Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2325/07 (D. M.)

Odluka donesena 11. 11. 2009.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Penzija
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2325/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 11. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman na sjednici održanoj 11. novembra 2009. godine, u predmetu broj AP 2325/07, rješavajući apelaciju Džemala Merdana, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Džemala Merdana podnesena protiv presude Kantonalnog suda Sarajevo broj 009-0-U-06-

000 751 od 15. juna 2007. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Džemal Merdan (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 14. augusta 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda Sarajevo (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 009-0-U-06-000 751 od 15. juna 2007. godine.

2. Rješenjem Kantonalne administrativne službe Sarajevo (u daljnjem tekstu: Služba) broj MB: 1984844047 od 15. marta 2006. godine, apelantu je kao brigadnom generalu u vojsci Federacije Bosne i Hercegovine priznato pravo na vojnu starosnu penziju u mjesečnom iznosu od 985,39 KM počev od 1. augusta 2000. godine, taj iznos usklađen na dan 1. januara 2002. godine odnosno na dan donošenja rješenja iznosi 1.018,35 KM, da će se isplata vršiti po ovom rješenju vršiti od 6. juna 2005. godine, da utvrđeni iznos predstavljaju akontaciju starosne penzije do donošenja odgovarajućeg Zakona iz člana 1. Uredbe o povoljnijim uvjetima za sticanje prava na starosnu penziju vojnih osiguranika Vojske Federacije Bosne i Herecgovin, da će se penzija isplaćivati u limitiranom iznosu i da se ranije doneseno rješenje o pravu zamjenjuje ovim rješenjem.

3. Rješenjem Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje Mostar broj 02/1-

198484047 od 31. maja 2006. godine, žalba apelanta protiv rješenja Službe broj MB: 1984844047 od 15. marta 2006. godine, je odbijena kao neosnovana.

4. Apelant je 26. juna 2006. godine podnio tužbu Kantonalnom sudu, koji je presudom broj 009-

0-U-06-000 751 od 15. juna 2007. godine, tužbu odbio. U obrazloženju presude je navedeno da je istina da prema članu 5. Uredbe o povoljnijim uvjetima za sticanja prava na starosnu penziju vojnih osiguranika Vojske Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj 2/00, a koja se primjenjuje do donošenja odgovarajućeg zakona) je određeno da se visina starosne penzije utvrđena po Uredbi ne ograničava, međutim članom 51. Zakona o penzijsko invalidskom osiguranju («Službene novine FBiH» br. 29/98, 32/01, 73/05, 59/06) propisano je da se vrši usklađivanje penzija, način usklađivanja penzija, te način utvrđivanja koeficijenata usklađivanja, pa kako je uredba podzakonski akt to s obzirom na višu pravnu snagu Zakona prvostepeni organ i tuženi u svojim aktima pravilno primjenjuju zakonsku odredbu kao odredbu više pravne snage u odnosu na odredbe Uredbe.

5. Apelant smatra da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“

7. U vezi s navodima o kršenju prava na imovinu, Ustavni sud ukazuje na konzistentnu praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i vlastitu jurisprudenciju, prema kojoj «imovina» u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju može biti ili «postojeća imovina» ili «dobra» uključujući i potraživanja u odnosu na koja lice ima bar «legitimno očekivanje» da će ih realizovati. Riječ 'imovina' uključuje širok spektar imovinskih interesa koji predstavljaju određenu ekonomsku korist, kao što su određena ekonomska i socijalna primanja propisana zakonom. S druge strane, član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju štiti samo postojeću imovinu, ali općenito shvaćeno tako da ne uključuje pravo stjecanja imovine u budućnosti (vidi Evropski sud za ljudska prava, presuda u slučaju Marcks protiv Belgije, 1979., tom 31. stav 50).

8. Ustavni sud podsjeća da Evropska komisija za ljudska prava i Evropski sud smatraju: (1) da su penzijska prava imovina u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju uvijek kad je pravo na penziju zasnovano, u potpunosti ili djelimično, na plaćanju doprinosa socijalnom osiguranju ili drugim socijalnim beneficijima, ali (2) da je zahtjev za zakonsko pravo na penziju ili druge socijalne beneficije na osnovu zakona i pravnih odluka imovina u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, bilo da postoji ili ne, doprinos fondu iz kojeg se vrši isplata (vidi Gaygusuz protiv Austrije, Evropska komisija za ljudska prava, Izvještaj od 11. januara 1995. godine, Aplikacija broj 17371/90, koju podržava Evropski sud za ljudska prava u presudi od 16. septembra 1996. godine, Izvještaji 1996-VI, st. 37-41 i odluku o dopustivosti Evropskog suda za ljudska prava, predmet Wessels-Bergevoet protiv Nizozemske, Aplikacija broj 34462/97, odluka od 3. oktobra 2000. godine, i presuda u meritumu u istom predmetu, od 4. juna 2002. godine, st. 40-43).

9. Ustavni sud, u konkretnom slučaju mora ispitati da li zahtjev apelanta koji se odnosi na isplatu naknade štete zbog smanjenog iznosa primljene penzije predstavlja samostalan imovinski interes zaštićen članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

10. U konkretnom slučaju, nesporna je činjenica da je apelant penzioner kojem tuženi isplaćuje penziju. Međutim, suština njegovog žalbenog navoda nije pravo na penziju kao takvo već visina iznosa penzije. U tom smislu, Evropski sud smatra da se odredba člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ne može tumačiti kao priznavanje pojedincu prava na određeni iznos penzije. Naime, član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ne utiče na pravo države da primijenjuje takve zakone koje smatra potrebnim da bi nadzirala korištenje imovine u skladu sa općim interesom. S tim u vezi Ustavni sud zapaža da je članom 51. Zakona o penzijsko invalidskom osiguranju propisano da se vrši usklađivanje penzija, način usklađivanja penzija, te način utvrđivanja koeficijenata usklađivanja, te apelant nije mogao imati legitimno očekivanje da će mu biti isplaćen viši iznos penzije. Osim toga, imovina koju je apelant očekivao da će dobiti na ime penzije u predmetnom postupku, a iznad iznosa koji mu je isplaćen ne predstavlja postojeću imovinu apelanata, te Ustavni sud nalazi da takva imovina ne uživa zaštitu člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

11. Budući da garancije iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju nisu primjenjive na predmetni postupak, Ustavni sud zaključuje da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2325/07 (D. M.) | Sudska praksa | Aktio