Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1766/10 („OPTIMA OR“ d.o.o. Mostar)
Odluka donesena 14. 09. 2010.
- Obaveze koje proizilaze iz javnog zakonodavstva
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
- Zakon o porezu na promet proizvoda i usluga · čl. 5
- ZAKON O POREZU NA PROMET PROIZVODA I USLUGA (prečišćeni tekst)
- Pravilnik o primjeni odredaba Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga (prečišćeni tekst) · čl. 9
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-1766/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 09. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. septembra 2010. godine, u predmetu broj AP 1766/10, rješavajući apelaciju „OPTIME OR“ d.o.o. Mostar, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija „OPTIME OR“ d.o.o. Mostar podnesena protiv presude Kantonalnog suda Mostar broj 07 0 U 003232 09 U od 15. marta 2010. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. „OPTIMA OR“ d.o.o. Mostar (u daljnjem tekstu: apelant), iz Mostara, koga zastupa zajednička advokatska kancelarija „Sesar-Ćurić-Miletić“ iz Mostara, podnio je 13. maja 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda Mostar (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 07 0 U 003232 09 U od 15. marta 2010. godine.
2. Rješenjem inspektorata Kantonalnog poreznog ureda Mostar broj 10-7-02-15-814/08 od 2. septembra 2008. godine, koje je potvrđeno rješenjem Porezne uprave Kantonalnog ureda Mostar-
Komisija za rješavanje žalbi (u daljnjem tekstu: Porezna uprava) broj 10-7-05-15-1137/08 od 1. decembra 2008. godine, apelantu je naloženo plaćanje dodatno utvrđenih poreznih obaveza u iznosu od 191.689,11 KM. U obrazloženju prvostepenog rješenja je navedeno da su porezni inspektori pregledom izvorne dokumentacije apelanta utvrdili da isti, kao prodavac, postupio suprotno čl. 5., 6., 7. i 8. Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga („Službene novine FBiH“ broj 49/02) i članu 9. stav 3. Pravilnika o primjeni odredaba Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga („Službene novine FBiH“ broj 53/02) u pogledu ispunjavanja uvjeta za bezporezni promet, te mu je utvđena dodatna porezna obaveza u ukupnom iznosu od 191.689,11 KM.
3. Rješenjem Federalnog ministarstva finansija Sarajevo broj 07-15-1323/08 od 24. marta 2009. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba podnesena protiv rješenja Porezne uprave od 1. decembra 2008. godine.
4. Presudom Kantonalnog suda broj 07 0 U 003232 09 U od 15. marta 2010. godine odbijena je kao neosnovana apelantova tužba podnesena protiv rješenja Federalnog ministarstva finansija Sarajevo od 24. marta 2009. godine.
5. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom Kantonalnog suda od 15. marta 2010. godine povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
7. Ustavni sud podsjeća, u skladu sa svojim ranijim stavovima, kao i ustaljenom praksom bivše Evropske komisije za ljudska prava i Evropskog suda za ljudska prava, da određene novčane obaveze prema državi spadaju isključivo u oblast javnog prava i stoga ne potpadaju pod pojam «građanska prava i obaveze» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, odluku broj AP-382/04 od
23. marta 2005. godine; Evropska komisija za ljudska prava, X protiv Francuske, apelacija broj 9908/82 od 4. maja 1983. godine; i Evropski sud za ljudska prava, Schouten i Meldrum protiv Holandije, presuda od 9. decembra 1994. godine, Serija A broj 304). Ustavni sud, također, podsjeća na stav Evropskog suda za ljudska prava koji smatra da poreska pitanja još uvijek čine dio same jezgre prerogativa javne vlasti u kojoj dominira javna priroda odnosa između poreskog obveznika i poreskih organa vlasti. Naime, Evropski sud za ljudska prava smatra da su poreski sporovi izvan djelokruga građanskih prava i obaveza, usprkos materijalnim posljedicama koje nužno postoje po poreskog obaveznika (vidi Evropski sud, Ferrazzini protiv Italije od 12. jula 2001. godine, aplikacija broj 44759/98), pa se prema tome, član 6. stav 1. Evropske konvencije ne može primjeniti na ovaj predmet.
8. Ustavni sud zaključuje da u takve obaveze, nesumnjivo, spadaju i obaveze koje proizilaze iz poreskog i javnog zakonodavstva, kako je to predviđeno, u konkretnom slučaju, Zakonom o porezu na promet proizvoda i usluga. Stoga, u skladu sa iznesenim stavovima, postupak u kojem je apelant obavezan da uplati dodatno utvrđene porezne obaveze ne potpada pod okvir zaštite prava na pravičan postupak u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. S obzirom na navedeno, slijedi da su navodi apelanta o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, u postupku u kojem je apelant obavezan da plati dodatno utvrđene porezne obaveze, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović