Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-760/10 (H. S.)
Odluka donesena 15. 06. 2010.
- Upravni spor
- Ponavljanje postupka
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-760/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 06. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 15. juna 2010. godine, u predmetu broj AP-760/10, rješavajući apelaciju Hamde Suljovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Hamde Suljovića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 070-0-Uvl-09-000002 od 20. januara 2010. godine i rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj U-
2714/02 od 4. oktobra 2007. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Hamdo Suljović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 2. marta 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 070-0-Uvl-09-
000002 od 20. januara 2010. godine i rješenja Vrhovnog suda, broj U-2714/02 od 4. oktobra 2007. godine.
2. Iz stanja spisa proizilazi da je odlučujući u upravnom sporu protiv Službe za imovinsko pravne, geodetske poslove i katastar nekretnina Općine Novi Grad Sarajevo (u daljnjem tekstu: tužena), a po zahtjevu apelanta za donošenje presude koja bi zamijenila akt nadležnog organa uprave, zbog nedonošenja upravnog akta po presudi Vrhovnog suda, broj U-124/96 od 17. oktobra 1996. godine, Vrhovni sud donio rješenje, broj U-2715/02 od 4. oktobra 2007. godine, kojim je odbio kao neosnovan zahtjev apelanta podnesen u smislu člana 66. Zakona o upravnim sporovima («Službene novine Federacije BiH» br. 2/98 i 8/00).
3. U obrazloženju rješenja Vrhovnog suda, broj U-2715/02 od 4. oktobra 2007. godine je navedeno, da su organi uprave postupili po navedenoj presudi Vrhovnog suda, broj U-124/96 od 17. oktobra 1996. godine, te je ujedno sud zaključio, da nisu ispunjeni uvjeti iz člana 66. stav 1. i 2. Zakona o upravnim sporovima a u vezi sa članom 75. stav 1. Zakona o upravnim sporovima («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», broj 9/05), da sud zbog neizvršenja presude donosi rješenje koje bi zamijenilo upravni akt nadležnog organa, pa je na osnovu navedenog zahtjev apelanta odbio kao neosnovan.
4. Apelant je Vrhovnom sudu podnio zahtjev za ponavljanje postupka okončanog rješenjem Vrhovnog suda, broj U-2714/02 od 4. oktobra 2007. godine, koji je Vrhovni sud odbacio rješenjem, broj 070-0-Uvl-09-000002 od 20. januara 2010. godine, uz obrazloženje da na osnovu odredbe člana 47. stav 1. tačka 1. do 6. Zakona o upravnim sporovima, nije ispunjem ni jedan uslov za ponavljanje postupka.
5. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje, iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
7. Ustavni sud primjećuje da se apelant žali na rješenje Vrhovnog suda, broj 070-0-Uvl-09-
000002 od 20. januara 2010. godine kojim je tužba za ponavljanje postupka okončanog rješenjem istoimenog suda, broj U-2714/02 od 4. oktobra 2007. godine odbačena. Ustavni sud smatra da je potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak, u kojem je odlučivano o apelantovom prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog upravnog postupka, tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelanta u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine. U vezi sa tim, Ustavni sud se poziva na stav bivše Evropske komisije za ljudska prava u predmetu X protiv Austrije (vidi odluku o dopustivosti povodom aplikacije broj 7761/77 od 8. maja 1978. godine, Odluke i izvještaji (OI), broj 14. strana 171. i dalje). U navedenom predmetu Evropska komisija za ljudska prava je zauzela stanovište da se član 6. Evropske konvencije ne primjenjuje na postupak povodom zahtjeva za obnovu postupka, jer takav postupak ne utvrđuje «osnovanost bilo kakve krivične optužbe». Analogno iznesenom stavu u postupku povodom prijedloga za obnovu pravosnažno okončanog upravnog postupka se ne određuju građanska prava i obaveze apelanta. U ovom postupku odlučivalo se samo o tome da li će biti odobren ponovni upravni postupak ili ne.
8. Ustavni sud smatra da se u postupku koji je okončan rješenjem Vrhovnog suda, broj 070-0-
Uvl-09-000002 od 20. januara 2010. godine, a koji se vodio po prijedlogu apelanta za ponavljanje postupka okončanog rješenjem Vrhovnog suda, broj U-2714/02 od 4. oktobra 2007. godine, odlučivalo isključivo o tome da li su se stekli zakonski uslovi da se donese odluka kojom bi se dozvolilo ponavljanje navedenog postupka. Iz navedenog proizilazi da se u tom postupku nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa se shodno tome apelant ne može pozivati na povrede prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pošto je takva apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. S obzirom da je Ustavni sud već zaključio da se postupak povodom prijedloga za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka nije ticao određivanja građanskih prava i obaveza apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa se stoga i navodi u vezi sa povredom prava iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju moraju odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
10. Imajući u vidu da je u apelantovom slučaju Ustavni sud zaključio da su navodi apelanta o kršenju prava iz člana II/3. e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije i člana
1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine to su i navodi o povredi prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije u vezi sa ovim pravima, a budući da se radi o akcesornom pravu, također ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović