Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-326/08 (G.Dž.)
Odluka donesena 29. 06. 2010.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-326/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
29. 06. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 29. juna 2010. godine, u predmetu broj AP 326/08, rješavajući apelaciju G.Dž., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja
1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija G.Dž. podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Fedracije Bosne i Hercegovine broj Už-361/01 od 22. maja 2006. godine i rješenja Kantonalnog suda Sarajevo broj U-
512/99 od 10. aprila 2001. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. G.Dž. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Branko Kušec iz Sarajeva, podnijela je 15. februara 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Fedracije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj Už-361/01 od 22. maja 2006. godine i rješenja Kantonalnog suda Sarajevo (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj U-512/99 od 10. aprila 2001. godine.
2. Rješenjem Kantonalnog suda broj U-512/99 od 10. aprila 2001. godine, odbačena je tužba apelantice kao preuranjena, a kojom je pokrenula upravni spor zbog toga što upravni organi nisu donijeli nikakvo rješenje po zahtjevu apelantice.
3. Rješenjem Vrhovnog suda broj Už-361/01 od 22. maja 2006. godine, žalba apelantice protiv rješenja Kantonalnog suda broj U-512/99 od 10. aprila 2001. godine, je odbijena kao neosnovana. U obrazloženju rješenja je navedeno da su neosnovani žalbeni navodi da su u konkretnom slučaju ispunjeni uslovi za pokretanje upravnog spora iz člana 22. Zakona o upravnim sporovima ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine", br. 2/98 i 8/00, u daljnjem tekstu: ZUS). Naime, u obrazloženju rješenja je navedeno da je zahtjev prvostepenom upravnom organu podnesen 1. juna 1999. godine, a 5. jula 1999. godine žalba drugostepenom upravnom organu zbog nedonošenja nikakvog rješenja od strane prvostepenog organa, što znači prije isteka propisanog roka od 60 dana kako je to predviđeno članom 22. stav 3. ZUS. Vrhovni sud je u skladu sa navedenim zaključio da je navedena žalba, a i tužba za pokretanje upravnog spora preuranjena kako je to pravilno ocjenio i prvostepeni sud.
4. Apelantica smatra da joj je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“
6. U konkretnom slučaju apelantica se žali na odluke koje su donesene u postupku u kojem su sudovi odlučivali o njenoj tužbi radi nedonošenja rješenja po žalbi zbog šutnje prvostepenog organa. Ustavni sud smatra da je potrebno, prije svega, odgovoriti na pitanje da li predmetni postupak uživa zaštitu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine. U vezi s tim, Ustavni sud se poziva na praksu Evropskog suda za ljudska prava, prema kojoj je odgovor na pitanje, da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje: «da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza» (vidi odluke Evropskog suda za ljudska prava Tre Traktorer Aktiebolag od 17. jula 1989. godine stav 41; kao i H v. France od 24. oktobra 1989. godine stav 47.). Imajući u vidu navedenu praksu Evropskog suda za ljudska prava, koju Ustavni sud podržava, Ustavni sud mora da ispita da li je ishod ili «posljedica» predmetnog postupka, bila odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza apelantice.
7. Ustavni sud smatra da se u predmetnom postupku nije se odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelantice u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime, u predmetnom postupku sudovi su samo rješavali o procesnim pitanjima koja se tiču ispunjenja uslova za pokretanje upravnog spora u skladu sa članom 22. ZUS, te stoga ishod takve procedure ne može biti odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza.. Stoga, slijedi da je predmetna apelacija u odnosu na navodne povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović