Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1091/07 (D. Z.)

Odluka donesena 14. 04. 2010.

  • Nenadležnost za odlučivanje
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1091/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 04. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. aprila 2010. godine, u predmetu broj AP 1091/07, rješavajući apelaciju Draška Zeca, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 1. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Draška Zeca podnesena protiv Odluke Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine, broj VSTV-02-0324-05032007 od 28. februara 2007.

godine, zbog nenadležnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine za odlučivanje.

OBRAZLOŽENJE

1. Draško Zec (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prijedora, podnio je 11. aprila 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Odluke Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: VSTV), broj VSTV- 02-0324-05032007 od 28. februara 2007. godine.

2. Odlukom VSTV broj 02-0324-05032007 od 28. februara 2007. godine poništena je Odluka ovog Vijeća broj VSTV-02-0160-12022007 od 9. febraura 2007. godine o imenovanju apelanta kao tužioca u Okružno tužilaštvo u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružno tužilaštvo). VSTV se u obrazloženju odluke pozvalo na odredbu člana 44. stav 2. Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“, br. 25/04, 93/05, 48/07 i 15/08), a kojom je propisano da VSTV može poništiti odluku o imenovanju ako nakon donošenja odluke o imenovanju, a prije nego što imenovani sudija ili tužilac preuzme dužnost, dobije podatke, koji bi da su bili poznati u vrijeme imenovanja, predstavljali razlog da VSTV ne donese odluku o imenovanju. VSTV je obrazložilo da je neposredno nakon imenovanja apelanta na dužnost Okružnog tužioca u Banjoj Luci, a prije nego što je preuzeo dužnost, dobilo informacije o određenim aktivnostima apelanta u toku 1992. godine a koje mogu izazvati sumnju u njegov kredibilitet i moralni integritet za obavljanje pravosudne dužnosti na koju je imenovan, te da bi te informacije, da su bile poznate u vrijeme imenovanja, predstavljale razloge da VSTV ne donese odluku o imenovanju. VSTV je, također, navelo da je apelantu u cilju provjere ovih informacija, u skladu sa Zakonom o VSTV-u, pružena mogućnost da se izjasni u vezi sa dužnostima koje je obavljao i njegovim aktivnostima u toku 1992. godine. VSTV je ocijenilo da bi, imajući u vidu sporne informacije, imenovanje apelanta na dužnost tužioca moglo dovesti do narušavanja povjerenja javnosti u pravosudne institucije u Bosni i Hercegovini.

3. Apelant smatra da je „diskriminisan u uživanju prava na rad i na pravične i povoljne uslove rada kako je definisano čl. 6. i 7. Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima i članom 5. Međunarodne konvencije o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije“. Apelant navodi da je VSTV imalo različite kriterije pri izboru i imenovanju kandidata na pravosudne funkcije i da je prema njemu postupalo drugačije u odnosu na kolege drugih nacionalnosti koji su u ratnom periodu, također, obavljali poslove i radne zadatke sudija.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 1. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 4. tačka 1. Pravila Ustavnog suda glasi:

«4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

1. Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje;»

5. Ustavni sud podsjeća na svoju nadležnost iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, prema kojoj «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spor zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini».

6. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da se apelant žali protiv odluke VSTV-a o poništenju odluke o imenovanju apelanta na pravosudnu funkciju tužioca u Okružno tužilaštvo. Ustavni sud najprije mora utvrditi da li se ovakva odluka može smatrati odlukom suda, u smislu odredbi VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine.

7. Prema članu 4. Zakona o VSTV-u, VSTV je nezavistan i samostalan organ Bosne i Hercegovine koji ima zadatak da osigura nezavisno, nepristrasno i profesionalno pravosuđe, te uspostavu profesionalnog i djelotvornog sudskog sistema i tužilačke funkcije na nivou Bosne i Hercegovine i Distrikta Brčko, kao i da koordinira primjenu ovih standarda. Nadležnost VSTV-a je, propisana članom 17. ovog Zakona, tako da, između ostalog, uključuje imenovanje i razrješenje sudija i tužilaca, provođenje disciplinskog postupka, utvrđivanje disciplinske odgovornosti i izricanje disciplinskih mjera sudijama i tužiocima, odlučivanje o žalbama u disciplinskim postupcima itd..

8. Ustavni sud, podsjeća da je u svojoj odluci AP-633/04 od 27. maja 2005. godine razmatrao status pravnog prednika VSTV-a Visokog sudskog i tužilačkog savjeta Republike Srpske (u daljnjem tekstu: VSTS) koje je prestalo postojati stupanjem na snagu Zakona o VSTV BiH 1. juna 2004. godine, kao i pravnu prirodu odluka VSTS-a donesenih u disciplinskom postupku protiv sudija i tužilaca. Ustani sud je imajući u vidu način postavljanja, trajanje mandata, postojanje garancija protiv vanjskog pritiska i utisak koje VSTS odaje u pogledu nezavisnosti, zauzeo stav da VSTS, u pogledu disciplinskog postupka, predstavlja tijelo koje se može smatrati «nezavisnim i nepristranim tribunalom, obrazovanim na osnovu zakona» u smislu zahtjeva iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da se odluke takvog tijela, donesene u disciplinskom postupku, moraju smatrati «presudama, odnosno odlukama» u smislu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, koje Ustavni sud ima nadležnost razmatrati (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 633/04 od 27. maja 2005. godine, tačka 20.).

9. Međutim, za razliku od navedene situacije kad VSTS postupa u disciplinskom postupku, koji u skladu sa jurisprudencijom Evropskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda pod određenim uslovima ima karakter krivičnog postupka, u konkretnom slučaju VSTV je postupalo u granicama svog javnopravnog ovlaštenja da osigura nezavisno i nepristrasno pravosuđe u postupku imenovanja nosioca pravosudne funkcije, odnosno poništenja odluke o imenovanju na tu funkciju. Stoga odluka u ovakvom postupku, budući da ima za cilj osiguranje nezavisnog, nepristrasnog i profesionalnog pravosuđa u cjelini, nije po svom pravnom značaju ista kao odluka donesena u disciplinskom postupku protiv sudija i tužilaca, gdje se utvrđuje pojedinačna disciplinska, odnosno krivična odgovornost nosioca pravosudne funkcije, u postupku za koji je Ustavni sud već ustanovio da ima karakter sudskog odlučivanja. Ustavni sud smatra da u ovom segmentu svoje nadležnosti VSTV vrši uspostavu profesionalnog i djelotvornog sudskog sistema, te da osporena odluka nije odluka sudskog organa, već odluka nezavisnog i samostalnog organa Bosne i Hercegovine. Stoga, Ustavni sud smatra da VSTV u konkretnom slučaju nije postupao u svojstvu tribunala, pa samim tim ni osporena odluka nema svojstvo presude.

10. Stoga, Ustavni sud zaključuje da nije nadležan da odlučuje o apelaciji koja je izjavljena protiv odluke VSTV-a o poništenju imenovanja apelanta na dužnost tužioca u Okružnom tužilaštvu, broj VSTV-02-0324-05032007 od 28. februara 2007. godine, jer to nije odluka koja ima svojstvo presude, bar ne u onoj mjeri da ju je donio «bilo koji sud u Bosni i Hercegovini», odnosno nema svojstvo odluke u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 1. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1091/07 (D. Z.) | Sudska praksa | Aktio