Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3242/08 (M. K.)
Odluka donesena 17. 09. 2009.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Nije krivična optužba
Sastav suda
Citirani propisi
- Ispravka krivičnog zakona Bosne i Hercegovine na bosanskom jeziku, koji je proglasio visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu odlukom br. 101/03 od 24. januara 2003. godine, objavljenog u "Službenom glasniku BiH", broj 3/03 · čl. 54
- Krivični zakon Bosne i Hercegovine · čl. 54
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama krivičnog zakona Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 3/03, 32/03 i 37/03) · čl. 54
- Zakon o izmjenama i dopunama krivičnog zakona Bosne i Hercegovine · čl. 54
- Zakon o dopuni krivičnog zakona Bosne i Hercegovine · čl. 54
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-3242/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 09. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić Seada i Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 17. septembra 2009. godine, u predmetu broj AP 3242/08, rješavajući apelaciju Mirsada Kadrića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mirsada Kadrića podnesena protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine, broj Kž-30/08 od 10. septembra 2008. godine i rješenja Suda Bosne i Hercegovine, broj K-22/04 od 26. augusta 2008. godine, zbog toga što je ratione materiaeinkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Mirsad Kadrić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, kojeg zastupa Amir Omerćehajić, advokat iz Tuzle, podnio je 15. oktobra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH), broj Kž-30/08 od 10. septembra 2008. godine i rješenja Suda BiH, broj K-22/04 od 26. augusta 2008. godine. Osman Kadrić, apelantov otac, je 18. novembra 2008. godine poslao urgenciju.
2. Presudom Suda BiH, broj Kž-72/04 od 2. septembra 2004. godine, kojom je preinačena prvostepena presuda broj K-22/04 od 13. maja 2004. godine, apelant je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine zbog krivičnog djela krivotvorenja novca iz člana 205. stav 1. u vezi sa čl. 54. i 29. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH» br. 3/03, 32/03, 37/03, 54/04, 61/04, 30/05, 53/06, 55/06 i 32/07).
3. Rješenjem Suda BiH, broj K-22/04 od 26. augusta 2008. godine, odbijen je kao neosnovan apelantov zahtjev za utvrđivanja nastupanja zastarjelosti izvršenja kazne zatvora u trajanju od jedne godine, na koju je osuđen presudom Suda BiH, broj Kž-72/04 od 2. septembra 2004. godine.
4. Rješenjem Suda BiH, broj Kž-30/08 od 10. septembra 2008. godine, odbijena je kao neosnovana apelantova žalba izjavljena protiv rješenja Suda BiH.
5. Apelant se žali da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“
7. Ustavni sud, prvo, mora riješiti pitanje primjenljivosti člana 6. stav 1. Evropske konvencije na konkretan slučaj. Navedeni član Evropske konvencije propisuje da [...]prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu[...]. Međutim, u ovom slučaju apelant nije izjavio apelaciju na presudu kojom je odlučenoo o osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta tako što je oglašen krivim i što mu je pravosnažno utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine. Suprotno tome, apelant je izjavio apelaciju na rješenja Suda BiH, kojim nije utvrđivana „osnovanost bilo kakve krivične optužbe“ protiv njega, već je samo odlučeno o postojanju zakonskih uslova za utvrđivanja nastupanja zastarjelosti izvršenja kazne zatvora u trajanju od jedne godine, na koju je osuđen presudom Suda BiH, broj Kž-72/04 od 2. septembra 2004. godine. Dakle, s obzirom da se u konkretnom slučaju ne radi o odlukama koje su donesene u postupku u kojem je odlučivano o krivičnoj optužbi protiv apelanta, niti su se tom prilikom utvrđivalo o apelantovim građanskim pravima i obavezama, proizilazi da član 6. Evropske konvencije nije primjenjiv. Kako Ustav Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od člana 6. Evropske konvencije, slijedi da su navodi apelacije inkompatibilni ratione materie sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović