Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1936/08 (N.Č.)
Odluka donesena 14. 10. 2009.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1936/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 10. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. oktobra 2009. godine, u predmetu broj AP 1936/08, rješavajući apelaciju N.Č., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija N.Č. podnesena zbog dužine trajanja upravnog postupka pred Službom za urbanizam, građenje, katastar i imovinsko pravne poslove Općine Travnik broj 04/23-3-452/04, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. N.Č. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Travnika, koju zastupa Sead Čolo iz Travnika, podnijela je 26. juna 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja upravnog postupka pred Službom za urbanizam, građenje, katastar i imovinsko pravne poslove Općine Travnik (u daljnjem tekstu: Služba) broj 04/23-3-452/04. Apelantica je 8. jula 2008. godine, na traženje Ustavnog suda, dopunila apelaciju.
2. Rješenjem Sekreterijata za urbanizam, stambeno-komunalne i imovinsko-pravne poslove Travnik, broj 04/II-364-67/94 od 19. oktobra 1994. godine, izmijenjeno je rješenje o urbanističkoj saglasnosti Sekreterijata za privredu, društvene djelatnosti i upravu, broj 02-4/III-365-499/89 od 22. juna 1989. godine, izdato Sametu Šerifi, i data urbanistička saglasnost sa privremenim statusom do privođenja zemljišta konačnoj namjeni Hakiji Šerifi.
3. Rješenjem Sekreterijata za privredu Okruga Travnik, broj 05-1413/95 od 4. septembra 1995. godine, usvojena je žalba Zubejde Biogradlije, majke apelantice, rješenje Sekreterijata za urbanizam, stambeno-komunalne i imovinsko-pravne poslove Travnik, broj 04/II-364-67/94 od 19. oktobra 1994. godine, ukinuto i predmet vraćen prvostepenom organu na ponovni postupak, uz naloge nadležnom organu pobliže opisani u izreci rješenja.
4. Rješenjem Sekreterijata za inspekcije i nadzor općine Travnik (u daljnjem tekstu: Sekreterijat), broj 05/362-12/97 od 31. oktobra 1997. godine, naređeno je Sametu Šerifi da izvrši rušenje stepeništa i tende u roku od 7 dana.
5. Rješenjem Ministarstva urbanizma, prostornog uređenja i zaštite okoliša Srednjobosanskog kantona, broj 12/1-336-12/97 od 28. decembra 1998. godine, odbijena je žalba Sameta Šerifi izjavljena protiv rješenja Sekreterijata.
6. Presudom Kantonalnog suda u Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj U-132/99 od 8. januara 2001. godine, poništena su rješenja Sekreterijata i Minstarstva urbanizma, prostornog uređenja i zaštite okoliša Srednjobosanskog kantona, i predmet vraćen prvostepenom organu na ponovni postupak.
7. Vršeći nadzor po zahtjevu apelantice kao stranke u postupku, Urbanističko-građevinski inspektor Općine Travnik je rješenjem, broj 05/23-6-346/04 od 27. februara 2004. godine, naredio investitorima Elezu Šerifi i Iliru Šerifi da u roku od 15 dana od prijema rješenja podnesu zahtjev nadležnom općinskom organu za legalizaciju objekta prema izvedenom stanju na terenu, te određen rok za izvršenje od 15 dana od dana prijema rješenja.
8. Rješenjem Službe, broj 04/23-3-452/04 od 28. juna 2004. godine, izdata je urbanistička saglasnost za izgradnju vanjskog stepeništa stambenog poslovnog zahtjeva, na osnovu zahtjeva Nejazija Šerifi, Haika Šerifi i Eleza Šerifi.
9. Rješenjem Ministarstva prostornog uređenja, obnove i povratka Srednjobosanskog kantona, broj 03-23-121/04 od 4. novembra 2004. godine, poništeno je rješenje Službe i predmet vraćen prvostepenom organu na ponovno rješavanje.
10. Apelantica se žali da joj je povrijeđeno pravo na pravičan postupak u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica traži isplatu iznosa od 750,00 KM na ime nematerijalne štete zbog nepostupanja po njenom zahtjevu.
11. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;“
12. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odlukom, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
13. U konkretnom slučaju apelantica nije koristila pravne lijekove predviđene zakonskim propisima za slučajeve tzv. «šutnje administracije». Naime, prema čl. 11. i 22. Zakona o upravnim sporovima («Službene novine Federacije BiH», br. 2/98 i 8/00), važećih u ovom slučaju, apelantica je mogla da se obrati drugostepenom organu zbog nedonošenja odluke od strane provostepenog organa u roku od 60 dana od dana kada je prvostepeni organ dobio rješenje drugostepenog organa kojim mu se nalaže da ponovno odluči o predmetu, a dalje, ukoliko bi i drugostepeni organ propustio u ovom roku riješiti predmetnu stvar, mogla je tužbom pokrenuti upravni spor pred Kantonalnim sudom. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
14. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
15. U odnosu na zahtjev apelantice za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud podsjeća da je prema članu 76. stav 2. Pravila ovlašten da izuzetno odredi naknadu nematerijalne štete, kao kompenzaciju za utvrđenu povredu ustavnih prava apelanata, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da je apelacija nedopustiva zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova, to apelantici ne pripada pravo na naknadu nematerijalne štete.
16. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović