PARLAMENT FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
Zakon o zdravstvenoj zaštiti
ZAKON
O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI
I - OSNOVNE ODREDBE
Član 1.
Ovim zakonom uređuju se načela, način organiziranja i provođenja zdravstvene zaštite.
Zdravstvena zaštita građana, u smislu ovog zakona, je skup mjera, aktivnosti i postupaka na unapređenju prava na život, očuvanju i poboljšanju zdravlja ljudi, koje poduzima Federacija Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federacija), kantoni, općine, zdravstvene ustanove, zdravstveni radnici, preduzeća, druga pravna lica i građani.
Član 2.
Zdravstvenu zaštitu, u okviru zdravstenih ustanova, pružaju zdravstveni radnici i zdravstveni saradnici, primjenom savremenih medicinskih postupaka i tehnologija i praćenjem dostignuća u razvoju medicinske nauke.
Član 3.
Svi građani dužni su brinuti se o svom zdravlju. Niko ne smije ugrožavati zdravlje ljudi.
Građanin je obavezan sudjelovati u svim preventivno-zdravstvenim djelatnostima koje se provode na mjestima življenja i rada, a usmjerene su na unapređivanje i čuvanje zdravlja i sprječavanje bolesti.
Građanin ima pravo na zdravstvenu zaštitu u skladu sa odredbama ovog zakona i Zakona o zdravstvenom osiguranju.
Svaki građanin je dužan ukazati prvu pomoć unesrećenoj ili bolesnoj osobi u skladu sa svojim znanjem i mogućnostima, te joj omogućiti pristup do najbliže zdravstvene ustanove.
Član 4.
Vlasnici i direktori preduzeća i drugih pravnih lica, odgovorni su za primjenu mjera zdravstvene zaštite i zaštite čovjekove okoline, odnosno radne sredine u kojoj obavljaju djelatnost.
Dužnost i odgovornost iz stava 1. ovog člana imaju građani koji obavljaju djelatnost ličnim radom sredstvima u svojini građana i građani koji ličnim radom samostalno u vidu zanimanja obavljaju umjetničku ili drugu kulturnu, advokatsku ili drugu profesionalnu djelatnost (u daljem tekstu: građani koji obavljaju privrednu ili profesionalnu djelatnost), kao i organizatori javnih priredbi i masovnih skupova u odnosu na zaštitu od zaraznih bolesti i povreda.
Ministarstvo nadležno za poslove obrazovanja, uz saglasnost nadležnog ministarstva zdravstva putem nastavnih planova i programa osigurava zdravstveni odgoj i provođenje obrazovanja za zdravstvenu samozaštitu predškolske djece i đaka.
Član 5.
Zdravstvena djelatnost koju obavljaju zdravstvene ustanove i zdravstveni radnici u privatnoj zdravstvenoj djelatnosti(u daljem tekstu: privatna praksa), pod uvjetima i na način propisan ovim zakonom, je djelatnost od interesa za Federaciju.
Član 6.
Zdravstvena djelatnost se organizira i provodi kao primarna specijalističko-konsultativna i bolnička zdravstvena zaštita.
Primarna zdravstvena zaštita obuhvaća: djelatnost porodičnog doktora medicine (u daljem tekstu: porodični liječnik), djelatnost opće medicine, školsku medicinu, higijensko-epidemiološku zaštitu, zubozdravstvenu zaštitu, hitnu medicinsku pomoć, medicinu rada, zdravstvenu zaštitu radnika, zaštitu žena i djece, dijagnostičku i apotekarsku djelatnost.
Specijalističko-konsultativna zdravstvena zaštita čini skup mjera, aktivnosti i postupaka u cilju dijagnosticiranja, liječenja i medicinske rehabilitacije oboljelih, a kada po prirodi bolesti s obzirom na druge okolnosti nije potrebno poduzimanje bolničkog liječenja.
Bolnička zdravstvena djelatnost obuhvata skup mjera, aktivnosti i postupaka koje se poduzimaju u cilju dijagnosticiranja liječenja i medicinske rehabilitacije oboljelih u odgovarajućim stacionarnim zdravstvenim ustanovama.
Član 7.
Federacija, u skladu sa pravima i dužnostima utvrđenim Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustav) i zakonom:
- 1.donosi zakone iz nadležnosti Federacije,
- 2.vodi zdravstvenu politiku tako da podstiče i razvija zdrave životne navike kod stanovništva.
Član 8.
Federacija ostvaruje svoje zadatke za područje zdravstvene zaštite, tako da osigurava:
- -prevenciju i suzbijanje zaraznih bolesti koje podliježu obaveznom prijavljivanju,
- -prevenciju i mjere na suzbijanju i liječenju karantenskih bolesti,
- -osiguravanje i zaštitu higijensko-epidemiološkog mini-muma u svim uvjetima življenja, osiguravanje i organiziranje obaveze imunizacije protiv dječijih zaraznih oboljenja,
- -prevenciju malignih oboljenja, AIDS, liječenje od turbekuloze lica koja nisu osigurana po nekom drugom osnovu,
- -zdravstveni odgoj i unapređivanje zdravstvene kulture, zdravstvenu zaštitu vojnih invalida i civilnih žrtava rata iznad nivoa prava iz obaveznog zdravstvenog osiguranja, a u skladu sa zakonom,
- -zdravstvenu zaštitu pripadnika Vojske Federacije, uključujući i lica na redovnom odsluženju vojnog roka i pripadnika Federalnog ministarstva unutarnjih poslova (u daljem tekstu: Federalna vojska i pripadnici FMUP-a) iznad nivoa prava iz obaveznog zdravstvenog osiguranja, u skladu sa zakonom,
- -jedinstveni zdravstveni statistički informacioni sistem, koji osigurava jedinstveno provođenje i izvršenje statističkih istraživanja u oblasti zdravstva, koja su od interesa za Federaciju.
Federacija osigurava finansijska sredstva za poslove iz svoje nadležnosti određene zakonom.
Federalno ministarstvo zdravstva (u daljem tekstu: Ministarstvo zdravstva) preduzet će sve mjere, osigurati uvjete i izvršiti potrebne radnje u cilju osiguranja izvršenja zajamčenih prava utvrđenih ovim zakonom.
Član 9.
Kanton ostvaruje svoje zadatke s područja zdravstvene zaštite, tako:
- -što osigurava higijensko-epidemiološku djelatnost, zdravstveni-statistički informacioni sistem, hitnu medicinsku pomoć, te djelatnost socijalne-medicine na svojem području,
- -što osigurava ostvarivanje prava iz oblasti zdravstvenog osiguranja, saglasno Zakonu o zdravstvenom osiguranju,
što osigurava zdravstvenu zaštitu pripadnika kantonalne policije iznad nivoa prava iz obaveznog zdravstvenog osiguranja u skladu sa zakonom,
- -što osigurava sredstva za izgradnju i opremanje, te osnivanje zdravstvenih ustanova za provođenje primarne, specijalističko-konsultativne i bolničke zdravstvene zaštite,
- -što osigurava mrtvozorničku službu.
II - NAČELA ZDRAVSTVENE ZAŠTITE
Član 10.
Zdravstvena zaštita građana u Federaciji provodi se na načelima sveobuhvatnosti, kontinuiranosti, dostupnosti i cjelovitog pristupa u primarnoj, a specijaliziranog pristupa u specijalističko-konsultativnoj i bolničkoj zdravstvenoj zaštiti.
Član 11.
Sveobuhvatnost zdravstvene zaštite osigurava obuhvat svih građana Federacije u odgovarajućim mjerama zdravstvene zaštite u skladu sa zakonom.
Član 12.
Kontinuiranost zdravstvene zaštite postiže se ukupnom organizacijom zdravstva, naročito na nivou primarne zdravstvene zaštite, koja pruža neprekidnu zdravstvenu zaštitu građanima, kroz sve životne dobi. Radi osiguranja kontinuiranog djelovanja, sistem zdravstvene djelatnosti u Federaciji treba biti međusobno funkcionalno povezan i usklađen.
Član 13.
Dostupnost zdravstvene zaštite ostvaruje se takvim rasporedom zdravstvenih ustanova i zdravstvenih radnika na području Federacije koji će omogućiti građanima približno jednake uvjete zdravstvene zaštite, naročito u primarnoj zdravstvenoj zaštiti.
Član 14.
Načelo cjelovitog pristupa primarne zdravstvene zaštite osigurava se putem slobodnog izbora, doktora medicine i doktora stomatologije, koji kod građana provode mjere za unaprjeđenje zdravlja i prevenciju bolesti, te liječenje i rehabilitaciju do radne osposobljenosti.
Član 15.
Načelo specijaliziranog pristupa osigurava se organiziranjem i razvijanjem posebnih specijaliziranih kliničkih, javno-zdravstvenih dostignuća i znanja, te njihovom primjenom u praksi.
III - MJERE ZDRAVSTVENE ZAŠTITE
Član 16.
Mjere zdravstvene zaštite su:
- 1.provođenje zdravstvenog odgoja i prosvjećivanja sa svrhom podizanja duševne i tjelesne sposobnosti građana,
- 2.zaštita od ekoloških činilaca štetnih po zdravlje, uključivši sve mjere za očuvanje, unapređenje i poboljšanje zdravstenih uvjeta životne i radne okoline i higijenskih uvjeta za život i rad čovjeka,
- 3.mjere protiv pušenja, alkoholizma i narkomanije,
- 4.otkrivanje i otklanjanje uzroka oboljenja, odnosno sprječavanje i suzbijanje bolesti i povreda te njihovih posljedica,
- 5.mjere i aktivnosti za sprečavanje, rano otkrivanje i suzbijanje zaraznih, hroničnih, masovnih nezaraznih i malignih bolesti,
- 6.prevencija i mjere na suzbijanju karantenskih zaraznih bolesti,
- 7.osiguravanje cjelovite (preventivne, kurativne i rehabilitacijske) zdravstvene zaštite vojnih invalida, civilnih žrtava rata, porodica šehida i porodica poginulih boraca,
- 8.liječenje i rehabilitacija oboljelih, tjelesno i duševno oštećenih i povrijeđenih osoba,
- 9.mjere posebnog zdravstvenog nadzora nad stanovnicima starijim od 65 godina života,
- 10.osiguravaje cjelovite (preventivne, kurativne, rehabilitacijske) zdravstvene zaštite djece i omladine, te zaštita žena u vezi s planiranjem porodice, trudnoćom, porođajem i materinstvom,
- 11.snabdijevanje lijekovima i drugim medicinskim sredstvima za zdravstvenu zaštitu,
- 12.pregled umrlih.
Član 17.
Mjere zdravstvene zaštite, u vezi s radom i radnim okolišem (specifična zdravstvena zaštita radnika) koje moraju osiguravati preduzeća, druga pravna i fizička lica (u daljem tekstu: poslodavci), su:
- -pravovremeno obavještavanje o opasnosti po zdravlje na radu, savjetovanje o zdravlju, sigurnosti i higijeni rada,
- -mjere sprječavanja i otkrivanja profesionalnih bolesti, sprječavanje povreda na radu i pružanje odgovarajuće prve pomoći,
- -mjere za utvrđivanje zdravstvenog stanja radnika koji su na radnom mjestu izloženi posebnim opasnostima po zdravlje.
Pored mjera iz stava 1. ovog člana, preduzeće i poslodavci provode i posebne mjere zaštite na radu u skladu sa zakonom.
Član 18.
Mjere zdravstvene zaštite iz člana 16. tač. 1, 2. 3, 5, 6. i 7. ovog zakona provode se na temelju plana i programa mjera zdravstvene zaštite koje donosi federalni ministar zdravstva ( u daljem tekstu: ministar zdravstva) po prijedlogu Zavoda za javno zdravstvo Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federalni zavod).
Mjere zdravstvene zaštite iz člana 16. tač. 4, 8, 9, 10, 11. i 12. ovog zakona, provode se na temelju plana i programa kojeg donosi ministar zdravstva kantona ( u daljem tekstu: kantonalni ministar), na prijedlog nadležnog Zavoda za javno zdravstvo kantona (u daljem tekstu: kantonalni zavod javnog zdravstva).
IV - ORGANIZIRANJE I PROVOĐENJE ZDRAVSTVENE ZAŠTITE
Član 19.
Zdravstvena zaštita provodi se u jedinstvenom sistemu zdravstvene djelatnosti, primjenom mjera primarne, specijalističko-konsultativne i bolničke zdravstvene zaštite. Podjela poslova između primarne, specijhalističko-konsultativne i bolničke zdravstvene zaštite obavlja se ovisno od poslova i zadataka, složenosti medicinskih postupaka, specijalnosti zdravstvenih radnika i zdravstvenih saradnika, opreme, te specifičnosti pojedinih područja.
Član 20.
Primarna zdravstvena zaštita obuhvaća:
- 1.rano otkrivanje, sprječavanje i suzbijanje uzroka oboljevanja i povrjeđivanja;
- 2.sudjelovanje u podizanju i održavanju psihofizičke i zdravstvene sposobnosti radnika za rad;
- 3.brigu za očuvanje zdravlja i liječenja svih članova porodice;
- 4.provođenje mjera zdravstvene zaštite i brigu o zdravstvenom stanju i unapređenju zdravlja učenika, studenata, omladine, sportaša i ocjenu njihove sposobnosti za školovanje i rad, kao i mjere zdravstvene zaštite i brigu o zdravstvenom stanju građana starijih od 65 godina, invalida i drugih osoba;
- 5.zdravstvenu zaštitu nespecifičnih i specifičnih plućnih oboljenja;
- 6.praćenje higijensko-epidemiološke situacije u životnoj i radnoj okolini uz preduzimanje potrebnih mjera;
- 7.provodi edukaciju zdravstvenih radnika.
Primarna zdravstvena zaštita naročito provodi:
- 1.mjere zdravstvene zaštite djece predškolskog uzrasta, brigu o njihovom zdravstvenom stanju i unapređenju zdravlja i učestvuje u podizanju psihofizičke sposobnosti;
- 2.brigu o zdravstvenoj zaštiti žena za vrijeme trudnoće, porođaja i nakon porođaja, te o drugim zdravstvenim potrebama žena;
- 3.mjere za promociju prirodne ishrane dojenčeta-dojenja;
- 4.mjere zdravstvene zaštite osoba sa smetnjama u razvoju;
- 5.ispitivanje nepovoljnog uticaja okoline na zdravstveno stanje i zdravstvenu sposobnost radnika za rad i drugih građana;
- 6.hitnu medicinsku pomoć;
- 7.liječenje u ordinaciji, odnosno u stanu osiguranika;
- 8.kurativne i rehabilitacijske mjere;
- 9.mjere prevencije, liječenja i saniranja usta i zubi;
- 10.snabdijevanje lijekovima i drugim sredstvima za liječenje;
- 11.upućivanje pacijenata na specijalističko-konsultativne preglede te na bolničko i drugo liječenje, te provođenje posthospitalnog postupka;
- 12.koordiniranje i provođenje nužnih dijagnostičkih i terapeutskih postupaka.
Član 21.
Primarna zdravstvena zaštita provodi se i organizira u timskom radu u kojem sudjeluju najmanje doktor medicine i medicinska sestra, odnosno zdravstveni tehničar.
Poslove u primarnoj zdravstvenoj zaštiti obavlja doktor medicine, doktor stomatologije i magistar farmacije, porodični liječnik, specijalista opće medicine i medicine rada, pedijatar, specijalista iz oblasti javnog zdravstva, specijalisti ginekologije, školske medicine, specijalista pulmolog i specijalista medicinske biohemije ili diplomirani inženjer medicinske biohemije, sa svojim saradnicima.
U primarnoj zdravstvenoj zaštiti učestvuje, specijalist pedijatar u zdravstvenoj zaštiti djece i ginekolog u zdravstvenoj zaštiti u vezi s trudnoćom, porođajem, materinstvom, planiranjem poro-dice i ranim otkrivanjem raka.
Doktor stomatologije sa svojim saradnicima provodi poslove iz člana 20. stava 2. tačke 9. ovog zakona, a magistri farmacije sa svojim saradnicima provode poslove iz člana 20. stava 2. tačka 10. ovog zakona.
U provođenju pojedinačnih mjera primarne zdravstvene zaštite, a posebno u zdravstvenoj zaštiti radnika, djece predškolskog i školskog uzrasta učestvuje i psiholog, logoped i socijalni radnik, odnosno drugi stručnjaci za pojedina pitanja te zaštite.
Zdravstveni radnici u primarnoj zdravstvenoj zaštiti u timskom radu sarađuju sa doktorima medicine drugih specijalnosti u specijalističko-konsultativnoj i bolničkoj zdravstvenoj zaštiti.
Zdravstveni radnici u primarnoj zdravstvenoj zaštiti svojim radom potiču i usmjeravaju mjere samozaštitne aktivnosti osiguranika, kao i aktivnosti i mjere organizacija i tijela državne uprave.
Član 22.
Specifična zdravstvena zaštita radnika, kao dio primarne zdravstvene zaštite, obuhvaća prvenstveno preventivne poslove u vezi stvaranja i održavanja sigurne i zdrave radne sredine, koja omogućava optimalno fizičko i mentalno zdravlje na radu i prilagođavanje uvjeta rada sposobnostima radnika.
Ministar zdravstva i federalni ministar za socijalnu politiku raseljenih osoba i izbjeglica će bližim propisom regulirati vrstu i obimu liječničkih pregleda radi utvrđivanja zdravstvene sposobnosti za rad radnika.
Član 23.
Specifična zdravstvena zaštita radnika obuhvaća:
- 1.ljekarske preglede radi utvrđivanja zdravstvene sposobnosti;
- 2.praćenje zdravstvenog stanja radnika u odnosu na rad;
- 3.identifikaciju i procjenu rizika štetnih po zdravlje na radnom mjestu;
- 4.sistematske kontrolne preglede radnika s obzirom na pol, dob i uvjete rada, te pojavu profesionalnih bolesti povreda na radu i hroničnih bolesti;
- 5.davanje savjeta o zdravlju, sigurnosti, higijeni rada, organizaciji, te o ličnim i kolektivnim zaštitnim sredstvima;
- 6.preventivno sanitarne preglede radnika koji se obavezno provode radi zaštite okoline, zaštite potrošača, odnosno korisnika i druge obavezne zdravstvene pregleda;
- 7.organiziranje i pružanje prve pomoći i hitnih intervencija na licu mjesta u procesu rada;
- 8.učestvovanje u analizi povreda na radu i profesionalnih bolesti;
- 9.kontinuiranu brigu o boljoj prilagođenosti uvjeta rada radnicima;
- 10.saradnju u obavještavanju, stručnom osposobljavanju i obrazovanju u djelatnosti medicine rada, higijene rada i organizacije rada;
- 11.ocjenjivanje uvjeta rada na pojedinom radnom mjestu (djelovanje prašine, buke, rasvjete, zračenja i dr.) radi zaštite od profesionalnih bolesti:
- 12.zdravstveni odgoj i zdravstveno prosvjećivanje radnika;
- 13.ocjenjivanje potreba za upućivanje radnika na medicinski programiran aktivan odmor radi poboljšanja zdravstvene sposobnosti radnika za rad;
- 14.provođenje medicinski programiranog odmora;
- 15.učestvovanje u mjerama rehabilitacije radnika.
Član 24.
Specifičnu zdravstvenu zaštitu radnici ostvaruju na temelju ugovora između poslodavaca i doma zdravlja odnosno druge zdravstvene ustanove koja u svom sastavu ima djelatnost medicine rada, ili ugovorom sa specijalistom medicine rada u privatnoj praksi.
Za potrebe praćenja, proučavanja i unapređenja djelatnosti specifične zdravstvene zaštite, može se osnovati kantonalni zavod za medicinu rada, odnosno zdravstvena ustanova za specifičnu zdravstvenu zaštitu radnika.
Troškove specifične zdravstvene zaštite radnika snosi poslodavac.
Član 25.
Specijalističko-konsultativna i bolnička zdravstvena zaštita obuhvaća:
- 1.specijalističko-konsultativnu zdravstvenu zaštitu u okviru koje se:
- -pruža konsultativna zdravstvena zaštita po zahtjevu primarne zdravstvene zaštite;
- -vrši dijagnostika i liječenje povrijeđenih i oboljelih primjenom standardnih dijagnostičkih i terapeutskih postupaka;
- -vrši potpuna medicinska rehabilitacija;
- -
- 2.bolnička zdravstvena zaštita, u okviru koje se:
- -vrši stacionarno liječenje primjenom standardnih dijagnostičkih i terapeutskih postupaka, tokom 24 sata;
- -vrši konzilijarna zaštita uz učešće konzilija zdravstvenih radnika različitih specijalnosti;
- -vrši zdravstveno prosvjećivanje pacijenata;
- -vrši stručno-metodološka pomoć;
- -vrši stručno osposobljavanje i obrazovanje svih profila i nivoa stručnosti;
- -vrši naučnoistraživački rad.
- -
Poslove i zadatke zdravstvene zaštite iz stava 1. ovog člana, obavljaju specijalisti i subspecijalisti svih grana medicine, pojedinačno ili timski, a vrše se u specijalističkim ordinacijama, poliklinikama i bolnicama.
V - PRAVA I DUŽNOSTI GRAĐANA U OSTVARIVANJU ZDRAVSTVENE ZAŠTITE
Član 26.
U ostvarivanju zdravstvene zaštite svaki građanin ima neotuđivo pravo na:
- 1.pristupačnu zdravstvenu uslugu standardnog kvaliteta i jednakog sadržaja utvrđenu pavilima zdravstvenog osiguranja;
- 2.naknadu štete koja mu je nanesena pružanjem neodgovarajuće zdravstvene zaštite, u slučaju dokazane stručne greške;
- 3.slobodan izbor porodičnog liječnika, doktora medicine i doktora stomatologije u skladu sa odredbama zakona i pravilima zdravstvenog osiguranja;
- 4.hitnu neodložnu medicinsku pomoć u trenutku kad mu je ona potrebna;
- 5.tačno obavještavanje i poduku o svim pitanjima koja se tiču njegovog zdravlja;
- 6.odbijanje da bude predmet naučnog istraživanja ili bilo kog drugog pregleda ili medicinskog tretmana bez svoje saglasnosti;
- 7.izbor između više mogućih oblika medicinskih intervencija koje mu ponudi doktor medicine, odnosno doktor stomatologije, osim u slučaju neodložne intervencije čije bi nepoduzimanje ugrozilo život i zdravlje građana i izazvalo trajna oštećenja;
- 8.povjerljivost svih podataka koji se odnose na stanje njegovog zdravlja;
- 9.odbijanje pregleda i liječenja od strane doktora medicine, odnosno doktora stomatologije zbog gubljenja povjerenja;
- 10.odbijanje hirurške i druge medicinske intervencije, ako je pri svijesti i sposoban je za rasuđivanje, ukoliko mu je liječnik ukazao na štetne posljedice za njegov život i zdravlje u slučaju odbijanja takve intervencije. Za osobe koje nisu pri svijesti ili nisu sposobne za rasuđivanje, ovu saglasnost daju roditelji, staratelj, supružnik ili drugi bliži rođaci, osim u slučaju da postoji opasnost po život oboljelog ili povrijeđenog, a zbog hitnosti nije moguće blagovremeno pribaviti saglasnost;
- 11.ishranu u skladu sa svetonazorom za vrijeme boravka u stacionarnoj zdravstvenoj ustanovi, koja nije u suprotnosti sa propisanom medicinskom dijetom;
- 12.obavljanje vjerskih obreda za vrijeme boravka u stacionarnoj zdravstvenoj ustanovi u za to predviđenom prostoru, uključujući i pravo opremanja u mrtvačnici u slučaju smrti, uz primjenu vjerskih obreda-odvojeno po konfesijama.
Član 27.
Građani na području Federacije imaju pravo zaštite od opasnosti po zdravlje ili život, izazvanih zagađivanjem životne sredine biloškim, fizičkim i hemijskim štetnim agensima u vodi, zraku, tlu, hrani, predmetima opće upotrebe i lijekovima.
Građani imaju pravo i na zaštitu od štetnih djelovanja jonizirajućeg odnosno nejonizirajućeg zračenja, buke i vibracija, kao i zaštitu od štetnog djelovanja proizvoda odobrenih za javnu upotrebu, koji zbog grešaka u izradi mogu izazvati oštećenja zdravlja.
Građani koji pretrpe zdravstveno oštećenje zbog djelovanja činilaca iz st. 1. i 2. ovog člana imaju pravo na naknadu štete od preduzeća, drugih pravnih lica i građana, koji obavljaju privrednu ili profesionalnu djelatnost u skladu sa zakonom.
Član 28.
Pod pravom građanina na zdravstvenu uslugu standardnog kvaliteta i jednakog sadržaja, podrazumijeva se usaglašenost pružene zdravstvene zaštite sa savremenim medicinskim saznanjima, tehnologijom i utvrđenim standardima, a u skladu sa pravilima zdravstvenog osiguranja.
U kvalitet zdravstvene usluge ulazi i tehnološki prihvatljiv način pružanja te zdravstvene usluge i sigurnost pružene usluge za građanina.
U silju trajnog osiguranja kvaliteta zdravstvenih usluga njihov se kvalitet mora trajno kontrolirati mjerama interne stručne kontrole, mjerama inspekcije i pravom građana na reklamaciju kvaliteta i njegovim pravom da pokrene postupak za formiranje ljekarskog konzilijuma, u skladu sa odredbama ovog zakona, uključujući tu i pravo na nadoknadu štete zbog neodgovarajuće pružene zdravstvene usluge, u slučaju dokazane stručne greške.
Troškove konzilijarnog pregleda snosi građanin, ako je zahtjev za formiranje ljekarskog konzilijuma neosnovan, odnosno doktor medicine koji ga je liječio, ako je zahtjev osnovan.
Ministar zdravstva će pravilnikom propisati postupak i način rada ljekarskog konzilijuma.
Član 29.
Građanin ima pravo - neposredno ili pismenim putem - od direktora zdravstvene ustanove, odnosno zdravstvenog radnika koji obavlja privatnu praksu, zatražiti zaštitu svojih prava na kvalitet, sadržaj, vrstu zdravstvene usluge i na odnos prema njemu u procesu pružanja zdravstvenih usluga.
Direktor zdravstvene ustanova, odnosno zdravstveni radnik koji obavlja privatnu praksu dužan je bez odlaganja ispitati opravdanost zahtjeva građanina i u roku od tri dana od dana prijema, donijeti rješenje i dostaviti ga građaninu.
Građanin koji nije zadovoljan rješenjem direktora zdravstvene ustanove, odnosno zdravstvenog radnika koji obavlja privatnu praksu, ima pravo zaštitu svojih prava zatražiti u roku od 15 dana od dana prijema rješenja, kod nadležnog ministra.
Protiv konačnog akta nadležnog ministra, građanin može tražiti zaštitu svog prava kod nadležnog suda, a u skladu sa zakonom.
Član 30.
U postupku naknade štete, pravni odnosi građanina i zdravstvene ustanove u svim oblicima vlasništva, reguliraju se po načelima odgovornosti saglasno zakonu.
Zaštitu svojih prava građanin može zatražiti od nadležnog inspakcijskog organa i nadležnog organa zdravstvenog osiguranja u skladu sa zakonom.
Član 31.
Građani su dužni svoja prava na zdravstvenu zaštitu koristiti u skladu sa zakonom i uputama o liječenju, koje im daje porodični liječnik, odnosno doktor medicine i doktor stomatologije, a lično su odgovorni zbog nepridržavanja ovih uputa.
Član 32.
Ako porodični liječnik, odnosno doktor medicine, posumnja da se radi o zaraznoj bolesti opasnoj po zdravlje drugih provešće odgovarajuće dijagnostičke i terapijske postupke i bez saglasnosti građanina.
Član 33.
Lica oboljela od duševne bolesti koja predstavljaju opasnost po njihov život, život građana ili imovinu, u hitnim slučajevima smjestit će se na privremeno bolničko liječenje u odgovarajuću zdravtsvenu ustanovu.
Lica iz stava 1. ovog člana upućuje u odgovarajuću zdravstvenu ustanovu porodični liječnik, odnosno doktor medicine uz odgovarajuću pratnju.
Ako takva lica prilikom upućivanja pružaju fizički otpor, zdravstvenom radniku će do smještaja u odgovarajuću zdravstvenu ustanovu, pomoć pružiti ovlašteni službenik nadležnog organa unutrašnjih poslova.
Zdravstvena ustanova koja je primila lice odoljelo od duševne bolesti, dužna je o tome bez odlaganja obavijestiti porodicu oboljelog, ukoliko ista nije o tome upoznata, općinski sud i organ starateljstva prema mjestu posljednjeg prebivališta, odnosno boravišta primljene osobe.
Ako je prebivalište, odnosno boravište nepoznato, treba obavijestiti sud i organ starateljstva prema mjestu sjedišta zdravstvene ustanove.
Član 34.
Zdravstveni radnici dužni su čuvati kao profesionalnu tajnu sve što znaju o zdravstvenom stanju pacijenta.
Na čuvanje profesionalne tajne obavezni sud i drugi radnici u zdravstvu koji za nju saznaju u obavljanju svojih dužnosti, te studenti i učesnici srednjih škola zdravstvenog usmjerenja.
Povreda čuvanja profesionalne tajne je teža povreda pravila-kodeksa medicinske etike.
VI - OSNIVANJE I ORGANIZIRANJE ZDRAVSTVENIH USTANOVA
Član 35.
Zdravstvenu djelatnost obavljaju zdravstvene ustanove koje osniva Federacija, kanton, odnosno općina, te domaća i strana fizička i pravna lica na osnovu saglasnosti iz člana 37. ovog zakona.
Federacija je osnivač federalnih zavoda iz čl. 80, 83. i 86. ovog zakona.
Dva ili više kantona i Federacija mogu biti osnivači: klinike kao samostalne zdravstvene ustanove, kliničke bolnice, kliničko-bolničkog centra, kliničkog centra, kantonalne bolnice, odnosno zavoda.
Kanton može biti osnivač: poliklinike, opće bolnice, specijalne bolnice, kantonalne bolnice, liječilišta i zavoda, odnosno kantonalnog zavoda za javno zdravstvo, doma zdravlja i ustanove za zdravstvenu njegu u kući.
Općina može biti osnivač: doma zdravlja, odnosno područne ambulante, ustanove za zdravstvenu njegu u kući, apoteke, lječilišta, opće i specijalne bolnice.
Domaća i strana fizička, odnosno pravna lica mogu biti osnivači: poliklinike, opće bolnice, specijalne bolnice, lječilišta, apoteke, ustanove za zdravstvenu njegu u kući i zavoda kao specijalizirane zdravstvene ustanove u svim oblicima svojine.
Član 36.
Osnivač zdravstvenih ustanova u vlasništvu Federacije je Parlament Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Parlament Federacije).
Osnivač zdravstvenih ustanova u vlasništvu kantona je zakonodavno tijelo kantona.
Osnivač zdravstvenih ustanova u vlasništvu općine je općinsko vijeće.
Član 37.
Zdravstvene ustanove bolničke zdravstvene zaštite osnivaju se u skladu s mrežom zdravstvene djelatnosti, koja podrazumijeva vrstu i kapacitet zdravstvenih ustanova potrebnih za osigiranje zaštite zdravlja građana na području Federacije.
Zdravstvene ustanove primarne zdravstvene zaštite osnivaju se u skladu s mrežom zdravstvene djelatnosti, koja podrazumijeva vrstu i kapacitet zdravstvenih ustanova potrebnih za osiguranje zaštite zdravlja građana na području kantona.
Mrežu zdravstvene djelatnosti iz stava 1. ovog člana utvrđuje Parlament Federacije na prijedlog ministra zdravstva, a mrežu zdravstvene djelatnosti iz stava 2. ovog člana zakonodavno tijelo kantona na prijedlog kantonalnog ministra.
Zdravstvene ustanove se mogu osnivati i izvan mreže zdravstvene djelatnosti, u skladu sa odredbama ovog zakona.
Član 38.
Mjerila za uspostavljanje mreže zdravstvene djelatnosti iz člana 37. ovog zakona određuju se planom zdravstvene zaštite Federacije i kantona, uvažavajući:
- -zdravstveno stanje, broj, starosnu, polnu i socijalnu strukturu stanovništva,
- -jednake uvjete odnosno mogućnosti za korišćenje zdravstvenih usluga,
- -potreban obim djelatnosti pojedinih nivoa zdravstvene zaštite iz čl. 20, 21, 22, 23, 24. i 25. ovog zakona (primarna, specijalističko-konsultativna i bolnička),
- -stepen organizacije područja, saobraćajna povezanost i specifičnost naseljenosti, te dostupnost na područjima koja su rijetko naseljena,
- -ekonomsko finansijske mogućnosti.
Član 39.
Zdravstvena djelatnost mora biti organizirana tako, da je stanovništvu uvijek osigurana i dostupna hitna medicinska pomoć, uključujući hitni prijevoz.
Član 40.
Djelatnost zavoda javnog zdravstva, hitna medicinska pomoć, djelatnost presađivanja organa, izuzev autotransplantacije, vještačka oplodnja, ako je u pitanju heretodonacija, patologija, sudska medicina i mrtvozornička djelatnost, ne mogu biti predmet privatne djelatnosti.
Član 41.
Kantonalni zavod osiguranja raspisuje natječaj za popunjenje mreže zdravstvene djelatnosti iz člana 37. st. 1. i 2. ovog zakona za obavljanje primarne, specijalističko-konsultativne i bolničke zdravstvene zaštite.
Odluku o izboru najpovoljnijeg ponuđača, donosi kantonalni zavod osiguranja uz pribavljenu saglasnost nadležnog ministra.
Član 42.
Kantonalni zavod osiguranja zaključuje ugovor sa zdravstvenim ustanovama, odnosno privatnim zdravstvenim radnicima koje su najpovoljniji ponuđači iz člana 41. stav 2. ovog zakona.
Ministarstvo zdravstva zaključuje ugovor sa zdravstvenim ustanovama koje osiguravaju provođenje prava iz zdravstvene zaštite iz člana 7. tačke 2. i člana 8. ovog zakona.
Zdravstvene ustanove iz st. 1. i 2. ovog člana su ugovorne zdravstvene ustanove.
Privatni zdravstveni radnik iz stava 1. ovog člana je ugovorni privatni zdravstveni radnik.
Ugovorna zdravstvena ustanova, odnosno ugovorni privatni zdravstveni radnik, dužni su u nazivu istaći da su ugovorna zdravstvena ustanova, odnosno ugovorni privatni zdravstveni radnik.
Ugovorom se uređuju odnosi u vezi s obavljanjem zdravstvene djelatnosti.
Ugovorom se detaljno odlučuje o:
- -vrsti zdravstvene djelatnosti,
- -obimu zdravstvene djelatnosti,
- -početku obavljanja zdravstvene djelatnosti,
- -načinu obavljanja zdravstvene djelatnosti,
- -sredstvima koje za obavljanje djelatnosti osigurava kantonalni zavod osiguranja, Zavod zdravstvenog osiguranja i reosiguranja Federacije Bosne i Hercegovine ( u daljem tekstu: Federalni zavod osiguranja i reosiguranja) i Ministarstvo zdravstva,
- -ostalim pravima i obavezama.
Član 43.
Ugovorna zdravstvena ustanova, odnosno ugovorni privatni zdravstveni radnik dužni su sarađivati s Federalnim ministarstvom odbrane u pogledu praćenja zdravstvenog stanja pripadnika Vojske Federacije.
Član 44.
Zdravstvena ustanova ne može početi sa radom, dok organ nadležan za poslove zdravstva utvrđen ovim zakonom, ne donese rješenje o ispunjavanju propisanih uvjeta u pogledu prostora, kadra i medicinsko-tehničke opreme.
Rješenje iz stava 1. ovog člana za zdravstvene ustanove, u smislu člana 35. st. 2. i 3. donosi ministar zdravstva, a za ustanove iz st. 4, 5. i 6. istog člana kantonalni ministar.
Uvjete u pogledu prostora, kadra i medicinsko-tehničke opreme propisuje ministar zdravstva.
Član 45.
Odredbe člana 44. ovog zakona primjenjuje se i u slučaju proširenja i promjene zdravstvene djelatnosti.
Član 46.
Zdravstvenoj ustanovi ili dijelu zdravstvene ustanove privremeno se zabranjuje rad, ako organ zdravstveno-inspekcijskog nadzora utvrdi:
- -povrede zakonitosti u radu koje utiču na ostvarivanje prava građana u zdravstvenoj ustanovi ili njenom dijelu;
- -bitne povrede pravila medicinske tehnologije i pravila-kodeksa medicinske etike;
- -bitne propuste u liječenju i drugim mjerama zdravstvene zaštite;
- -da uvjeti pružanja zdravstvene zaštite i odnosi prema korisnicima zdravstvene zaštite nisu u skladu sa odredbama ovog zakona i aktima donesenim na osnovu zakona.
Ukoliko zdravstvena ustanova ili njen dio u propisanom roku ne otkloni utvrđene nedostatke, izriče joj se mjera zabrane rada.
Zdravstvenoj ustanovi zabranjuje se rad i kada su povrede iz stava 1. ovog člana dovele do ozbiljnih posljedica po zdravlje i život građana, u kom slučaju se ne može zdravstvenoj ustanovi ostaviti rok za otklanjanje tih nedostataka.
Član 47.
Zdravstvena ustanova prestaje sa radom ako:
- -više ne postoji potreba za obavljanjem djelatnosti za koju je osnovana, a nema mogućnosti da se reorganizira za obavljanje druge zdravstvene djelatnosti,
- -ne ispunjava zakonom propisane uvjete za obavljanje djelatnosti.
Prijedlog za prestanak rada zdravstvene ustanove može podnijeti vlasnik, kantonalni zavod osiguranja, odnosno Ministarstvo zdravstva, ako je ugovorna zdravstvena ustanova, kao i nadležna komora.
Odluku o prestanku rada zdravstvene ustanove u slučaju iz stava 1. alineja 1. ovog člana, donosi vlasnik, Federalni zavod osiguranja i reosiguranja, kantonalni zavod osiguranja, odnosno Ministarstvo zdravstva, a u slučaju iz stava 1. alineja 2. ovog člana donosi ministar zdravstva, odnosno kantonalni ministar.
Protiv odluke o prestanku rada zdravstvene ustanove može se pokrenuti upravni spor.
Član 48.
Sredstva za finansiranje zdravstvenih ustanova koja osiguravaju izvršenje prava iz člana 7. tačke 2. i člana 8. ovog zakona, osiguravaju se iz:
- -sredstava budžeta Federacije,
- -donacija, pomoći i drugih izvora.
Član 49.
Sredstva za rad zdravstvena ustanova ostvaruje:
- -ugovorom sa kantonalnim zavodom osiguranja,
- -ugovorom sa Federalnim zavodom osiguranja i reosiguranja,
- -ugovorom sa Ministarstvom zdravstva ili organom nadležnim za poslove zdravstva kantona (u daljem tekstu: kantonalno ministarstvo), koje se na osnovu zakona finansiraju iz budžeta Federacije, kantona i budžeta općine,
- -ugovorom po osnovu dobrovoljnog osiguranja,
- -iz sredstava osnivača u skladu s aktom o osnivanju,
- -iz sredstva budžeta Federacije, kantona, odnosno općine,
- -iz učešća korisnika zdravstvene zaštite u pokriću dijela ili ukupnih troškova zdravstvene zaštite,
- -iz drugih izvora, na način i pod uvjetima određenim zakonom, aktom o osnivanju i statutom zdravstvene ustanove.
VII - UPRAVLJANJE ZDRAVSTVENIM USTANOVAMA
Član 50.
Zdravstvenom ustanovom upravlja upravni odbor.
Upravni odbor zdravstvene ustanove u vlasništvu Federacije ima devet članova i čine ga predstavnici:
- -osnivača - pet (5) članova;
- -zdravstvenih ustanova - tri (3) člana;
- -Ministarstva zdravstva - jedan (1) član.
Upravni odbor zdravstvene ustanove u vlasništvu dva ili više kantona i Federacije čine predstavnici:
- -kantona-osnivača-po dva (2) člana, odnosno tri (3) člana;
- -zdravstvenih radnika ustanove - tri (3) člana;
- -Ministarstva zdravstva - dva (2) člana.
Izuzetno u upravni odbor zdravstvene ustanove iz stava 3. ovog člana, kantoni kojima je klinička zdravstvena ustanova ujedno i opća bolnica, odnosno kantonalna bolnica, daju tri (3) člana.
Upravni odbor zdravstvene ustanove u vlasništvu kantona, odnosno općine ima pet članova i čine ga predstavnici:
- -osnivača - tri (3) člana;
- -zdravstvenih radnika ustanove - jedan (1) član;
- -kantonalnog ministarstva - jedan (1) član.
Predsjednika i članove upravnog odbora zdravstvene ustanove iz stava 2. ovog člana imenuje i razrješava Vlada Federacije na prijedlog ministra zdravstva.
Članove upravnog odbora zdravstvene ustanove iz stava 3. ovog člana imenuje i razrješava Vlada Federacije na prijedlog ministra zdravstva.
Članova upravnog odbora zdravstvene ustanove iz stava 4. ovog člana imenuje i razrješava vlada nadležnog kantona, odnosno općinski odbor, na prijedlog kantonalnog ministra.
Visinu naknade za rad članova upravnog odbora utvrđuje osnivač zdravstvene ustanove, a isplaćuje se iz sredstava zdravstvene ustanove.
Način izbora, opoziva i mandat članova upravnog odbora zdravstvene ustanove, vrši se u skladu sa zakonom.
Član 51.
Direktora zdravstvene ustanove u društvenom vlasništvu imenuje i razrješava upravni odbor.
Direktora zdravstvene ustanove, čiji je osnivač Federacija, imenuje i razrješava upravni odbor, uz saglasnost ministra zdravstva i zamjenika ministra zdravstva.
Izuzetno, za vrijeme ratnog stanja kada ne postoje uvjeti za rad upravnog odbora, direktora imenuje i razrješava Vlada Federacije, odnosno vlada kantona.
Član 52.
Za direktora zdravstvene ustanove imenuje se lica sa visokim obrazovanjem zdravstvenog usmjerenja.
Za direktora zdravstvene ustanove koja osigurava specijalističko-kansultativnu i bolnički zdravstvenu zaštitu imenuje se lice koje, pored uvjeta iz prethodnog stava ima, u pravilu, i odgovarajuću specijalizaciju iz djelatnosti zdravstvene ustanove.
Za direktora zdravstvene ustanove koja osigurava kliničko-bolničku zdravstvenu zaštitu imenuje se lice koje pored uvjeta iz st. 1. i 2. ovog člana ima u pravilu i zvanje nastavnika fakulteta.
Za direktora zavoda za javno zdravstvo, odnosno zavoda imenuje se lice koje, pored uvjeta iz stava 1. ovog člana, ima, u pravilu, i odgovarajuću specijalizaciju iz djelatnosti zdravstvene ustanove.
Po isteku mandata isto lice može na osnovu konkursa ponovo biti izabrano za direktora zdravstvene ustanove.
Član 53.
Ako direktor nije imenovan u skladu sa zakonom u roku od 60 dana od dana isteka natječajnog roka, odluku o postavljenju vršioca dužnosti direktora donosi upravni odbor.
Vršilac dužnosti direktora postavlja se najduže na period od šest mjeseci.
Vršilac dužnosti direktora ima sva prava i dužnosti direktora.
Član 54.
Direktor može biti razrješen istokom mandata za kojega je imenovan.
Upravni odbor dužan je razriješiti direktora i prije isteka mandata za koji je imenovan ako:
- -direktor to lično zahtijeva,
- -nastane neki od razloga koji po posebnim propisima ili propisima kojima se uređuju radni odnosi dovode do prestanka radnog odnosa,
- -ne izvršava ugovorne obaveze sa kantonalnim zavodom osiguranja, odnosno Federalnim zavodom osiguranja i reosiguranja,
- -u svom radu krši propise i opće akte zdravstvene ustanove ili ne izvršava odluke upravnog odbora ili postupa u suprotnosti s njima,
- -svojim nesavjesnim ili nepravilnim radom prouzrokuje zdravstvenoj ustanovi veću štetu, zanemaruje ili nemarno obavlja svoju dužnost, tako da nastane ili bi lahko moglo doći do poremećaja stanja pri obavljanju zdravstvene djelatnosti.
Ako upravni odbor ne razrješi direktora uz razloga propisanih u stavu 2. ovog člana u roku od 30 dana od dana saznanja za neki od razloga, odluku o razrješenju direktora donosi osnivač zdravstvene ustanove.
Upravni odbor mora prije donošenja odluke o razrješenju obavijestiti direktora o razlozima za razrješenje i dati mu mogućnost da se o njima izjasni.
Član 55.
Stručno vijeće zdravstvene ustanove je savjetodavni organ direktora.
Stručno vijeće imenuje direktor i sačinjavaju ga najmanje šefovi organizacionih dijelova zdravstvene ustanove.
U radu stručnog vijeća mogu učestvovati i zdravstveni saradnici.
Član 56.
Stručno vijeće zdravstvene ustanove:
- -raspravlja i odlučuje o pitanjima iz područja stručnog rada,
- -predlaže stručna rješenja u sklopu djelatnosti,
- -predlaže stručne temelje za program rada i razvoja zdravstvene ustanove,
- -daje direktoru stručna mišljenja i prijedloge u pogledu organizacije rada i uvjeta za razvoj zdravstvene djelatnosti,
- -brine o provođenju unutrašnjeg nadzora nad radom radnika ustanove,
- -obavlja i druge poslove propisane statutom,
- -utvrđuje prijedlog članova upravnog odbora zdravstvene ustanove iz reda uposlenih.
VIII - AKTI ZDRAVSTVENIH USTANOVA
Član 57.
Akti zdravstvenih ustanova su statut i drugi opći akti.
Statut je osnovni opći akt zdravstvene ustanove kojim se uređuje:
organizacija zdravstvene ustanove,
način odlučivanja direktora i upravnog odbora,
način na koji direktor donosi odluke u vezi s poslovanjem u zdravstvenoj ustanovi,
druga prava i obaveze direktora i upravnog odbora,
druga pitanja vezana za obavljanje zdravstvene djelatnosti, kao i za rad i poslovanje zdravstvene ustanove u skladu sa statutom.
Statut zdravstvene ustanove podliježe obaveznoj saglasnosti osnivača.
Član 58.
Odredbe ovog zakona koje se odnose na upravljanje, rukovođenje i akte zdravstvene ustanove u vlasništvu Federacije, Federacije i kantona, odnosno općine, odgovarajuće se primjenjuju i na zdravstvene ustanove u privatnom i mješovitom vlasništvu.
Upravni odbor zdravstvene ustanove u privatnom odnosno mješovitom vlasništvu ima najmanje tri člana, a imenuje ih vlasnik ustanove.
IX - VRSTE ZDRAVSTVENIH USTANOVA
1. Zdravstvene ustanove primarne zdravstvene zaštite
DOM ZDRAVLJA
Član 59.
Dom zdravlja je zdravstvena ustanova koja ima organiziranu primarnu zdravstvenu zaštitu na području za koje je osnovan.
Djelatnost doma zdravlja obuhvaća: opću medicinu, zdravstvenu zaštitu žena i djece, školsku medicinu, zdravstvenu zaštitu nespecifičkih i specifičnih plućnih oboljenja i zubozdravstvenu djelatnost. Na svom području dom zdravlja mora osigurati higijensko-epidemiološku djelatnost, hitnu medicinsku pomoć, laboratorijsku, radiološku i drugu dijagnostiku, ako te djelatnosti nisu organizirane u sklopu bolnice, odnosno druge zdravstvene ustanove.
Dom zdravlja može organizirati, u skladu sa mrežom zdravstvene djelatnosti, radne jedinice za obavljanje specijalističko-konsultativnih djelatnosti ako to zahtijevaju posebne potrebe, s obzirom na zdravstveno stanje stanovništva i kada bi pružanje zdravstvene zaštite u poliklinici ili bolnici otežavalo provođenje te zaštite.
U sastavu doma zdravlja može iznimno biti, u skladu sa mrežom zdravstvene djelatnosti, porodilište i stacionar za privremeni smještaj bolesnika, kao i centri za fizikalnu i mentalnu rahabilitaciju organizirani u skladu sa "Projektom rehabilitacije u zajednici".
PODRUČNA AMBULANTA
Član 60.
Područna ambulanta je zdravstvena ustanova sa djelatnošću iz područja rada porodičnog liječnika, doktora medicine, doktora stomatologije i polivalentne patronažne medicinske sestre.
Područna ambulanta može se organizirati kao dio doma zdravlja ili privatna praksa.
Područna ambulanta može osigurati poslove priručnog laboratorija.
Područna ambulanta na području za koje je osnovana provodi mjere zdravstvenog obrazovanja i prosvjećivanja, higijensko-epidemiološke zaštite, vrši ambulantno i kućno liječenje i dijagnostiku, odnosno terapiju na nivou svoje djelatnosti, kao i zdravstvenu zaštitu usta i zuba i provodi mjere patronažnog nadzora i vodi propisane evidencije i dokumentacije.
Član 61.
Ako se u domu zdravlja obavlja specijalističko-konsultativna djelatnost, onda je ona pod stručnim nadzorom bolnice koju odredi ministar zdravstva, odnosno kantonalni ministar.
Član 62.
U ustanovama socijalne zaštite koje zbrinjavaju djecu bez roditelja, djecu za koju se roditelji ne brinu, socijalno zapuštenu djecu, tjelesno i duševno oštećenu djecu, odrasla lica te nemoćna i stara lica, mjere zdravstvene zaštite provode se putem domova zdravlja, odnosno zdravstvenih radnika u privatnoj praksi.
Obavljanje primarne zdravstvene zaštite iz stava 1. ovog člana obavezno se uređuju ugovorom između doma zdravlja, odnosno privatnog zdravstvenog radnika i kantonalnog zavoda osiguranja.
U ustanovama socijalne zaštite koje zbrinjavaju lica ovisna o tuđoj pomoći, kojima je potrebna zdravstvena njega i rehabilitacija po uputama i pod stručnim nadzorom doktora medicine, osiguravaju se mjere zdravstvene zaštite prema uvjetima u pogledu prostora, kadra i medicinsko-tehničke opreme koje propisuje kantonalni ministar.
Troškove zdravstvene zaštite iz stava 3. ovog člana iznad utvrđenog zdravstvenog standarda snosi ustanova socijalne zaštite.
USTANOVA ZA ZDRAVSTVENU NJEGU U KUĆI
Član 63.
Ustanova za zdravstvenu njegu u kući provodi zdravstvenu njegu i rehabilitaciju bolesnika po uputama i stručnim nadzorom doktora medicine-porodičnog liječnika.
Poslove zdravstvene njege bolesnika obavlja medicinska sestra općeg smjera.
Uvjete, organizaciju i način rada ustanova za zdravstvenu njegu u kući utvrdit će ministar zdravstva.
2. Apoteka
Član 64.
Apoteka je zdravstvena ustanova koja osigurava snabdijevanje lijekovima stanovništva, zdravstvenih ustanova i zdravstvenih radnika koji obavljaju privatnu praksu.
Snabdijevanje lijekovima, u smislu ovog zakona podrazumijeva nabavku, čuvanje i izdavanje gotovih lijekova na recept i bez recepta, te izradu, ispitivanje i izdavanje magistralnih i galenskih pripravaka.
Član 65.
Apoteka može organizirati ogranak apoteke, odnosno depo.
Ogranak apoteke je dio apoteke koji osigurava snabdijevanje gotovim lijekovima stanovništva, zdravstvenih ustanova i zdravstvenih radnika koji obavljaju privatnu praksu, kao i izradu i izdavanje magistralnih pripravaka.
Depo apoteke je dio apoteke ili ogranka u kome se mogu izdavati gotovi lijekovi, izuzev opojnih droga.
Apoteka, ogranak apoteke i depo može se organizirati pod uvjetima i na način koje propisuje ministar zdravstva na prijedlog farmaceutske komore.
Član 66.
Apotekarska djelatnost obavlja se u sklopu mreže zdravstvene djelatnosti, ili samostalno.
Apoteka se osniva za određeno područje koje odredi kanton, odnosno općina, a u skladu sa mrežom zdravstvene djelatnosti.
Član 67.
Apoteke osim apotekarske djelatnosti mogu obavljati i:
- 1.snabdijavanje pomoćnim ljekovitim sredstvima, pomoćnim sredstvima u liječenju i medicinskim proizvodima;
- 2.snabdijevanje dječijom hranom i ostalim dijetetskim proizvodima;
- 3.snabdijevanje sredstvima za njegu, unapređenje i očuvanje zdravlja koje propiše farmaceutska komora;
- 4.savjetovanje u vezi sa propisivanjem i racionalnom primjenom lijekova i pomoćnih ljekovitih sredstava.
Apoteke moraju voditi uz finansijsko i materijalno knjigovodstvo.
Član 68.
Ni jedna pravna ni fizička osoba ne smije u pravnom prometu poslovati pod nazivom apoteke, ako ne obavlja apotekarsku djelatnost i smuslu člana 64. ovog zakona.
3. Zdravstvene ustanove specijalističko-konsultativne i bolničke zdravstvene zaštite
POLIKLINIKA
Član 69.
Poliklinika je zdravstvena ustanova u kojoj se vrši specijalističko-konsultativna zdravstvena zaštita, dijagnostika i medicinska rahabilitacija, osim stacionarnog liječenja.
Poliklinika se u pravilu osniva kao dio kliničko-bolničke zdravstvene ustanove, a može se osnovati i kao dio doma zdravlja, odnosno kao samostalna zdravstvena ustanova.
Zdravstvene ustanove utvrđene ovim zakonom zaključuju ugovor sa poliklinikom, koja je organizirana kao samostalna zdravstvena ustanova za obavljanje dijagnostičke i specijalističko-konsultativne zdravstvene zaštite.
BOLNICA
Član 70.
Bolnička djelatnost obuhvaća dijagnostiku, liječenje, medicinsku rehabilitaciju, zdravstvenu njegu, boravak i prehranu u općim i specijalnim bolnicama.
Djelatnost iz stava 1. ovog člana obavlja bolnica koja u svom sastavu mora imati jedinice za:
- -specijalističko-konsultativno liječenje,
- -urgentnu medicinsku pomoć,
- -laboratorijsku, radiološku i drugu dijagnostiku,
- -snabdijevanje lijekovima - bolnička apoteka.
Bolnica mora imati osiguranu i organiziranu:
- -ambulantno medicinsku rehabilitaciju,
- -snabdijevanje krvlju, krvnim komponentama, ako to zahtijeva priroda njenog rada (transfuziološki odjel),
- -anesteziologiju,
- -patologiju,
- -mrtvačnicu.
Član 71.
Po svojoj namjeni, bolnice su opće, specijalne i kantonalne.
Opća bolnica je zdravstvena ustanova koja osim djelatnosti iz člana 70. ovog zakona ima specijalističko-konsultativnu službu i posteljne mogućnosti najmanje za područje inetrne medicine, hirurgije, pedijatrije, ginekologije i porodiljstva.
Opća bolnica mora osigurati i uvjete za izolaciju oboljelih od akutnih psihoza.
Ako u mjestu ili neposrednoj blizini opće bolnice postoji dječija bolnica, opća bolnica ne mora imati radnu jedinicu za pedijatriju.
Specijalna bolnica je zdravstvena ustanova za specijalističko-konsultativno i bolničko liječenje određenih bolesti, hroničnih bolesti, odnosno za liječenje određene skupine stanovništva i medicinsku rehabilitaciju, bez prirodnog ljekovitog izvora koja osim uvjeta iz člana 70. stav 2. ovog zakona ima posteljne, dijegnostičke i druge uvjete prilagođene svojoj namjeni.
Za područje jednog ili više kantona može se organizirati kantonalna bolnica, koja pored uvjeta iz čl. 70. i 71. stav 2. ovog zakona, ispunjava posteljne, dijagnostičke i druge uvjete utvrđene kantonalnim zakonom.
LJEČILIŠTE
Član 72.
Poseban oblik zdravstvene djelatnosti provodi se u liječilištima gdje se prirodnim ljekovitim izvorima (voda, blato, pijesak i more) i dostignućima rehabilitacijske struke provodi preventivna zdravstvena zaštita specijalističko-konsultativna i bolnička rehabilitacija.
ZAVOD
Član 73.
Zavod je specijalizirana zdravstvena ustanova u kojoj se obavlja specijalističko-konsultativna zdravstvena zaštita, uz posebnu djelatnost medicinske tehnologije, kao i određena medicinska ispitivanja.
ZDRAVSTVENE USTANOVE U KOJIMA SE IZVODI NASTAVA
Član 74.
Obrazovanje studenata i učenika za potrebe zdravstva, vrše fakulteti (medicinski, stomatološki i farmaceutski fakultet) i škole zdravstvenog usmjerenja.
Zdravstvene ustanove koje ispunjavaju uvjete za izvođenje nastave u skladu sa nastavnim planovima i programima fakulteta, odnosno škola zdravstvenog usmjerenja nazivaju se kliničke ustanove.
U kliničkim ustanovama, kao nastavnoj bazi fakulteta, odnosno školama zdravstvenog usmjerenja, organizira se nastava za studente višeg ili visokog obrazovanja, dodiplomska i postdiplomska nastava.
Kliničke ustanove obavezne su da organiziraju i provode specijalističko usavršavanje iz područja užih specijalnosti zdravstvenih radnika.
Član 75.
Kliničke ustanove su: klinika, klinička bolnica, klinički bolnički centar i klinički centar.
Klinika je zdravstvena ustanova ili dio zdravstvene ustanove koja obavlja najsloženije oblike zdravstvene zaštite iz neke specijalističke djelatnosti, a u njoj se izvodi fakultetska nastava (medicinski, stomatološki, farmaceutski fakultet), te provodi naučnoistraživački rad za djelatnost zbog koje je osnovana.
Sudska praksa po ovom aktu
14 odluka iz 6 članova
Sentence iz baze sudskapraksa.pravosudje.ba koje citiraju članove ovog akta. Klik otvara odluku.
Član 374 odluke
Sud Bosne i Hercegovine
S1 3 U 024742 18 Uvp 2
Kada se javna ustanova ili organi vlasti pojave na tržištu, da bi se moglo ocijeniti da li njihovo postupanje može doći pod opseg člana 4. Zakona o konkurenciji, neophodno je prvenstveno ispitati da li se radi o izvršavanju javnog ovlašten…
Ishod: Odluka u meritumu
Sud Bosne i Hercegovine
S1 3 U 024742 18 U 2
Kada se javna ustanova ili organi vlasti pojave na tržištu, da bi se moglo ocijeniti da li njihovo postupanje može doći pod opseg člana 4. Zakona o konkurenciji, neophodno je prvenstveno ispitati da li se radi o izvršavanju javnog ovlašten…
Ishod: Odluka u meritumu
Sud Bosne i Hercegovine
S1 3 U 024742 18 Uvp
Kada se javna ustanova ili organi vlasti pojave na tržištu, da bi se moglo ocijeniti da li njihovo postupanje može doći pod opseg člana 4. Zakona o konkurenciji, neophodno je prvenstveno ispitati da li se radi o izvršavanju javnog ovlašten…
Ishod: Procesna odluka
Sud Bosne i Hercegovine
S1 3 U 024742 17 U
Kada se javna ustanova ili organi vlasti pojave na tržištu, da bi se moglo ocijeniti da li njihovo postupanje može doći pod opseg člana 4. Zakona o konkurenciji, neophodno je prvenstveno ispitati da li se radi o izvršavanju javnog ovlašten…
Ishod: Odluka u meritumu
Općenite reference na ovaj akt (5)
Ustavni sud Bosne i Hercegovine
AP-3986/21
Odluka o meritumu u predmetu AP-3986/21 (R. K.). Nema povrede: Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje); Član 14. EK i član II/4. Ustava BiH (Zabrana diskriminacije). Ključne riječi: 6.1.18. - pravično suđenje – obr…
Ishod: Odluka o meritumu
Ustavni sud Bosne i Hercegovine
U-21/24
Odluka o meritumu u predmetu U-21/24 (Općinski sud u Goraždu). Nema povrede: Član VI/3.a i VI/3.c) Ustava BiH - Ocjena ustavnosti - Saglasnost sa Ustavom/EK. Ključne riječi: 6.3.c. - Pitanje koje proslijedi redovni sud - nadležnost iz čl. …
Ishod: Odluka o meritumu
Vrhovni sud Federacije BiH
43 0 P 165301 21 Rev
Kod zaključenog ugovora o specijalizaciji doktora medicine, čija je svrha osposobljavanje i usavršavanje za određenu granu medicine za koju je poslodavac iskazao potrebu, isplaćene plaće i naknade po osnovu zaključenog ugovora o specijaliz…
Ishod: Odluka u meritumu
Vrhovni sud Federacije BiH
58 0 P 059430 20 Rev
SVRHA UGOVORA O SPECIJALIZACIJI DOKTORA MEDICINE JESTE OSPOSOBLJAVANJE ZA RAD SPECIJALISTE IZ ODREĐENE GRANE MEDICINE ZA KOJU JE POSLODAVAC ISKAZAO POTREBU I SPREMNOST DA SE TUŽENA USAVRŠI I OSPOSOBI TE ZAPOSLI KAO SPECIJALISTA, ZBOG ČEGA …
Ishod: Odluka u meritumu
Vrhovni sud Federacije BiH
58 0 P 001418 11 Rev
UKOLIKO TUŽITELJ, KAO OSIGURANIK, NE ISKORISTI PRAVO NA LIJEČENJE U DOMAĆOJ ZDRAVSTVENOJ USTANOVI, VEĆ SAMOINCIJATIVNO OBAVI LIJEČENJE U STRANOJ ZDRAVSTVEOJ USTANOVI, U KOJOJ I SNOSI TROŠKOVE LIJEČENJA, NEMA PRAVO ZAHTIJEVATI REGRES ISPLAĆ…
Ishod: Odluka u meritumu