Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2445/09 (M. T.)
Odluka donesena 08. 09. 2009.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
- Zakon o izvršenju krivičnih sankcija u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ispravka Zakona o izvršenju krivičnih sankcija u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izvršenju krivičnih sankcija u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 77
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 77
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama Zakona o izvršenju krivičnih sankcija u Federaciji Bosne i Hercegovine
Predmeti (1)
AP-2445/09
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
08. 09. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović i potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 8. septembra 2009. godine, u predmetu broj AP-2445/09, rješavajući zahtjev Mile Tomić za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Mile Tomić za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Mila Tomić (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Predrag Kelava advokat iz Tomislavgrada, podnijela je, 29. jula 2009. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Kžk-06-000013 od 25. maja 2009. godine. Apelantica je također, podnijela zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud odložio izvršenje kazne zatvora po osporenoj presudi Vrhovnog suda do donošenja odluke o apelaciji.
2. Presudom Kantonalnog suda Livno (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj K-5/05 od 14. decembra 2005. godine, apelantica je oglašena krivom da je na način i u vrijeme navedeno u izreci presude počinila krivično djelo zloupotrebe položaja u privredi iz člana 259. stav 3. u vezi stava 1. ranijeg Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ FBiH) i osuđena je na kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci. Istom presudom na osnovu člana 212. stav 3. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine, Pravobranilaštvo Bosne i Hercegovine je sa svojim imovinsko pravnim zahtjevom upućeno na parnični postupak.
3. Odlučujući o žalbama Vrhovni sud je rješenjem broj 070-0-Kž-06-000107 od 20. juna 2006. godine, uvažio žalbe Kantonalnog tužitelja Livno i apelantice, ukinuo presudu Kantonalnog suda broj K-5/05 od 14. decembra 2005. godine, i odredio održavanje pretresa pred tim sudom.
4. Nakon održanog glavnog pretresa 20. maja 2009. godine, u prisutnosti Federalnog tužitelja, apelantice i njenog branitelja, Vrhovni sud je presudom broj 070-0-Kž-06-000013 od 25. maja 2009. godine, apelanticu oglasio krivom da je na način i u vrijeme navedeno u izreci presude počinila krivično djelo zloupotrebe položaja ili ovlaštenja iz člana 358 stav 3. u vezi sa stavom 1. ranijeg KZ FBiH, pa je uz primjenu navedenog propisa i uz primjenu čl. 40. stav 1., 41. tačka 2. i 42. stav 2. tačka 1. ranijeg KZ FBiH apelanticu osudio na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine. Na osnovu člana 110. ranijeg KZ FBiH od firme «Lovres» Tomislavgrad oduzima se imovinska korist pribavljena krivičnim djelom u iznosu od 3,145.700,00 KM. Istom presudom na osnovu člana 212. stav 3. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine, Pravobranilaštvo Bosne i Hercegovine je sa svojim imovinsko pravnim zahtjevom upućeno na parnični postupak.
5. Vrhovni sud je utvrdio da je apelantica kao direktor preduzeća «Lovres» Tomislavgrad, dakle kao odgovorna osoba iskoristila svoja službena ovlaštenja svjesna da time onemogućava Carinsku upravu Federacije BiH-Carinarnicu Livno da ostvari pravo na povrat iznosa od 3,145.700,00 KM sa računa preduzeća «Lovres» i tako pribavila preduzeću «Lovres» imovinsku korist u navedenom iznosu. Sud je do ovakvog zaključka došao na osnovu provedenih dokaza koji se odnose na način faktičkog prestanka obavljanja špediterske djelatnosti i vršenja platnog prometa preko računa «Lovresa», osnivanje od strane supruga apelantice novog preduzeća za obavljanje istovrsne djelatnosti umjesto osiguranja nastavka obavljanja djelatnosti od strane «Lovresa» kako bi se izvršile postojeće obaveze tog preduzeća te zapošljavanje apelantice kao voditeljice podružnice u preduzeću supruga bez prethodnog gašenja preduzeća «Lovres». Na taj način zaključio je sud, sprječavanjem umanjenja sredstava preduzeća «Lovres» a do kojeg bi došlo povratom navedenog iznosa Carinskoj upravi Federacije BiH-Carinarnica Livno, apelantica je pribavila preduzeću «Lovres» imovinsku korist u iznosu od 3,145.700,00 KM te svojim radnjama ostvarila obilježja krivičnog djela zloupotrebe položaja ili ovlasti. Pri odmjeravanju kazne apelantici sud je uzeo u obzir sve okolnosti koje utiču da kazna bude manja ili veća te je tako kao olakšavajuće okolnosti cijenio porodične prilike kao i njeno zdravstveno stanje te ublažio zakonom propisanu kaznu imajući u vidu i iznos imovinske koristi pribavljene preduzeću «Lovres» činjenjem krivičnog djela.
6. Apelantica je navela povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica smatra da je Vrhovni sud proizvoljno primjenu materijalno pravo na način da je bez obzira na činjenično stanje koje je ukazivalo suprotno, našao za dokazanim da su se ostvarila bitna obilježja krivičnog djela zloupotrebe položaja ili ovlasti iz člana 358. stav 3. u vezi stava 1. ranijeg KZ FBiH.. Smatra da opisano činjenično stanje ne odgovara biću krivičnog djela za koje je oglašena krivim.
7. U zahtjevu za donošenje privremene mjere kao razloge za odlaganje izvršenja kazne zatvora, apelantica je navela da je majka troje djece, da joj se zdravstveno stanje pogoršalo, da ima simptome više bolesti, neprestano osjeća vrtoglavicu, mučninu, ima osjećaj gušenja zbog čega redovno vrši kontrolu od neuropsihijatra. Također je navela da ima poremećaj u lučenju štitne žlijezde a pojavljuju joj se i poremećaji sa sluhom. Pored navedenog apelantica kao razlog za donošenje privremene mjere navodi i proizvoljnu primjenu prava od strane Vrhovnog suda koji je pored činjeničnog stanja koje je ukazivalo suprotno našao za dokazanim da su se ostvarila bitne obilježja krivičnog djela zloupotrebe položaja ili ovlasti iz člana 358. stav3. u vezi sa stavom 1. ranije KZ FBiH. Apelantica je u prilogu apelacije dostavila nalaze i mišljenja liječnika specijalista.
8. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:
Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
9. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i opravdanje jedino u situaciji kada šteta, čiji je nastanak nedvosmisleno naznačen u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.
10. Razlozi koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o zahtjevu za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelantica navela u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava ne mogu se analogno primijeniti pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
11. U vezi s postavljenim zahtjevom za donošenje privremene mjere, Ustavni sud zapaža da Zakon o izvršenju krivičnih sankcija u Federacije Bosne i Hercegovine («Službeni novine FBiH» br. 44/98, 42/99 i 12/09) regulira postupak odlaganja izvršenja kazne (čl. 27-31.) te da apelantica nije ničim ukazala da je iscrpila mogućnosti koju je imala na raspolaganju prema citiranim odredbama navedenog Zakona, odnosno da je zatražila odlaganje kazne zatvora
12. Ustavni sud napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere neće, u pravilu, cijeniti razloge koje predviđa Zakon o izvršenju krivičnih sankcija jer je to zadatak nadležnih organa određenih tim zakonom, već isključivo razloge koji su navedeni u članu 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Nadalje, Ustavni sud naglašava da eventualni razlozi koje treba cijeniti nadležni organ u postupku propisanom Zakonom o izvršenju krivičnih sankcija, kao ni navodi o kršenju ustavnih prava apelantice tokom postupka koji je rezultirao osporenom presudom, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere kojom bi se u postupku po apelacionoj nadležnosti Ustavnog suda iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine odložilo izvršenje izrečene sankcije, niti opravdavaju postavljeni zahtjev Ustavnom sudu. Shodno navedenom, Ustavni sud smatra zahtjev apelantice neosnovanim.
13. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
14. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
15. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović