Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3397/09 (D. V.)
Odluka donesena 15. 06. 2010.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine · čl. 295
- Zakon o parničnom postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-3397/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 06. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudija Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 15. juna 2010. godine, u predmetu broj AP-3397/09, rješavajući apelaciju Dragana Vokića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Dragana Vokića podnesena protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj Gž-38/09 od 13. avgusta 2009. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Dragan Vokić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prijedora, koga zastupaju Miodrag Deretić i Draško Zec, advokati iz Prijedora, podnio je 26. oktobra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj Gž-38/09 od 13. avgusta 2009. godine.
2. Sud BiH je, odlučujući u ponovnom postupku, donio Presudu broj P-367/08 od 31. decembra 2008. godine, kojom je djelimično uvažio apelantov tužbeni zahtjev i poništio kao nezakonito rješenje tužene Bosne i Hercegovine-Uprave za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: tužena) broj 34-7037-1/04 od 8. februara 2005. godine, dok je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim je apelant tražio da se tužena obaveže da sa njim uspostavi radno-pravni odnos i da ga rasporedi na odgovarajuće poslove u skladu sa njegovom stručnom spremom, kao i da mu isplati neisplaćene plate počev od 1. januara 2005. godine do 30. septembra 2008. godine u iznosu od 35.011,02 KM, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. Takođe, predmetnom presudom tužena je obavezana da apelantu naknadi troškove postupka u iznosu od 2.702,00 KM.
3. Apelant i tužena su izjavili žalbe protiv presude Suda BiH broj P-367/08 od 31. decembra 2008. godine. Drugostepeno vijeće Suda BiH je Presudom broj Gž-38/09 od 13. avgusta 2009. godine odbilo apelantovu žalbu i potvrdio prvostepenu presudu u dijelu u kojem je odbijen njegov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se tužena obaveže da sa njim uspostavi radno-pravni odnos i da ga rasporedi na odgovarajuće poslove u skladu sa njegovom stručnom spremom, kao i da mu isplati neisplaćene plate počev od 1. januara 2005. godine do 30. septembra 2008. godine u iznosu od 35.011,02 KM. Predmetnom presudom je djelimično usvojena žalba tužene, te je prvostepena presuda preinačena u dijelu odluke o troškovima postupka, tako što je tužena obavezana da apelantu isplati na ime troškova postupka iznos od 2.452,00 KM, dok je u preostalom dijelu žalba tužene odbijena i prvostepena presuda je potvrđena.
4. Apelant smatra da je osporenom presudom povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i odredbe člana 295. stav 2. tačka 4. Zakona o parničnom postupku pred Sudom BiH („Službeni glasnik BiH“ br. 36/04 i 84/07; u daljnjem tekstu: ZPP).
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. U konkretnom slučaju, apelant je protiv osporene Presude Suda BiH broj Gž-38/09 od 13. avgusta 2009. godine, s obzirom da vrijednost predmeta spora, odnosno vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude iznosi 35.011,02 KM, mogao izjaviti reviziju Sudu BiH, shodno odredbama člana 204. st. 1. i 2. ZPP-a. Navedenim odredbama je propisano da «Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravomoćne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostave prepisa presude. Revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000 KM.»
8. Prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji je apelant dužan iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu. Propustom da izjavi reviziju, apelant se lišio mogućnosti da dođe do konačne odluke koja bi mogla biti predmet apelacionog ispitivanja od strane Ustavnog suda. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović