Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1474/09 (M. D.)
Odluka donesena 17. 12. 2009.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1474/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 12. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 17. decembra 2009. godine, u predmetu broj AP-1474/09, rješavajući apelaciju Mevle Delić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mevle Delić podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 004-0-Pž-09-000 012 od 2. februara 2009. godine i Rješenja Općinskog suda u Zenici broj St-
11/05 od 19. maja 2008. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Mevla Delić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Zenice, podnijela je 13. maja 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 004-0-Pž-09-000 012 od 2. februara 2009. godine i Rješenja Općinskog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj St-
11/05 od 19. maja 2008. godine.
2. Prema informacijama iz spisa predmeta, nakon otvaranja stečajnog postupka nad firmom Dioničko društvo za ugostiteljske usluge, trgovinu i promet u mješovitoj svojini „Dionis“ Zenica, apelantica i više drugih bivših zaposlenika te firme podnijeli su prijave potraživanja neisplaćenih plata.
3. Odlučujući o predmetnim prijavama potraživanja, Općinski sud donio Rješenje broj St-11/05 od 19. maja 2008. godine, potvrđeno Rješenjem Kantonalnog suda broj 004-0-Pž-09-000 012 od 2. februara 2009. godine, kojom je apelanticinu prijavu potraživanja, kao i prijave potraživanja drugih stečajnih povjetilaca pobrojanih u dispozitivu drugostepenog rješenja, odbacio kao neblagovremene.
4. U obrazloženju rješenja je konstatovano da je apelantica podnijela prijavu potraživanja 27. novembra 2006. godine, dok je prvo ispitno ročište održano 17. februara 2006. godine, a 17. marta 2006. godine ponovljeno ispitno ročište. Shodno tome, zaključeno je da je prijava potraživanja podnesena po isteku prekluzivnog roka od tri mjeseca od prvog ispitnog ročišta, propisanog članom 113. stav 2. Zakona o stečajnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“, br. 29/03, 32/04 i 42/06), te je odbačena u smislu stava 4. istog člana. Pored toga, konstatovano je da su apelantica i drugi stečajni povjerioci naveli da su prijave potraživanja podnijeli 16. februara 2006. godine, ali da nisu dostavili dokaze kojima bi potvrdili te svoje navode.
5. Apelantica tvrdi da je blagovremeno podnijela prijavu potraživanja, odnosno da je tu prijavu 31. januara 2003. godine prvo podnijela Agenciji za privatizaciju Zeničko-dobojskog kantona, a 16. februara 2006. godine stečajnom upravniku, te da je 27. novembra 2006. godine dostavila samo dopunsku prijavu potraživanja. Shodno tome, smatra da su Općinski i Kantonalni sud pogrešno utvrdili da je prijava potraživanja neblagovremena, čime su povrijedili njeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelantica mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelantica odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odlukom, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelantica nije ispoštovala formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. U konkretnom slučaju apelantica osporava rješenja redovnih sudova kojima je njena prijava potraživanja u stečajnom postupku odbačena kao neblagovremena, budući nije podnesena u roku koji je propisan odredbom člana 113. stav 2. Zakona o stečajnom postupku. Dakle, pobijanim odlukama redovnih sudova nije meritorno odlučeno o apelanticinoj prijavi potraživanja, već je prijava potraživanja odbačena iz formalnih razloga, s obzirom da nije podnesena u zakonom propisanom roku. Da bi se raspravljalo to pitanje, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelantica je morala blagovremeno podnijeti prijavu potraživanja ili opravdati nemogućnost blagovremenog podnošenja prijave potraživanja, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud zaključuje da apelantica, neblagovremenim podnošenjem prijave potraživanja nadležnom sudu, nije efektivno iscrpila pravne lijekove, već je samo formalno van roka podnijela prijavu potraživanja, na temelju koje redovni sudovi nisu mogli meritorno odlučivati, jer ista nije ispunjavala formalne uslove tog pravnog lijeka. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelantica nije iscrpila pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine prof. dr. Miodrag Simović