Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1194/10 (M. T.)
Odluka donesena 13. 05. 2010.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1194/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 05. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 13. maja 2010. godine, u predmetu broj AP 1194/10, rješavajući apelaciju Milana Tomića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Milana Tomića podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj Gž-1999/03 od 20. februara 2004. godine i rješenja Općinskog suda u Maglaju broj R-38/00 od 17. marta 2003. godine zbog proteka roka za podnošenje apelacije. Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Milana Tomića podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 004-0-Gž-08-
002 980 od 15. januara 2010. godine i rješenja Općinskog suda u Zavidovićima – odjeljenje Maglaj broj 042-1-V-07-000 074 od 6. oktobra 2008. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Milan Tomić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Doboja, podnio je 3. aprila 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 004-0-Gž-08-002 980 od 15. januara 2010. godine, rješenja Općinskog suda u Zavidovićima – Odjeljenje Maglaj (U daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 042-1-V-07-000 074 od 6. oktobra 2008. godine, rješenja Kantonalnog suda broj Gž-1999/03 od 20. februara 2004. godine i rješenja Općinskog suda u Maglaju broj R-38/00 od 17. marta 2003. godine.
2. Prema stanju spisa, rješenjem Općinskog suda u Maglaju broj R-38/00 od 17. marta 2003. godine prekinut je postupak koji je pokrenula Općine Maglaj (u daljnjem tekstu: predlagatelj) radi naknade za eksproprisane nekretnine protiv Milorada Tomića (u daljnjem tekstu:I-protupredlagatelj) i Dragomira Tomića (u daljnjem tekstu: II-protupredlagatelj) zbog smrti I-protupredlagatelja.
3. Odlučujući o žalbi koju je apelant kao sin I-protupredlagatelja podnio protiv navedenog rješenja, Kantonalni sud je rješenjem broj Gž-1999/03 od 20. februara 2004. godine žalbu odbio i prvostepeno rješenje potvrdio. Obrazložući svoje rješenje Kantonalni sud je naveo da je provostepeni sud pravilno postupio kada je prekinuo postupak jer do prekida postupka u slučaju kada neka od stranka umre dolazi po sili zakona, a odluka o prekidu je deklaratorna.
4. Rješenjem Općinskog suda broj 042-1-V-07-000 074 od 6. oktobra 2008. godine koje je u cjelosti potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda broj 004-0-Gž-08-002 980 od 15. januara 2010. godine određena je naknada za nekretnine izuzete rješenjem Opštinskog sekretarijata za privredu opštine Maglaj broj 06-475-75/85 od 23. juna 1986 i to u tački 1. II-protupredlagatelju za dio porodične stambene zgrade i zidanu ljetnu kuhinju iznos od 40.458,00 KM i u tački 2. apelantu, Miloradu Tomiću i Radoju Tomić kao zakonskim nasljednicima I-protupredlagatelja za dio porodične stambene zgrade, garaže, zidani kokošinjac i sušaru iznos od 52.762,80 KM te na ime razlike izuzetog dijela zemljišta u odnosu na dodijeljeno od 190 m2 iznos od 9.500,00 KM, što ukupno iznosi 62.262,80 KM. Istim rješenjem predlagatelj je dužan da isplati zakonsku zateznu kamatu na iznose određene naknade počev od 6. oktobra 2010. godine. U obrazloženju rješenja je, između ostalo, navedeno da sud u postupku nije odlučivao o podnesenim zahtjevima za isplatu istaknutim od strane protupredlagatelja u toku postupku, a koji su znatno viši od dosuđenog iznosa, te da se u postupku odlučivalo samo o visini naknade za eksproprisane nekretnine u skladu sa pravosnažnim rješenjem o eksproprijaciji.
5. Apelant protiv rješenja Kantonalnog suda broj 004-0-Gž-08-002 980 od 15. januara 2010. godine nije izjavio reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), već je podnio apelaciju Ustavnom sudu.
6. Apelant ističe da je pobijanim odlukama povrijeđena njegova prava iz člana II/3.a), II/3.d), II/3.f), II/3.h), II/3.k) i II/3.m) Ustava Bosne i Hercegovine
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4.i 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tač. 4.i 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije; (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu; U odnosu na rješenje Kantonalnog suda broj Gž-1999/03 od 20. februara 2004. godine i rješenje Općinskog suda u Maglaju broj R-38/00 od 17. marta 2003. godine.
8. S obzirom na to da je apelantu 14. januara 2008. godine uručeno rješenje Kantonalnog suda broj Gž-1999/03 od 20. februara 2004. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 3. aprila 2010. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija, u ovom dijelu, podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporeno rješenje Kantonalnog suda.
U odnosu na rješenje Kantonalnog suda broj 004-0-Gž-08-002 980 od 15. januara 2010. godine i rješenje Općinskog suda broj 042-1-V-07-000 074 od 6. oktobra 2008. godine,.
9. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka pretstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjničnom, tako i pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, firma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
10. Apelant protiv rješenja Kantonalnog suda broj 004-0-Gž-08-002 980 od 15. januara 2010. godine nije izjavio reviziju Vrhovnom sudu što je shodno članu 26. Zakona o vanparničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine br. 2/98 i 73/05) mogao učiniti. Naime, članom 26. Zakona o vanparničnom postupku je propisano: «U vanparničnom postupku u kome se odlučuje o stambenim stvarima i naknadi za eksproprisanu nepokretnost protiv pravomoćnog rješenja donesenog u drugom stupnju dopuštena je revizija».
11. Prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji je apelant dužan iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. S obzirom da se u vanparničnom postupku odlučivalo o utvrđivanju naknade za eksproprisane nekretnine revizija apelanta je bila dopuštena u smislu člana 26. Zakona o vanparničnom postupku. Apelant je stoga bio dužan izjaviti reviziju Vrhovnom sudu prije obraćanja Ustavnom sudu. Propustom da izjavi reviziju apelant je izgubio mogućnost da dođe do konačne odluke koja bi mogla biti predmet apelacionog ispitivanja od strane Ustavnog suda, čime je propustio iscrpiti djelotvoran pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
12. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 4.i 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, odnosno zbog neiscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović