Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-322/10 (A. Š.)
Odluka donesena 25. 02. 2010.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
- Zakon o izvršenju krivičnih sankcija u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ispravka Zakona o izvršenju krivičnih sankcija u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izvršenju krivičnih sankcija u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 77
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 77
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama Zakona o izvršenju krivičnih sankcija u Federaciji Bosne i Hercegovine
Predmeti (1)
AP-322/10
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
25. 02. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović i potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 25. februara 2010. godine, u predmetu broj AP 322/10, rješavajući zahtjev Adnana Šeraka za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Adnana Šeraka za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Adnan Šerak (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Fahrija Karkin, advokat iz Sarajeva, podnio je 25. januara 2010. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 09 0 K 003512 09 Kž 4 od 12. novembra 2009. godine i Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 09 0 K 003512 09 K od 29. juna 2009. godine. Apelant je, takođe, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud prekinuo izvršenje izrečene kazne zatvora do donošenja odluke o apelaciji.
2. Presudom Kantonalnog suda broj 09 0 K 003512 09 K od 29. juna 2009. godine apelant je oglašen krivim za krivično djelo pokušaj ubistva dvije osobe iz člana 166. stav 1. u vezi sa članom 28. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ FBiH) i osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od devet godina i šest mjeseci. Na osnovu člana 57. stav 1. KZ FBiH apelantu je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 29. decembra 2008. godine pa nadalje. U obrazloženju presude Kantonalni sud je naveo da je na osnovu provedenog dokaznog postupka utvrđeno da su 16. decembra 2008. godine, poslije 23h u ugostiteljskom objektu «Škorpion» u Sarajevu, bili zajedno apelant, drugooptuženi A.S. (u daljnjem tekstu: drugooptuženi) i lice N.N. Takođe, sud je naveo da su objektu bili prisutni radnici L.Š. i A.O., te njihovi prijatelji I.O., D.J. i F.Č. Sud je dalje naveo da je utvrđeno da je nakon kraće prepirke između apelanta i lica I.O. apelant udario lice I.O. pištoljem u glavu, a zatim u namjeri da ga liši života ispalio hitac u predjelu leđa nanijevši mu lake tjelesne povrede. Nakon toga, sud je naveo da je utvrđeno da je drugooptuženi udario lice A.O. pesnicom u predjelu glave, usljed kojeg udarca je pao na pod, da bi potom lice N.N. u namjeri da to lice liši života ispalio hitac u predjelu prednjeg dijela glave, nanijevši mu teške tjelesne povrede opasne po život. Sud je dalje naveo da je utvrđeno da je lice D.J. pokušalo odgurnuti apelanta i drugooptuženog i tako zaštiti oštećenog A.O., da bi apelant u namjeri da liši života lice D.J. ispalio tri hitca u predjelu stomaka, nanijevši mu teške tjelesne povrede opasne po život. Da je apelant počinio predmetno krivično djelo na način kako je opisano, sud je utvrdio na osnovu iskaza oštećenih i svjedoka. Sud je naveo da su iskazi svjedoka, naročito oštećenih, logični i uvjerljivi, te da ovi svjedoci nemaju nikakav motiv da lažno terete optužene, zbog čega je i poklonio vjeru njihovim iskazima. Takođe, sud je naveo da su iskazi navedenih svjedoka potkrijepljeni nalazom i mišljenjem vještaka balističke struke Nijaza Smajića, kao i vještaka medicinske struke Hamze Žuje, kako u odnosu na povrede koje su zadobili oštećeni, tako i u odnosu na razdaljinu i položaj u kojem su se nalazili prilikom nanošenja povreda. S druge strane, sud je naveo da je odbio apelantov prijedlog za provođenje dokaza rekonstrukcije događaja, budući da su na osnovu provedenih dokaza utvrđene sve relevantne činjenice. Naime, sud je naveo da se utvrđivanje činjenice ko je pucao u oštećene može dokazivati samo na osnovu iskaza svjedoka i drugih dokaza, a ne rekonstrukcijom događaja, jer se njome ne može postići ta svrha. Takođe, po mišljenju suda drugooptuženi je lažno priznao da je pucao iz pištolja, budući da je na osnovu iskaza svjedoka, provedenih vještačenja i materijalnih dokaza nesumnjivo utvrđeno da je apelant počinio predmetno krivično djelo.
3. Odlučujući o apelantovoj žalbi protiv prvostepene presude, Vrhovni sud je donio Presudu broj 09 0 K 003512 09 Kž 4 od 12. novembra 2009. godine kojom je žalba djelimično uvažena, pa je prvostepena presuda preinačena u odluci o kazni tako što je apelant za predmetno krivično djelo osuđen na kaznu zatvora u trajanju od osam godina i šest mjeseci. U preostalom dijelu prvostepena presuda je ostala neizmijenjena. U obrazloženju presude Vrhovni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno izveo analizu dokaza u smislu člana 296. stav 2. ZKP FBiH, ocjenjujući svaki dokaz pojedinačno i u vezi sa ostalim dokazima, te da je u pobijanoj presudi naveo valjane razloge zašto je određenim dokazima poklonio vjeru. Vrhovni sud je naveo da je prvostepeni sud odbio apelantov prijedlog za provođenje rekonstrukcije događaja, za šta je dao razloge, koji su po ocjeni tog suda pravilni. Vrhovni sud je dalje naveo da ne može prihvatiti navode žalbe da su iskazi svjedoka nepouzdani i da je kredibilitet svjedoka doveden u sumnju samo iz razloga njihove ranije osuđivanosti. Naime, Vrhovni sud je naveo da je prvostepeni sud imao u vidu raniju osuđivanost svjedoka I.O. i D.J., ali da ona nije imala nikakvog uticaja na njihove iskaze. Vrhovni sud je istakao da ovi svjedoci nisu imali nikakav motiv da terete optužene, te da su njihovi iskazi potvrđeni i ostalim provedenim dokazima, posebno nalazom i mišljenjem vještaka balističke struke Nijaza Smajića i vještaka medicinske struke Hamze Žuje. U pogledu odluke o kazni, Vrhovni sud je naveo da prvostepeni sud nije pravilno ocijenio sve otežavajuće i olakšavajuće okolnosti, te da je stoga izrečena kazna prestrogo odmjerena, zbog čega je u tom dijelu preinačio prvostepenu presudu.
4. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da u predmetnom postupku redovni sudovi nisu istinito i potpuno utvrdili činjenice koje su važne za donošenje zakonite odluke. Naime, apelant navodi da redovni sudovi nisu s jednakom pažnjom ispitivali i utvrđivali činjenice koje terete apelanta i one koje mu idu u korist, što je dovelo do onemogućavanja prava na odbranu i u konačnici do osuđujuće presude. Pri tome, apelant ističe da je zaključak sudova «da su svjedoci optužbe vjerodostojno svjedočili i da njihovi iskazi nisu dovedeni u sumnju» u suprotnosti sa samim iskazima tih svjedoka, što je lako utvrditi uvidom u njihove iskaze koje su dali u istrazi i na glavnom pretresu, te analizom brojnih kontradiktornosti između iskaza pojedinih svjedoka. Apelant smatra da su se relevantne činjenice u predmetnom postupku mogle utvrditi jedino rekonstrukcijom događaja, a da je sud odbio njegov prijedlog za provođenje tog dokaza, čime je na drastičan način povrijedio njegovo pravo na odbranu. Zahtjev za donošenje privremene mjere apelant obrazlaže time da bi se izdržavanjem kazne zatvora po presudi Vrhovnog suda nastavilo kršenje njegovih prava sa nesagledivim posljedicama, što bi dovelo do nastanka štete koja se ne bi mogla nadoknaditi, niti na drugi način spriječiti.
5. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:
Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
6. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju ustavnih prava apelanta tokom postupka koji je rezultirao osporenim odlukama, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
7. U vezi s postavljenim zahtjevom za donošenje privremene mjere, Ustavni sud podsjeća da Zakon o izvršenju krivičnih sankcija u Federaciji Bosne i Hercegovine («Službeni novine FBiH» br. 44/98, 42/99 i 12/09) reguliše i postupak prekida izdržavanja kazne zatvora (član 57.). Međutim, Ustavni sud zapaža da apelant ničim nije dokazao da je iscrpio mogućnosti koju je imao na raspolaganju prema citiranim odredbama navedenog Zakona, niti je obrazožio zbog čega smatra da postoje razlozi koji bi opravdali ovakav njegov zahtjev.
8. Budući da apelant, osim navoda u vezi sa kršenjem ljudskih prava koja se tiču merituma predmeta, nije ponudio Ustavnom sudu argumente i dokaze koji ukazuju prima facie na neophodnost usvajanja zahtjeva za privremenu mjeru, Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.
9. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
10. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović