Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-261/09 (D. O.)

Odluka donesena 17. 09. 2009.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-261/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 09. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić Seada i Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 17. septembra 2009. godine, u predmetu broj AP-261/09, rješavajući apelaciju Dragane Odžić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Dragane Odžić, podnesena protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj Rev-25/08 od 1. decembra 2008. godine, te Presuda Suda Bosne i Hercegovine broj GŽ-114/07 od 27. juna 2008. godine i P-114/06 od 15. novembra 2007. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Dragana Odžić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Bosanske Kostajnice, podnijela je 28. januara 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj Rev-25/08 od 1. decembra 2008. godine, te Presuda Suda BiH br. GŽ-114/07 od 27. juna 2008. godine i P-114/06 od 15. novembra 2007. godine.

2. Apelantica je podnijela tužbu Sudu BiH protiv Bosne i Hercegovine-Uprave za indirektno oporezivanje Banja Luka (u daljnjem tekstu: tužena) zbog nezakonitog prestanka radnog odnosa i vraćanja na posao.

3. Odlučujući po tužbi, Sud BiH je donio Presudu broj P-114/06 od 15. novembra 2007. godine, kojom je djelimično uvažio apelanticin tužbeni zahtjev i obavezao tuženu da joj isplati zatezne kamate na iznos od 1.290,00 KM, po stopi u skladu sa Zakonom o visini stope zakonske zatezne kamate, počev od 31. marta 2006. godine, kao dana podnošenja tužbe, do dana isplate 18. avgusta 2006. godine, kao i da joj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 117,00 KM, dok je apelanticu odbio sa viškom tužbenog zahtjeva za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 1.290,00 KM. Takođe, odbio je apelanticin tužbeni zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata na isplaćene plate za period januar-mart 2005. godine, te tužbeni zahtjev kojim je tražila da sud utvrdi da ima status zaposlenika na neodređeno vrijeme i da joj je nazakonito prestao radni odnos kod tužene, te da obaveže tuženu da je vrati na radno mjesto pomoćnog radnika za održavanje čistoće ili drugo odgovarajuće radno mjesto u okviru Carinske ispostave Novi Grad ili Carinske ispostave Prijedor, i isplati joj sve neisplaćene plate počev od 1. jula 2005. godine, do dana povratka na radno mjesto, sa zakonskim zateznim kamatama.

4. Apelantica je podnijela žalbu protiv Presude Suda BiH broj P-114/06 od 15. novembra 2007. godine, koju je Sud BiH, u drugostepenom vijeću, odbio Presudom broj GŽ-114/07 od 27. juna 2008. godine i potvrdio prvostepenu presudu u pobijanom dijelu.

5. Protiv Presude Suda BiH broj GŽ-114/07 od 27. juna 2008. godine, apelantica je izjavila reviziju, koju je Sud BiH, u revizijskom vijeću, odbacio kao nedopuštenu Rješenjem broj Rev-25/08 od 1. decembra 2008. godine.

6. U obrazloženju rješenja je navedeno da je odredbom člana 204. stav 2. Zakona o parničnom postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 36/04 i 84/07, u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 10.000,00 KM. Kako je utvrđeno da u konkretnom slučaju vrijednost pobijane presude iznosi 5.000,00 KM, odnosno ne prelazi cenzus od 10.000,KM, konstatovano je da revizija iz tog razloga nije dopuštena. Takođe, po ocjeni Suda odlučivanje o reviziji u tom predmetu nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, kako je propisano članom 204. stav 3. ZPP-a, pa je na osnovu člana 214. stav 2. ZPP-a revizija odbačena kao nedopuštena.

7. Apelantica se žali da je osporenim odlukama povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na zabranu diskriminacije iz člana iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;

9. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelantica dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelantica odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelantica nije ispoštovala formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stavom 1. Pravila Ustavnog Suda (vidi, inter alia, rješenje Ustavnog suda, broj U-15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine i odluku Ustavnog suda, broj AP-3432/06 od 6. marta 2007. godine).

10. Revizijsko vijeće Suda BiH je Rješenjem broj Rev-25/08 od 1. decembra 2008. godine, odbacilo kao nedopuštenu apelanticinu reviziju izjavljenu protiv Presude drugostepenog vijeća Suda BiH broj GŽ-114/07 od 27. juna 2008. godine. Obzirom na navedeno, nesporno je da je u apelanticinom slučaju revizija neefektivan pravni lijek, iz čega proizilazi da je konačna odluka u konkretnom slučaju Presuda drugostepenog vijeća Suda BiH broj GŽ-114/07 od 27. juna 2008. godine.

11. S obzirom na to da je apelantici 30. juna 2008. godine uručena Presuda drugostepenog vijeća Suda BiH broj GŽ-114/07 od 27. juna 2008. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 28. januara 2009. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila osporenu presudu.

12. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelantica podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-261/09 (D. O.) | Sudska praksa | Aktio