Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-45/07 (D. V.)
Odluka donesena 16. 07. 2009.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
- Zakon o upravnom postupku
- Zakon o upravnim sporovima · čl. 216
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o upravnom postupku
- Zakon o upravnom postupku
- Zakon o upravnim sporovima
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o upravnim sporovima
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-45/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
16. 07. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 16. jula 2009. godine, u predmetu broj AP-45/07, rješavajući apelaciju Dubravke Vučković, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Dubravke Vučković, podnesena zbog navodne povrede njenih prava iz člana II/3.e), II/3.f) i II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, te čl. 6. i 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, kao i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u postupku povrata stana, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Savo Paunić je u svojstvu punomoćnika apelanta 28. decembra 2006. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog navodne povrede prava apelanta iz člana II/3.e), II/3.f) i II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, te čl. 6. i 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju u postupku povrata stana. S obzirom da apelacija nije sadržavala potrebne elemente predviđene članom 19. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odnosno nije sadržala podatke o apelantu, od Save Paunića (u daljnjem tekstu: punomoćnik) je 10. janura 2007. godine zatraženo da u tom smislu dopuni apelaciju. Punomoćnik je 18. januara 2007. godine dostavio dopunu apelacije u kojoj je kao apelanta označio Dubravku Vučković iz USA (u daljnjem tekstu: apelantica).
2. Apelantica je, putem punomoćnika, 25. juna 2002. godine podnijela zahtjev za vraćanje u posjed stana u Sarajevu, u ulici Aleja lipa broj 54, koji je odbijen Rješenjem Uprave za stambena pitanja Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Uprava) broj 23-04/II-23-278/2002 od 29. jula 2003. godine, sa obrazloženjem da je isti podnesen po isteku zakonom propisanog roka.
3. U apelaciji je navedeno da je punomoćnik pozvan u prostorije Uprave, te da ga je 25. avgusta 2003. godine donosilac rješenja usmeno obavijestio da je doneseno rješenje po zahtjevu za povrat, ali da mu to rješenje neće uručiti. Nadalje, navedeno je da nakon što mu rješenje nije dostavljeno neposredno, dostava rješenja je pokušana tek nakon pet mjeseci, odnosno u decembru 2003. godine, kada je Uprava saznala da se punomoćnik više ne nalazi na adresi Trg solidarnosti broj 19/III, Sarajevo, jer je početkom istog mjeseca prodao svoj stan. Takođe, navedeno je da punomoćnik nije obavijestio donosioca rješenja o promjeni adrese, jer isti nije htio sa njim da kontaktira, te je istaknuto da su prilikom dostave Rješenja broj 23-04/II-23-278/2002 od 29. jula 2003. godine povrijeđene odredbe Zakona o upravnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 2/98 i 48/99, u daljnjem tekstu: Zakon o upravnom postupku), budući da je prema članu 94. stav 4. propisano da «kad punomoćnik, odnosno punomoćnik za primanje pismena, u toku postupka promijeni svoje prebivalište ili stan, a ne obavijesti o tome organ koji vodi postupak, dostavljanje će se izvršiti kao da punomoćnik nije ni postavljen», a u konkretnom slučaju dostava rješenja nije izvršena neposredno apelantici, nego putem oglasne ploče, iako je adresa apelantice navedena u zahtjevu za povrat, čime su povrijeđena apelanticina prava iz člana II/3.e), II/3.f) i II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, te čl. 6. i 8. Evropske konvencije, kao i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju.
4. Uprava je u odgovoru na apelaciju navela da je Rješenje broj 23-04/II-23-278/2002 od 29. jula 2003. godine pokušano dostaviti punomoćniku 29. decembra 2003. godine na adresu Trg solidarnosti broj 19/III, Sarajevo, ali kako ga nije bilo na navedenoj adresi, ovlašteno lice Uprave je na ulaznim vratima stana ostavilo obavijest o preuzimanju pismena za dan 30. decembra 2003. godine. Nadalje, navedeno je da se punomoćnik nije odazvao radi preuzimanja pismena prema navedenoj obavijesti, niti je pokazivao interesovanje za preuzimanje navedenog rješenja, pa je, u smislu člana 94. stav 2. Zakona o upravnom postupku, izvršeno pribijanje pismena na oglasnoj tabli tog organa i istekom roka od 15 dana od dana pribijanja pismena na oglasnoj tabli, odnosno 20. januara 2004. godine, predmetno rješenje postalo pravosnažno. U prilog svojim navodima Uprava je dostavila fotokopiju dostavnice, koverte i predmetnog rješenja.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelantica mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelantica odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odlukom, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelantica nije ispoštovala formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. S obzirom na navode apelantice da joj Rješenje broj 23-04/II-23-278/2002 od 29. jula 2003. godine nije dostavljeno proizilazi da ona smatra da nije dobila odluku nadležnog organa o podnesenom zahtjevu u roku propisanom Zakonom o upravnom postupku. U takvoj situaciji apelantica je imala mogućnost podnijeti žalbu nadležnom drugostepenom organu kao da o njenom zahtjevu nije odlučeno, kako to predviđa odredba člana 216. stav 3. navedenog zakona, («Službene novine Federacije BiH", br. 2/98 i 8/00 i 11/05»), kako bi došla do konačne odluke u kojoj bi bilo odlučeno i o eventualnoj nezakonitosti postupka dostavljanja rješenja, a koja bi mogla biti predmet pobijanja pred Ustavnim sudom. Budući da je apelantica propustila da iskoristi raspoloživa pravna sredstva prije obraćanja Ustavnom sudu slijedi da nije iscrpila efektivne pravne lijekove u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Prema tome, za razmatranje apelacije nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu.
8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelantica nije iscrpila pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović