Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2518/09 (Z. K.)
Odluka donesena 17. 12. 2009.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
- Zakon o vanparničnom postupku · čl. 209
- Zakon o izvršnom postupku
- Zakon o dopuni Zakona o vanparničnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o vanparničnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Zakon o vanparničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-2518/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 12. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 17. decembra 2009. godine, u predmetu broj AP 2518/09, rješavajući apelaciju Zdenke Karin, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zdenke Karin podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 51 0 I 013324 08 Gž od 11. juna 2009. godine i rješenja Općinskog suda u Travniku broj 51 0 I 013324 08 I od 25. septembra 2008. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Zdenka Karin (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Viteza, koju zastupa Miro Blaž, advokat iz Viteza, podnio je 5. avgusta 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 51 0 I 013324 08 Gž od 11. juna 2009. godine i rješenja Općinskog suda u Travniku (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 51 0 I 013324 08 I od 25. septembra 2008. godine.
2. Rješenjem Općinskog suda broj 51 0 I 013324 08 I od 25. septembra 2008. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda broj 51 0 I 013324 08 Gž od 11. juna 2009. godine, odbačen je kao neuredan apelanticin prijedlog za izvršenje u predmetnoj pravnoj stvari.
3. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud potpuno i pravilno odlučio kada je odbacio prijedlog za izvršenje kao neuredan, te je za takvu svoju odluku naveo potpune i valjane razloge. Naime, Kantonalni sud je naveo da iz uvida u prvostepeni spis predmeta proizilazi da je 2. septembra 2008. godine zaključkom broj 51 0 I 01332408 prvostepeni sud, nakon što je ispitao prijedlog za izvršenje, pozvao apelanticu da u roku od 8 dana od dana prijema pismenog otpravka navedenog zaključka dostavi prijedlog za izvršenje u kojem će odrediti sredstvo izvršenja koje se prema važećem Zakonu o izvršnom postupku («Službene novine FBIH» broj 32/03, u daljnjem tekstu: ZIP) može tretirati kao takvo. Kako apelantica nije postupila po navedem zaključku, sud je prijedlog za izvršenje odbacio kao neuredan. Nadalje, Kantonalni sud je naveo da u skladu sa odredbom člana 166. stav 1. ZIP izvršenje radi ostvarenja novčanog potraživanja prema izvršeniku može se provesti na svim sredstvima na njegovim računima kod banke osim ako nije zakonom drugačije određeno. Kantonalni sud je istakao budući da je apelantica 20. avgusta 2008. godine prvostepenom sudu podnijela prijedlog za izvršenje u kojem je tražila pljenidbu i prenos novčane tražbine izvršenika prema deponiranim novčanim sredstvima kod Općinskog suda, to je ovaj sud mišljenja da navedeni prijedlog za izvršenje nije sačinjen u skladu sa odredbom člana 166. stav 1. ZIP. Kantonalni sud je zaključio da iz odredbe navedenog člana proizilazi da se izvršenje na potraživanju po računu kod banke može provesti samo ako su to izvršenikovi računi, ali ne i na sredstvima na posebnom računu suda, koji se u skladu sa odredbom člana 209. Zakona o vanparničnom postupku («Službene novine FBiH» broj 2/98, 39/04, 73/05) otvara kod banke radi polaganja novca kao predmeta depozita.
4. Apelantica smatra da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;“
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odlukom, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. U konkretnom slučaju, prvostepeni sud je zaključkom broj 51 0 I 01332408 od 2. septembra 2008. godine naložio apelantici da u skladu sa članom 8. i 36. ZIP uredi prijedlog za izvršenje, odnosno da u roku od 8 dana od dana prijema pismenog otpravka zaključka odredi sredstvo izvršenja. Propustom apelantice da postupi po navedenom zaključku, te tako otkloni nedostatke i omogući sud da postupa, sud je apelanticin prijedlog za izvršenje odbacio kao neuredan. Da bi se raspravljalo o tom pitanju uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelantica je morala podnijeti uredan prijedlog za izvršenje ili opravdati nemogućnost podnošenja urednog prijedloga za izvršenje, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova. Prema tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud zaključuje da je apelanticin propust da na traženje Općinskog suda uredi prijedlog za izvršenje doveo do toga da apelantica nije efektivno iscrpila pravne lijekove, jer na temelju takvog prijedloga za izvršenje Općinski sud nije mogao meritorno odlučivati, jer isti nije ispunjavao formalne uslove tog pravnog lijeka. Shodno tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija ne može da se razmatra.
8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine prof. dr. Miodrag Simović