Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3848/08 (R. H.)
Odluka donesena 14. 10. 2009.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3848/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 10. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. oktobra 2009. godine, u predmetu broj AP 3848/08, rješavajući apelaciju Rife Halipi, naosnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Rife Halipi podnesena zbog nezadovoljstva medicinskim tretmanom na Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Rifa Halipi (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, podnijela je apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nezadovoljstva medicinskim tretmanom na Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Klinički centar). Apelantica je 12. juna i 17. septembra 2009. godine dopunila svoju apelaciju.
2. Rješavajući po molbi apelantice u vezi sa njenim nezadovoljstvom medicinskim tretmanom na Kliničkom centu, Ministarstvo je dopisom, broj 10-37-25833/08 od 11. septembra 2008. godine, obavijestilo apelanticu da je radi zaštite svojih prava, a shodno odredbama člana 29. Zakona o zdravstvenoj zaštiti („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“, broj 29/97) apelantica trebala najprije da se obrati direktoru zdravstvene ustanove u kojoj je bila na liječenju, a koji je obavezan da ispita opravdanost zahtjeva i donese rješenje kojim će biti upućena na daljnji postupak, a nakon toga ovom ministarstvu, odnosno nadležnom sudu.
3. Apelantica navodi da joj je povrijeđeno pravo na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;“
5. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odlukom, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
6. Ustavni sud zapaža da je odredbama člana 29. Zakona o zdravstvenoj zaštiti propisano da „građanin ima pravo - neposredno ili pismenim putem - od direktora zdravstvene ustanove, odnosno zdravstvenog radnika koji obavlja privatnu praksu, zatražiti zaštitu svojih prava na kvalitet, sadržaj, vrstu zdravstvene usluge i na odnos prema njemu u procesu pružanja zdravstvenih usluga. Direktor zdravstvene ustanova, odnosno zdravstveni radnik koji obavlja privatnu praksu dužan je bez odlaganja ispitati opravdanost zahtjeva građanina i u roku od tri dana od dana prijema, donijeti rješenje i dostaviti ga građaninu. Građanin koji nije zadovoljan rješenjem direktora zdravstvene ustanove, odnosno zdravstvenog radnika koji obavlja privatnu praksu, ima pravo zaštitu svojih prava zatražiti u roku od 15 dana od dana prijema rješenja, kod nadležnog ministra. Protiv konačnog akta nadležnog ministra, građanin može tražiti zaštitu svog prava kod nadležnog suda, a u skladu sa zakonom.
7. U skladu sa navedenim, Ustavni sud smatra da je, u konkretnom slučaju, apelantica u skladu sa odredbama Zakona o zdravstvenoj zaštiti, imala mogućnost da prije svog obraćanja Ustavnom sudu podnese zahtjev nadležnim organima kako bi došla do konačne odluke, koja bi bila predmet pobijanja pred Ustavnim sudom, što je apelantica propustila da učini, odnosno nije iscrpila efektivne pravne lijekove u smislu člana 16. stav. 1. Pravila Ustavnog suda. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović