Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1900/10 (N. P., M. V., G. Č., M. R. i VojislavVelemir)

Odluka donesena 29. 06. 2010.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1900/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

29. 06. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 29. juna 2010. godine, u predmetu broj AP 1900/10, rješavajući apelaciju Gojka Mijatovića i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Nebojše Pejanovića, Maria Varsakovića, Gojka Čučka, Milana Radojčića i Vojislava Velemira podnesena protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj Rev-25/10 od 7. maja 2010. godine i presude Suda Bosne i Hercegovine broj Gž-160/09 od 15. februara 2010. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Nebojša Pejanović, Mario Varsaković, Gojko Čučak, Milan Radojčić i VojislavVelemir (u daljnjem tekstu: apelanti), iz Trebinja, Prijedora i Banje Luke, koje zastupa Miljkan Pucar, advokat iz Banje Luke, podnijeli su 19. maja 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj Rev-25/10 od 7. maja 2010. godine i presude Suda BiH broj Gž-160/09 od 15. februara 2010. godine.

2. Presudom prvostepenog vijeća Suda BiH broj P-73/08 od 30. oktobra 2009. godine, koja je potvrđena presudom drugostepenog vijeća Suda BiH broj Gž-160/09 od 15. februara 2010. godine, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanata kojim su tražili da sud obaveže tuženu Bosnu i Hercegovinu-Ministarstvo odbrane da, na ime isplate razlike plaća i drugih novčanih potraživanja iz radnog odnosa, isplati za Nebojšu Pejanovića iznos od 3.774,18 KM, Maria Versakovića iznos od 3.848,96 KM, Gojka Čučka iznos od 2.404,30 KM. Milana Radojčića iznos od 1.643,75 KM i Vojislava Velemira iznos od 3.198,16 KM.

3. Rješenjem Suda BiH u revizijskom vijeću broj Rev-25/10 od 7. maja 2010. godine odbačena je kao nedopuštena revizija apelanata izjavljena protiv presude drugostepenog vijeća Suda BiH broj Gž-160/09 od 15. februara 2010. godine. U obrazloženju rješenja. Sud BiH je naveo da revizija apelanata nije dopuštena, budući da vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM, u smislu odredbi člana 204. stav 2. Zakona o parničnom postupku pred Sudom BiH (u daljnjem tekstu: ZPP; «Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 36/04 i 84/07), nego je u odnosu na svakog apelanta pojedinačno manji od tog iznosa. Također, Sud BiH je ocijenio da odlučivanje o reviziji u konkretnom predmetu nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima u smislu odredbi člana 204. stav 3. ZPP, te je odlučio kao u dispozitivu rješenja.

4. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, kao i pravo da ne budu diskriminirani iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Također, apelanti su se pozvali i na član 1. Protokola broj 12 Evropske konvencije, kao i član 7. Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;

6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog Suda (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. U konkretnom slučaju Sud BiH je rješenjem broj Rev-25/10 od 7. maja 2010. godine odbacio kao nedopuštenu reviziju apelanata izjavljenu protiv presude Suda BiH broj Gž-160/09 od 15. februara 2010. godine. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju nedjelotvoran pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Suda BiH broj Gž-160/09 od 15. februara 2010. godine.

8. S obzirom da je presuda Suda BiH broj Gž-160/09 od 15. februara 2010. godine apelantima uručena 22. februara 2010. godine, a da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 19. maja 2010. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili pobijanu presuda Suda BiH broj Gž-160/09 od 15. februara 2010. godine.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1900/10 (N. P., M. V., G. Č., M. R. i… | Sudska praksa | Aktio