Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2559/10 (D. C., Z. D., G. M., Ž. M.)
Odluka donesena 21. 07. 2010.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine · čl. 204
- Zakon o parničnom postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-2559/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
21. 07. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 21. jula 2010. godine, u predmetu broj AP 2559/10, rješavajući apelaciju Darka Ciganovića i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Darka Ciganovića, Zorana Dobrijevića, Gorana Mileševića, Željka Moravca, Mladenka Radulovića, Branka Golića, Milomira Skakavca, Ljubiše Samardžića, Aleksandra Kojića, Miroslava Vidakovića, Tadije Marjanovića, Gorana Stevanića, Željka Medića, Dragana Denića, Darka Vidovića, Siniše Ćatića, Dalibora Trgića, Aleksandra Krunića, Dražena Starčevića, Mladena Dostanića, Dejana Marića, Dejane Vasiljević, Igora Lukića, Milenka Dostanića, Ljubomira Kolundžije, Dragiše Koprena, Dragana Nežića, Nene Radulović, Miroslava Tramišljike, Milenka Momčilovića, Miroslava Subotića, Mladena Jeftenića, Milana Rosića, Darka Kaluđera, Veselka Trivunovića, Milijane Rudonjić, Branislava Jankovića, Ljubomira Gojkovića, Dragana Vojinovića, Pere Vučenovića, Predraga Begovića, Predraga Bajičića, Milovana Nišića, Saše Mihajlčića, Aleksandra Balaća, Darke Stjepanovića, Radovana Ilića, Vladimira Karana, Borislava Vukičevića i Saše Šinika podnesena protiv presude Suda Bosne i Hercegovine broj Gž-
145/09 od 21. aprila 2010. godine i presude Suda Bosne i Hercegovine broj P-17/08 od 9. oktobra 2009. godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. Darko Ciganović, Zoran Dobrijević, Goran Milešević, Željko Moravac, Mladenko Radulović, Branko Golić, Milomir Skakavac, Ljubiša Samardžić, Aleksandar Kojić, Miroslav Vidaković, Tadija Marjanović, Goran Stevanić, Željko Medić, Dragan Denić, Darko Vidović, Siniša Ćatić, Dalibor Trgić, Aleksandar Krunić, Dražen Starčević, Mladen Dostanić, Dejan Marić, Dejana Vasiljević, Igor Lukić, Milenko Dostanić, Ljubomir Kolundžija, Dragiša Koprena, Dragan Nežić, Nena Radulović, Miroslav Tramišljika, Milenko Momčilović, Miroslav Subotić, Mladen Jeftenić, Milan Rosić, Darko Kaluđer, Veselko Trivunović, Milijana Rudonjić, Branislav Janković, Ljubomir Gojković, Dragan Vojinović, Pero Vučenović, Predrag Begović, Predrag Bajičić, Milovan Nišić, Saša Mihajlčić, Aleksandar Balać, Darko Stjepanović, Radovan Ilić, Vladimir Karan, Borislav Vukičević i Saša Šinik (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Dušan Lukić i Irena Puzić, advokati iz Doboja, podnijeli su 25. juna 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj Gž-145/09 od 21. aprila 2010. godine i presude Suda BiH broj P-17/08 od 9. oktobra 2009. godine.
2. Presudom prvostepenog vijeća Suda BiH broj P-17/08 od 9. oktobra 2009. godine, koja je potvrđena presudom drugostepenog vijeća Suda BiH broj Gž-145/09 od 21. aprila 2010. godine, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanata kojim su tražili da sud obaveže tuženu Bosnu i Hercegovinu-Ministarstvo odbrane Bosne i Hercegovine da im, po osnovu potraživanja iz radnog odnosa za period od 1. januara 2006. godine do 28. februara 2007. godine, isplati pojedinačne iznose pobliže navedene u dispozitivu presude, sa pripadajućim zakonskim kamatama. Također, apelanti su obavezani da tuženoj naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 3.870,55 KM.
3. Ustavni sud zapaža da su apelanti protiv drugostepene presude Suda BiH broj Gž-145/09 od 21. aprila 2010. godine izjavili reviziju, a da pri tome nisu u skladu sa članom 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda obavijestili Ustavni sud da je postupak po izjavljenoj reviziji okončan.
4. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo da ne budu diskriminisani iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;
6. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
7. U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije je u toku pred Sudom BiH po izjavljenoj reviziji, koji još nije donio odluku o reviziji.
8. Član 204. Zakona o parničnom postupku pred Sudom BiH («Službeni glasnik BiH» br. 36/04 i 84/07 ) glasi:
Član 204. (1) Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravomoćne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostave prepisa presude. (2) Revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000 KM. (3) Izuzetno, Sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.
9. Ustavni sud je zauzeo stav da je revizija, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji je apelant, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, dužan iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu. Apelant odlučuju koji će pravni lijek koristiti, neovisno da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Imajući u vidu izuzetak predviđen u članu 204. stav 3. Zakona o parničnom postupku pred Sudom BiH, u smislu da Sud BiH može dopustiti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem odluke o apelaciji prije donošenja odluke Suda BiH o izjavljenoj reviziji prejudicirao odluku o reviziji. S obzirom na navedeno u slučaju apelanata, apelacija je preuranjena, budući da je podnesena prije odluke Suda BiH o reviziji. Nakon donošenja odluke o reviziji, neovisno od vrste te odluke, apelanti imaju mogućnost da ponovo podnesu apelaciju u kojoj su, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužni na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović