Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-688/10 (V. I.)
Odluka donesena 13. 05. 2010.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
- Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine · čl. 333
- Krivični zakon Federacije Bosne i Hercegovine · čl. 28
- Zakon o izvršenju krivičnih sankcija u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05 i 55/06)
- Zakon o izmjenama i dopunama krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine
- ISPRAVKA KRIVIČNOG ZAKONA FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE (objavljenog na bosanskom jeziku)
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine
- Odluka kojom se proglašava zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine
- Ispravka Zakona o izvršenju krivičnih sankcija u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izvršenju krivičnih sankcija u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 77
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 77
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama Zakona o izvršenju krivičnih sankcija u Federaciji Bosne i Hercegovine
Predmeti (1)
AP-688/10
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
13. 05. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, i potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 13. maja 2010. godine, u predmetu broj AP 688/10, rješavajući zahtjev Vjekoslava Iličića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Vjekoslava Iličića za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Vjekoslav Iličić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa advokat Zdravko Rajić iz Mostara, podnio je 22. februara 2010. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 08 0 K 000066 09 Kžk od 3. decembra 2009. godine i Presude Kantonalnog suda Široki Brijeg (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 08 0 K 000066 08 K od 24. novembra 2008. godine. Apelant je, također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud prekinuo izdržavanje izrečene kazne zatvora apelantu do donošenja odluke o apelaciji.
2. Presudom Kantonalnog suda, broj 08 0 K 000066 08 K od 24. novembra 2008. godine, apelant je oglašen krivim, zato što je, u vrijeme i na način precizno naveden u izreci presude, počinio krivično djelo razbojništva iz člana 289. stav 3. u vezi sa stavom 1. i u vezi sa čl. 28. i 31. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», br. 36/03, 37/03, 21/04, 69/04 i 18/05, u daljnjem tekstu KZFBiH). Općinski sud je osudio apelanta na kaznu zatvora u trajanju od 17 godina i šest mjeseci. U obrazloženju presude, Kantonalni sud je naveo da je, nakon provedenih dokaza, nedvojbeno zaključio da je apelant počinio ovo krivično djelo, odnosno da je, upotrebom sile protiv Marije i Mladena Palca pokušao pribaviti za sebe novac, a pri izvršenju krivičnog djela Mladen Palac je smrtno stradao.
3. Odlučujući o žalbama apelanta i Kantonalnog tužiteljstva Široki Brijeg, Vrhovni sud je donio Rješenje, broj 08 0 K 000066 09 Kž od 25. marta 2009. godine, kojim je uvažio apelantovu žalbu, pa je Presuda Kantonalnog suda, broj 08 0 K 000066 08 K od 24. novembra 2008. godine, ukinuta i određeno je održavanje pretresa pred Vrhovnim sudom. Vrhovni sud je utvrdio da je izreka prvostepene presude nerazumljiva zbog toga što činjenični opis predmetnog krivičnog djela sadrži nejasne i dvojbene izraze i sintagme zbog kojih se presuda ne može ispitati.
4. Vrhovni sud je, nakon održanog glavnog pretresa, donio Presudu, broj 08 0 K 000066 09 Kžk od 3. decembra 2009. godine, kojom je apelanta oglasio krivim zbog krivičnog djela ubistva iz člana 166. stav 1. KZFBiH i apelanta osudio na kaznu zatvora u trajanju od 15 (petnaest) godina. U obrazloženju presude, Vrhovni sud je naveo da je saslušao vještake medicinske struke, pročitao i ostale izvedene dokaze, te nedvojbeno zaključio da je apelant počinio krivično djelo ubistva iz člana 166. stav 1.
KZFBiH.
5. Apelant je protiv Presude Vrhovnog suda, broj 08 0 K 000066 09 Kžk od 3. decembra 2009. godine, izjavio žalbu Vrhovnom sudu, koji je Rješenjem, broj 08 0 K 000066 10 Kžž od 4. februara 2010. godine, žalbu obacio kao nedopuštenu, jer se na apelanta ne mogu primijeniti odredbe člana
333. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine FBiH» br. 35/03, 37/03, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07 i 9/09).
6. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Povredu navedenog prava vidi u pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju te načinu na koji su sudovi cijenili dokaze. Apelant je u apelaciji zahtijevao donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud u interesu apelanta prekinuo izdržavanje izrečene kazne zatvora apelantu do donošenja odluke o apelaciji. U prijedlogu za donošenje privremene mjere navodi da bi se eventualnim nastavkom izdržavanja kazne izrečene pobijanom presudom Vrhovnog suda nastavilo kršenje apelantovog prava na pravično suđenje, da bi za apelanta nastala nenadokandiva šteta (moralna, materijalna zdravstvena i profesionalna), te bi takav postupak negativno uticao na pravnu sigurnost i vladavinu prava i doveo u pitanje povjerenje građana u institucije vlasti.
7. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:
„Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.“
8. Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju ustavnih prava apelanta tokom postupka koji je rezultirao osporenim odlukama, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
9. Ustavni sud nedvojbeno nalazi da postoji interes osobe koja se upućuje ili se nalazi na izdržavanju kazne zatvora da se, u smislu članka 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda, u njegovu korist riješi zahtjev za privremenu mjeru, imajući u vidu specifičnost okolnosti u kojima se nalazi ili će se naći osoba lišena slobode, a posebno uzimajući u obzir druga ljudska prava koja mogu biti dovedena u pitanje u takvom kontekstu. Razlozi i dokazi koje su apelanti dužni dostaviti Ustavnom sudu u prilog zahtjevu za donošenje privremene mjere moraju biti takvi da prima facie ukažu na neophodnost primjene ovog mehanizma kao, u datom trenutku, jedinog raspoloživog mehanizma u domaćem pravnom sistemu koji može privremeno spriječiti određene neotklonjive štetne posljedice. Izvjesnost nastupanja posljedica i njihov obim apelanti su dužni argumentirati i potkrijepiti dokazima i stoga je neprihvatljivo njihovo paušalno isticanje. Drugačijim tumačenjem i primjenom mehanizma privremene mjere Ustavni sud bi doveo u pitanje izvršenje pravosnažnih sudskih odluka čime bi se ozbiljno ugrozili principi vladavine zakona i pravne sigurnosti kao temeljni principi Ustava Bosne i Hercegovine.
10. Ustavni sud podsjeća da Zakon o izvršenju krivičnih sankcija u Federaciji Bosne i Hercegovine («Službeni novine FBiH» br. 44/98, 42/99 i 12/09) reguliše i postupak prekida izdržavanja kazne zatvora (član 57). Međutim, Ustavni sud zapaža da apelant ničim nije dokazao da je iscrpio mogućnosti koju je imao na raspolaganju prema citiranim odredbama navedenog Zakona, niti je obrazožio zbog čega smatra da postoje razlozi koji bi opravdali ovakav njegov zahtjev.
11. Imajući u vidu izloženo, uvažavajući kao nesporno da izdržavanje kazne zatvora za apelanta predstavlja izuzetno tešku situaciju, Ustavnom sudu, osim navoda u vezi sa kršenjem ljudskih prava koja se tiču merituma predmeta i paušalnih navoda o moralnoj, materijalnoj, zdravstvenoj i profesionalnoj šteti, nisu dostavljeni argumenti i dokazi koji ukazuju prima facie na neophodnost usvajanja zahtjeva za privremenu mjeru.
12. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
13. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović