Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4174/09 (J. Z.)

Odluka donesena 11. 03. 2010.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4174/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 03. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 11. marta 2010. godine, u predmetu broj AP-4174/09, rješavajući apelaciju Jusufa Zeće, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Jusufa Zeće podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-08-001745 od 5. novembra 2009. godine, rješenja Kantonalnog suda Tuzla broj 003-0-Gž-07-000335 od 31. augusta 2007. godine i rješenja Općinskog suda Gračanica broj RI-17/05 od 12. oktobra 2006. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Jusuf Zećo (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gračanice, kojeg zastupa Muhamed Juničić, advokat iz Tuzle, podnio je 30. decembra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Rev-08-001745 od 5. novembra 2009. godine, rješenja Kantonalnog suda Tuzla (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 003-0-Gž-07-000335 od 31. augusta 2007. godine i rješenja Općinskog suda Gračanica (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj RI-17/05 od 12. oktobra 2006. godine.

2. Rješenjem Općinskog suda broj RI-17/05 od 12. oktobra 2006. godine koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda broj 003-0-Gž-07-000335 od 31. augusta 2007. godine uređena je i obnovljena međa između parcela pobliže označenih u osporenim rješenjima i na način pobliže označen u navedenim rješenjima. Rješenjem Kantonalnog suda odbijena je kao neosnovana žalba apelanta protiv prvostepenog rješenja uz obrazloženje da je prvostepeni sud pravilno utvrdio činjenično stanje i na njega pravilno primjenio materijalno pravo, zbog čega apelantovim žalbenim navodima nije moglo biti udovoljeno.

3. Rješenjem Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-08-001745 od 5. novembra 2009. godine apelantova revizija izjavljena protiv rješenja Kantonalnog suda broj 003-0-Gž-07-000335 od 31. augusta 2007. godine je odbačena kao nedopuštena. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da je odredbom člana 26. Zakona o vanparničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 2/98, 39/04 i 73/05) popisano da je u vanparničnom postupku u kome se odlučuje o stambenim stvarima i o naknadi za eksproprisane nekretnine protiv pravomoćnog rješenja donesenog u drugom stepenu revizija dopuštena. Budući da se u konkretnom predmetu postupak vodi radi uređenja i obnove međe, dakle, ne o predmetu u kojemu je, prema navedenom, revizija dopuštena, revizija je odbačena kao nedopuštena.

4. Apelant smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. Apelant je protiv rješenja Kantonalnog suda broj 003-0-Gž-07-000335 od 31. augusta 2007. godine izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-08-001745 od 5. novembra 2009. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju rješenje Kantonalnog suda broj 003-0-Gž-07-000335 od 31. augusta 2007. godine.

8. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljeno rješenje Kantonalnog suda, budući da je iz prema stanja u spisu vidljivo da je apelant reviziju Vrhovnom sudu izjavio 25. septembra 2007. godine, pa se podrazumjeva da je osporeno rješenje Kantonalnog suda morao primiti prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 30. decembra 2009. godine proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporeno rješenje Kantonalnog suda.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4174/09 (J. Z.) | Sudska praksa | Aktio