Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1319/09 (A. O.)
Odluka donesena 11. 11. 2009.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku · čl. 16
- Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju · čl. 7
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju
- Zakon o izmjeni Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju Federacije Bosne i Hercegovine
- Odluka o izmjenama i dopunama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-1319/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 11. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman na sjednici održanoj 11. novembra 2009. godine, u predmetu broj AP 1319/09, rješavajući apelaciju Avdije Ovčine, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Avdije Ovčine podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu, broj 055496 09 Gz od 7. aprila 2009. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Avdija Ovčina (u daljnjem tekstu: apelant) iz Vogošće, podnio je 4. maja 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 055496 09 Gz od 7. aprila 2009. godine.
2. Odlučujući o tužbenom zahtjevu apelanta protiv tuženog Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje Sarajevo (u daljnjem tekstu: tuženi), radi utvrđivanja-uspostavljanja prava na invalidsku penziju, Općinski sud u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) je donio rješenje, broj 65 0 P 055496 08 P od 3. septembra 2008. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda, broj 055496 09 Gz od 7. aprila 2009. godine, kojim se oglasio apsolutno nenadležnim za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari odbacivši tužbu apelanta. U obrazloženju je navedeno da rješavanje o zahtjevu apelanata nije u sudskoj nadležnosti jer je odredbama člana 7. Zakona o penzijsko invalidskom osiguranju Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 29/98, 49/00, 32/01, 73/05 i 59/06, u daljnjem tekstu Zakon o PIO) propisano da se pravo na sticanje invalidske penzije ostvaruje u upravnom postupku, dok je odredbom člana 101. istog zakona propisana zaštita prava osiguranika i korisnika prava kao i sudska zaštita koja se odnosi na upravni spor a ne na zaštitu u parničnom postupku. Obzirom na navedeno, prvostepeni sud se pozivom na odredbe čl. 16. i 67. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 53/03, 73/05 i 19/06) oglasio nenadležnim i odbacio tužbu apelanta.
3. Apelant smatra da je osporenim rješenjem povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na život iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;“
5. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odlukom, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
6. U konkretnom slučaju apelant se žali na rješenje Kantonalnog suda kojim je odbijena njegova žalba i potvrđeno prvostepeno rješenje kojim je njegova tužba odbačena jer je utvrđeno da sud nije nadležan za utvrđivanje-uspostavljanje prava na invalidsku penziju.
7. Ustavni sud zapaža da je odredbom člana 7. Zakon o PIO propisano da „prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja se ostvaruju po propisima o upravnom postupku, ako ovim zakonom nije drugačije određeno“, dok je odredbom člana 101. navedenog zakona propisano da „u postupku za ostvarivanje prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja osigurava se zaštita prava osiguranika i korisnika prava u okviru nosioca osiguranja, u skladu sa ovim zakonom, kao i sudska zaštita“.
8. U skladu sa navedenim, Ustavni sud smatra da je, u konkretnom slučaju, apelant u skladu sa odredbama Zakon o PIO imao mogućnost da prije svog obraćanja Ustavnom sudu podnese zahtjev stvarno nadležnom organu, odnosno nadležnom organu uprave kako bi došao do konačne odluke koja bi bila predmet pobijanja pred Ustavnim sudom. Obzirom da je apelant propustio da podnese zahtjev stvarno nadležnom organu proizilazi da nije iscrpio efektivne pravne lijekove u smislu člana 16. stav.
1. Pravila Ustavnog suda. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović