Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3191/06 (J.M)
Odluka donesena 08. 09. 2009.
- Privremena mjera - usvojena
Sastav suda
Citirani propisi
- Zakon o dopunama krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine · čl. 383
- Krivični zakon Federacije Bosne i Hercegovine · čl. 383
- Ispravka krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine · čl. 383
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 77
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 77
Predmeti (1)
AP-3191/06
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
08. 09. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović i potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 8. septembra 2009.godine, u predmetu broj AP 3191/06, rješavajući zahtjev J.M. za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Usvaja se zahtjev J.M. za donošenje privremene mjere.
Odlaže se izvršenje kazne zatvora izrečene presudom Kantonalnog suda u Mostaru broj K.29/02 od 3. marta 2006. godine.
Ova odluka stupa na snagu odmah i proizvodi pravno djelovanje do donošenja konačne odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine o zahtjevu za preispitivanje odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine broj AP 3191/06 od 28. septembra 2007. godine ili dok Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu ne odluči drugačije.
OBRAZLOŽENJE
1. J.M.(u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, podnio je 1. jula 2008. godine zahtjev za preispitivanje Odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) broj AP 3191/06 od 28. septembra 2007. godine. Apelant je, također, 31. augusta 2009. godine podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio obustavu izvršenja zatvorske kazne koja je apelantu izrečena presudom Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj K.29/02 od 3. marta 2006. godine do donošenja odluke o zahtjevu za preispitivanje navedene odluke Ustavnog suda.
2. Apelant je podnio zahtjev za preispitivanje odluke Ustavnog suda broj AP 3191/06 od 28. septembra 2007. godine kojom je odbijena njegova apelacija podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Kž-06-000225 od 14. septembra 2006. godine i Presude Kantonalnog suda broj K.29/02 od 3. marta 2006. godine. Navedeni zahtjev za preispitivanje apelant je zasnovao na saznanju da je došao u posjed novih činjenica i dokaza koji u vrijeme donošenja odluke čije se preispitivanje traži nisu bile poznate ni apelantu niti Ustavnom sudu, a čije postojanje dovodi u pitanje zaključak Kantonalnog suda da su se u apelantovim radnjama stekla bitna obilježja krivičnog djela zloupotrebe položaja ili ovlaštenja iz člana 383. stav 3. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije BiH» br. 43/98, 2/99, 15/99, 29/00 i 59/02 – udaljnjem tekstu: KZ FBIH). Apelant je podnio i zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi se obustavilo izvršenje kazne zatvora koja mu je izrečena presudom Kantonalnog suda broj K.29/02 od 3. marta 2006. godine budući da je došlo do značajnog pogoršanja njegovog zdravstvenog stanja.
3. Apelant smatra da su osporenim presudama povrijeđena njegova prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropske konvencija) i pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, kao i pravana ličnu slobodu iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije. Povredu ovih prava apelant vidi u pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava, a naročito nakon otkrivanja novih činjenica iz kojih proizlazi da otpada svaka mogućnost da jepočinio krivično djelo zloupotrebe položaja iz člana 383. stav 3. KZ FBIH. Apelant također smatra da je diskriminiran na nacionalnoj osnovi budući da su i predstavnici vlasti bošnjačke nacionalnosti postupali na isti način kao i on ali da im zbog toga nije suđeno, te da je iz takvih razloga povrijeđeno i njegovo pravo na ličnu slobodu i sigurnost.
4. U vezi sa zathtjevom za donošenje privremene mjere apelant je naveo da je došlo do iznenadnog pogoršanja njegovog zdravstvenog stanja, da mu je određena terapija, kao i pošteda bilo kakvih aktivnosti i obaveznog izbjegavanja psihičkog stresa. Kao dokaz svojim tvrdnjama apelant je dostavio i nalaz i mišljenje ljekara specijalista neurologa i kardiologa iz koga proizlazi da apelant boluje od sistemske i hilopulmonalne sarkodioze drugog stepena sa restriktivnim smetnjama ventilacije uz iridociklitih i nodozni eritrem, te da postoji mogućnost da je obolio i od miokarditisa. Apelant smatra da bi njegovim odlaskom na izdržavanje kazne zatvora, na koju bi prema apelantovom saznanju trebao biti pozvan već 14. septembra 2009. godine, došlo do trajnog i nepopravljivog pogoršanja njegovog zdravstvenog stanja i vjerovatnog ugrožavanja života.
5. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
6. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
7. Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:
Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
8. Ustavni sud podsjeća da je član 77. Pravila Ustavnog suda primjenjiv u situacijama u kojima Ustavni sud ocijeni, na osnovu razloga i dokaza o opravdanosti dostavljenih uz zahtjev za donošenje privremene mjere, odnosno uz apelaciju, da bi mogle nastati neotklonjive štetne posljedice.
9. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i opravdanje jedino u situaciji kada šteta, čiji je nastanak nedvosmisleno označen u apelaciji i priloženim dokazima može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.
10. Razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava ne mogu se analogno primijeniti pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
11. Ustavni sud ukazuje da je apelant učinio izvjesnim da bi njegovim odlaskom na izdržavanje kazne zatvora došlo do drastičnog pogoršanja njegovog zdravstvenog stanja koje bi moglo biti i opasno po život apelanta. S tim u vezi Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju postoji opravdan razlog za donošenje privremene mjere.
12. Imajući u vidu odredbe člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio da usvoji zahtjev za donošenje privremene mjere.
13. U smislu člana 77. stav 6. Pravila Ustavnog suda, odluka o privremenoj mjeri proizvodi pravno djelovanje do donošenja konačne odluke o zahtjevu za preispitivanje ili dok Ustavni sud u plenarnom sazivu ne odluči drugačije. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović