Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1945/09 (R. G.)

Odluka donesena 12. 01. 2010.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1945/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 01. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 12. januara 2010. godine, u predmetu broj AP-1945/09, rješavajući apelaciju Rasima Grbe, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Rasima Grbe podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-08-001229 od 7. aprila 2009. godine, Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-Gž-07-001410 odd 5. februara 2008. godine i Rješenja Općinskog suda u Sarajevu broj 065-0-P-07-35 od 6. aprila 2007. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Rasim Grbo (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 22. juna 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Rev-08-001229 od 7. aprila 2009. godine, Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 009-0-Gž-07-001410 odd 5. februara 2008. godine i Rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 065-0-P-07-35 od 6. aprila 2007. godine.

2. Apelant je 4. januara 2007. godine podnio tužbu Općinskom sudu protiv Zavoda za planiranje razvoja Kantona Sarajevo tražeći da se utvrdi da je netačan Regulacioni plan „Švrakino selo-Mlakve“, objavljen u Službenim novinama Kantona Sarajevo broj 15/03, i da ne prikazuje istinito zatečeno stanje na određenim parcelama, te da se navedene netačnosti isprave i da se u taj regulacioni plan ucrta stvarni položaj tada postojećih objekata i kolskog prilaza pobliže opisanih u tužbi.

3. Općinski sud se Rješenjem broj 065-0-P-07-35 od 6. aprila 2007. godine, potvrđenim Rješenjem Kantonalnog suda broj 009-0-Gž-07-001410 od 5. februara 2008. godine, oglasio stvarno nenadležnim za odlučivanje u konkretnom slučaju i odbacio tužbu.

4. U obrazloženju rješenja je navedeno da je članom 28. Zakona o prostornom uređenju Kantona Sarajevo („Službene novine Kantona Sarajevo“, broj 7/05, u daljnjem tekstu: Zakon o prostornom uređenju) propisano da je regulacioni plan provedbeni plan prostornog uređenja, te je članom 51. istog zakona propisano da je postupak usvajanja i donošenja plana prostornog uređenja iz nadležnosti Kantona istovjetan postupku koji se primjenjuje prilikom donošenja kantonalnih zakona, odnosno iz nadležnosti Grada i općina postupku prilikom donošenja gradskih odnosno općinskih propisa. Shodno tome, zaključeno je da iz citirane odredbe proizilazi da donošenje, izmjena i dopuna regulacionog plana spada u nadležnost Kantona, grada ili općina, zavisno od nivoa, a ne u sudsku nadležnost. Pored toga, navedeno je da je članom 46. Zakona o prostornom uređenju predviđen postupak korekcije provedbenog plana ukoliko se utvrde nepravilnosti, nedostaci ili razlike u tekstualnom i grafičkom dijelu plana. Korekciju provedbenog plana izrađuje nosilac izrade plana na zahtjev općinskog načelnika, a verifikuje je općinski načelnik uz prethodnu pismenu saglasnost nadležnih ministarstava.

5. Apelant je izjavio reviziju protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 009-0-Gž-07-001410 od 5. februara 2008. godine. Vrhovni sud Rješenjem broj 070-0-Rev-08-001229 od 7. aprila 2009. godine, odbacio reviziju kao nedopuštenu, uz obrazloženje da se u konkretnom slučaju nisu stekli uslovi za meritorno odlučivanje iz člana 237. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku.

6. Apelant se žali da je osporenim rješenjima povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

8. S obzirom na to da apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1 Evropske konvencije, potrebno je da Ustavni sud prvenstveno odgovori na pitanje da li predmetni postupak uživa zaštitu člana 6. stav 1 Evropske konvencije, odnosno člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.

9. U vezi s tim, Ustavni sud se poziva na praksu Evropskog suda za ljudska prava, prema kojoj je odgovor na pitanje, da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje: «da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza» (vidi odluke Evropskog suda za ljudska prava Tre Traktorer Aktiebolag od 17. jula 1989. godine stav 41; kao i H. protiv Francuske od 24. oktobra 1989. godine stav 47.). Imajući u vidu navedenu praksu Evropskog suda za ljudska prava, koju Ustavni sud podržava, Ustavni sud mora da ispita da li je ishod ili «posljedica» predmetnog postupka, bila odlučujuća za utvrđivanje apelantovih građanskih prava i obaveza.

10. Ustavni sud primjećuje da apelant osporava odluke donesene u postupku u kojem su se redovni sudovi oglasili stvarno nenadležnim za odlučivanje po njegovoj tužbi radi utvrđivanja netačnosti u Regulacionom planu „Švrakino selo-Mlakve“ i ispravljanja tih netačnosti. Naime, sudovisu konstatovali da je prema članu 51. Zakona o prostornom uređenju postupak donošenja, izmjena i dopuna regulacionog plana istovjetan postupku koji se primjenjuje prilikom donošenja kantonalnih zakona, odnosno gradskih ili općinskih propisa i da spada u nadležnosti Grada, odnosno Kantona ili općine, a ne u sudsku nadležnost, te su shodno tome, odbacili tužbu. Shodno tome, Ustavni sud zaključuje da se u predmetnom postupku utvrđivala samo procesna dopustivost predmetne tužbe. Pri tome Ustavni sud konstatuje da regulacioni plan predstavlja opšti pravni akt plansko-tehničke regulative, koji je donesen u okviru javnopravnog ovlaštenja svog donosioca, a ne pojedinačni pravni akt kojim bi se odlučivalo o apelantovim građanskim pravima i obavezama. Dakle, iz navedenog proizilazi da se osporenim odlukama nije odlučivao o «apelantovim građanskim pravima i obavezama » u smislu značenja prava na pravično suđenje, niti je o tim pravima odlučivano regulacionim planom, iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. Budući da je Ustavni sud već zaključio da se predmetni postupak nije ticao određivanja apelantovih građanskih prava i obaveza, s obzirom da je tužba odbačena zbog stvarne nenadležnosti suda, niti se o apelantovim građanskim pravima odlučivalo regulacionim planom, slijedi da se, apelantovi navodi da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju moraju takođe, odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1945/09 (R. G.) | Sudska praksa | Aktio