Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2424/09 (A. M.)
Odluka donesena 17. 12. 2009.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Upravni postupak
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2424/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 12. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 17. decembra 2009. godine, u predmetu broj AP 2424/09, rješavajući apelaciju Adema Mujčića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Adema Mujčića podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 070-0-Uvp-06-000245 od 29. aprila 2009. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Adem Mujčić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Brčkog, kojeg zastupa Drinka Lekić, advokat iz Tešnja, podnio je 28. jula 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 070-0-Uvp-06-000245 od 29. aprila 2009. godine.
2. Rješenjem Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj U-2620/05 od 10. aprila 2006. godine, odbačena je apelantova tužba podnesena protiv prijedloga Agencije za nadzor osiguranja Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Agencija) za pokretanje postupka likvidacije Društva za osiguranja «Kamel» osiguranje d.d. Tešanj – Jelah, broj 1.0.-059-
256/00 od 22. septembra 2000. godine.
3. Presudom Vrhovnog suda, broj 070-0-Uvp-06-000245 od 29. aprila 2009. godine, odbijen je apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje rješenja Kantonalnog suda. U obrazloženju presude Vrhovni sud je naveo da je pravilno postupio prvostepni sud kada je pobijanim rješenjem odbacio apelantovu tužbu primjenom člana 25. stav 1. tačka 2. Zakona o upravnim sporovima («Službene novine FBiH» broj 9/05), odnosno, iz razloga što akt koji se tužbom osporavao nije upravni akt. Vrhovni sud je dalje naveo da prema odredbi člana 8. stav 1. Zakona o upravnim sporovima, upravni spor se može voditi samo protiv upravnog akta, a prema odredbi stava 2. tog člana, upravni akt je u smislu tog zakona akt kojim nadležni organ iz člana 4. istog zakona rješava o izvjesnom pravu ili obavezi pojedinca ili pravnog lica u nekoj upravnoj stvari. Vrhovni sud je dalje naveo da pobijanim aktom Agencije ne rješava se o izvjesnom pravu ili obavezi apelanta u određenoj upravnoj stvari, već se radi o prijedlogu Agencije upućenom Kantonalnom sudu u Zenici za pokretanje postupka likvidacije Društva za osiguranje «Kamel» osiguranje d.d. Tešanj-Jelah, a iz razloga što je na osnovu čl. 10, 61. stav 1. tačka 6. i člana 62. Zakona o osiguranju imovine i lica («Službene novine FBiH» br. 2/95, 7/95. 6/98 i 41/98) isti organ rješenjem od 21. septembra 2000. godine Društvu za osiguranje «Kamel» osiguranje d.d. Tešanj-Jelah oduzeto odobrenja za rad svih vrsta osiguranja, te u skladu sa članom 135. Zakona o stečaju i likvidaciji («Službene novine FBiH» broj 23/98) podnio prijedlog za pokretanje postupka likvidacije. Stoga je Vrhovni sud zaključio da pobijani akt Agencije ne predstavlja upravni akt u smislu člana 8. Zakona o upravnim sporovima, pa se protiv istog ne može voditi upravni spor (stav 1. istog člana), jer se nije rješavalo o izvjesnom pravu ili obavezi pojedinca ili pravnog lica u nekoj upravnoj stvari, pa prijedlog za pokretanje postupka likvidacije nema karakter upravnog akta.
4. Apelant se žali da mu je pobijanom odlukom povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“
6. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost član 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnom slučaju. Potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u postupku donošenja osporenog rješenja Vrhovnog suda, broj 070-0-Uvp-06-000245 od 29. aprila 2009. godine, odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanta. U predmetnom postupku, Vrhovni sud je odbio apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje rješenja Kantonalnog suda, broj U-2620/05 od 10. aprila 2006. godine, kojim je odbačena apelantova tužba, jer pobijani akt Agencije ne predstavlja upravni akt u smislu člana 8. Zakona o upravnim sporovima, pa se protiv istog ne može voditi upravni spor. Dakle, iz navedenog proizilazi da Kantonalni sud navedenim rješenjem nije odlučivao o građanskim pravima i obavezama apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, nego o procesnoj dopustivosti apelantove tužbe, pa stoga slijedi da je predmetna apelacija u odnosu na navodne povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
7. Također u predmetnom postupku nije se odlučivalo ni o pravu apelanta na imovinu u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te stoga slijedi da je predmetna apelacija i u odnosu na navodne povrede člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović