Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3460/09 (E. H.)

Odluka donesena 15. 06. 2010.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3460/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 06. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Herc predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudija Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 15. juna 2010. godine, egovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: u predmetu broj AP 3460/09, rješavajući apelaciju Emira Hergića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Emira Hergića podnesena protiv presude Suda Bosne i Hercegovine Sarajevo broj Gž-

98/08 od 9. oktobra 2009. godine i presude Suda Bosne i Hercegovine Sarajevo broj P-83/07 od 24. oktobra 2008. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Emir Hergić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, koga zastupaju Salih Hodžić i Edin Hergić advokati iz Bihaća, podnio je 5. novembra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Suda Bosne i Hercegovine Sarajevo (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj Gž-98/08 od 9. oktobra 2009. godine i presude Suda BiH broj P-83/07 od 24. oktobra 2008. godine.

2. Presudom Suda BiH broj P-83/07 od 24. oktobra 2008. godine koja je potvrđena presudom Suda BiH broj Gž-98/08 od 9. oktobra 2009. godine odbijen je tužbeni zahtjev apelanta kojim je tražio da se utvrdi da mu je nezakonito prestao radni odnos 19. januara 2007. godine u Upravi za indirektno oporezivanje (u daljnjem tekstu: tužena), da je apelant u radnom odnosu kod tužene na neodređeno vrijeme te da se tuženi obaveže da apelanta vrati na posao i rasporedi ga na poslove i zadatke arhivara ili druge poslove koji odgovoraju njegovoj stručnoj spremi i radnom iskustvu, uplati doprinose po osnovu penzijskog i invalidskog osiguranja nadležnom fondu PIO za period 19. januar 2007. godine do 1. avgust 2008. godine kao i da mu isplati iznos od 11.908,00,76 KM na ime naknade štete po osnovu izgubljene zarade zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana podnošenje tužbe pa do isplate. Istom presudom apelant je obavezan da tuženoj naknadi troškove postupka u iznosu od 2.221,80 KM. U obrazloženju presude je, između ostalog, navedeno da je u toku postupka utvrđeno da je aplent kod tužene radio 11 mjeseci i 24 dana što je period kraći od dvije godine tako da nije ispunjen uslov iz člana 16. tačka 4. Zakona o radu u institucijama u Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH» br. 26/04, 7/05 i 48/05) kojim je propisano da ukoliko zaposlenik izričito ili prešutno obnovi ugovor o radu na određeno vrijeme odnosno izričito ili prešutno zaključi sa istim poslodavcem uzastopne ugovore o radu na određeno vrijeme na period duži od dvije godine bez prekida, takav ugovor smatrat će se ugovorom o radu na neodređeno vrijeme. Novčana vrijednost spora označena u uvodu presude iznosi 11.908,76 KM.

3. Apelant se žali da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovni sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;

5. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

6. Prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda, revizija, kao vanredni pravni lijek, predstavlja, slučajevima u kojima je dopuštena, efektivan pravni lijek (vidi odluku Ustavnog suda, U-136/03, od 19. aprila 2004. godine). U slučaju da je revizija dopuštena, tada se mora iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu. Naime, u članu 204. Zakona o parničnom postupku pred sudom BiH („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine»“, br. 36/04 i 84/07; u daljnjem tekstu: ZPP ) propisano je: «(1) Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravomoćne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostave prepisa presude. (2) revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000 konvertibilnih maraka. (3) Izuzetno, Sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima».

7. U konkretnom slučaju, apelant tužbenim zahtjevom potražuje naknadu štete po osnovu izgubljene zarade iznos od 11.908,76 KM, dakle vrijednost novčanog potraživanja je veća od predviđenog cenzusa od 10.000,00 KM do kojeg se revizija u načelu ne može razmatrati, pa je u smislu postojećih odredbi ZPP dopuštena revizija protiv drugostepene presude. Prema tome, apelant je propustio izjaviti reviziju prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu. Propustom da izjavi reviziju apelant se lišio mogućnosti da dođe do konačne odluke koja bi mogla biti predmet apelacionog ispitivanja od strane Ustavnog suda. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3460/09 (E. H.) | Sudska praksa | Aktio