 od 25. oktobra 2002. godine, kojim je odbacio tužbu apelanta uz obrazloženje da je u ovoj upravnoj stvari već donesena pravomoćna sudska odluka u upravnom sporu.
3. Vrhovni sud rješavajući po žalbi apelanta je rješenjem, broj Už-20/03 od 10. oktobra 2007. godine, žalbu odbio uz obrazloženje da je prvostepeni sud pravilno postupio kada je tužbu apelanta odbacio uz isticanje da je odredbama člana 26. stav 1. tačka 6. Zakona o upravnim sporovima ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine", br. 2/98 i 8/00) propisano da će nadležni sud rješenjem odbaciti tužbu ako utvdi da već postoji pravomoćna sudska odluka donesena u upravnom sporu o istoj stvari. Imajući u vidu naprijed navedeno sud je navode žalbe ocjenio neosnovanim i odlučio kao u dispozitivu.
4. Apelant nije izričito naveo prava koja su mu povrijeđena, ali iz navoda apelacije i priloženih dokumenta proizilazi da apelant smatra da mu je osporenim rješenjem povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“
6. Ustavni sud zapaža da je rješenjem Kantonalnog suda, broj U-73/02 od 25. oktobra 2002. godine, a koje je potvrđeno rješenjem Vrhovnog suda, broj Už-20/03 od 10. oktobra 2007. godine, , apelantova tužba odbačena kao nedozvoljena jer je utvrđeno da je o predmetnoj upravnoj stvari već pravomoćno odlučeno. Prema tome, potrebno je prvo odgovoriti na pitanje da li predmetni postupak uživa zaštitu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.
7. Ustavni sud se poziva na praksu Evropskog suda za ljudska prava, prema kojoj je odgovor na pitanje, da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje: «da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza» (vidi odluke Evropskog suda za ljudska prava Tre Traktorer Aktiebolag od 17. jula 1989. godine stav 41; kao i H v. France od 24. oktobra 1989. godine stav 47.). Imajući u vidu navedenu praksu Evropskog suda za ljudska prava, koju Ustavni sud podržava, Ustavni sud mora da ispita da li je ishod ili «posljedica» predmetnog postupka, bila odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza apelanta.
8. Ustavni sud podsjeća da se u predmetnom postupku utvrđivala procesna dopustivost tužbe. Prema odredbama člana 26. stav 1. tačka 6. Zakona o upravnim sporovima je propisano da će nadležni sud rješenjem odbaciti tužbu ako utvdi da već postoji pravomoćna sudska odluka donesena u upravnom sporu o istoj stvari. S obzirom na navedeno, Ustavni sud konstatuje da se se u predmetnom postupku pred nadležnim sudovima na dvije sudske instance, u kom su donijeta osporena rješenja, nije odlučivalo o bilo kakvom apelantovom građanskom pravu ili obavezi, budući da je u tom postupku utvrđeno da je predmetna tužba nedopustiva, jer je o istom pitanju koje je bilo predmet apelantovog tužbenog zahtjeva, već pravosnažno presuđeno. U predmetnom postupku je utvrđeno da je o apelantovim građanskim pravima i obavezama koja su sadržana u njegovom tužbenom zahtjevu, konačno odlučeno presudom Vrhovnom suda, broj Už-14/99 od 23. marta 2002. godine, kojom je odbijena žalba izjavljenu protiv presude Kantonalnog suda, broj U-25/98 od 23. decembra 1998. godine, čime je upravni spor u ovoj pravnoj stvari pravomoćno okončan. Prema tome, ishod procedure u kojoj su donijeta pobijana rješenja nije bio odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza apelanta. Stoga, pitanje pravičnosti predmetnog postupka ne ulazi u domen člana 6. stav 1. Evropske konvencije, niti u domen člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, zbog čega je apelacija ratione materiae inkopatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović