Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2635/10 (D. P.)
Odluka donesena 14. 09. 2010.
- Ponavljanje postupka
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine · čl. 222
- Zakon o parničnom postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-2635/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 09. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. septembra 2010. godine, u predmetu broj AP 2635/10, rješavajući apelaciju Dalibora Palalića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Dalibora Palalića podnesena protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine, broj Gvlž-2/10 od 7. maja 2010. godine i rješenja Suda Bosne i Hercegovine, broj Gvl-
15/09 od 17. marta 2010. godine zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Dalibor Palalić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mrkonjić Grada, kojeg zastupa Željko Šurlan, advokat iz Banjaluke, podnio je 29. juna 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH), broj Gvlž-2/10 od 7. maja 2010. godine i rješenja Suda BiH, broj Gvl-15/09 od 17. marta 2010. godine.
2. Rješenjem Suda BiH, broj Gvl-15/09 od 17. marta koje je potvrđeno rješenjem Suda BiH, broj Gvlž-2/10 od 7. maja 2010. godine odbijen je kao neosnovan prijedlog apelanta za ponavljanje postupka okončanog presudama Suda BiH, broj P-153/06 od 15. maja 2008. godine i Gž-41/08 od 26. februara 2009. godine. U obrazloženju rješenja Sud BiH se pozvao na odredbu člana 222. stav 1. tačka
6. Zakona o parničnom postupku pred Sudom BiH («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 36/04 i 84/07; u daljnjem tekstu: ZPP) prema kojoj se može ponoviti postupak koji je odlukom suda pravomoćno okončan, ukoliko stranka sazna za nove činjenice koje bi mogle uticati na donošenje povoljnije odluke da su upotrebljene u prijašnjem postupku. Nadalje, u obrazloženju je istaknuto da su te nove činjenice i dokazi morali postojati u prethodnom postupku, ali da stranka za njih nije znala odnosno nije bila u mogućnosti, bez svoje krivnje, da ranije na njih ukaže te da ih upotrijebi. U toku postupka, uvidom u cjelokupan spis i navode apelanta iznesene u prijedlogu, Sud BiH je zaključio da su svi dokazi koji su predloženi na pripremnom ročištu od strane parničnih stranaka izvedeni na glavnoj raspravi da je provostepeno vijeće na temelju pravilne ocjene istih donijelo presudu koja je potvrđena odlukom drugostepenog vijeća. Kako aplenat u prijedlogu za ponavljanje postupku nije ponudio nove dokaze i činjenice, to je odlučeno kao u izreci rješenja.
3. Apelant se žali da je osprenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih pravai osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
5. U konkretnom slučaju apelant se žali na rješenja Suda BiH broj, Gvl-15/09 od 17. marta 2010. godine i Gvlž-2/10 od 7. maja 20120. godine kojima je odbijen prijedlog apelenata za ponavljanje postupka okončanog rješenjima istog suda, broj P-153/06 od 15. maja 2008. godine i Gž-41/08 od 26. februara 2009. godine. U toku postupka je utvrđeno da nisu ispunjene procesne pretpostavke iz člana 222. stav 6. ZPP za dopuštanje obnove postupka..
6. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da iz prakse organa Evropske komisije za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropska komisija) slijedi da molba za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka ne pretstavljaju djelotvorne pravne lijekove sve dok nemaju uspjeha i dok njihov rezultat ne bude ponovno otvaranje postupka (vidi odluku bivše Evropske komisije, G. protiv Savezne Republike Njemačke, aplikacija broj E 10431/83, od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (OI) broj 35).
7. U vezi s tim, Ustavni sud zaključuje da se zaštita ustavnih prava, prije svega, procesnih prava, kakva su ona iz člana 6. Evropske konvencije, ne može garantirati u postupcima u kojima se ne rješavaju djelotvorno pitanja iz materijalno-pravnog domena pojedinih ustavnih prava. Također, u vezi sa navedenim, Ustavni sud se poziva na stav bivše Evropske komisije u predmetu X protiv Austrije (vidi Odluku o dopustivosti povodom aplikacije broj 7761/77 od 8. maja 1987. godine, Odluke i izvještaji (OI) broj 14, strana 171. i dalje). U navedenom predmetu Evropska komisija je usvojila stav da se član 6. Evropske konvencije ne primjenjuje na postupak povodom zahtjeva za obnovu postupka, jer takav postupak ne «utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe protiv apelanta». Ovaj postupak odlučuje samo o tome da li će biti odobren ponovni postupak ili ne. Ustavni sud bi donio drugačiji stav da je eventualno Sud BiH prihvatio prijedlog za ponavljanje postupka. U tom slučaju apelant bi imao pravo na ponovno odlučivanje o svom zahtjevu uz garantiranje svih standarda člana 6. Evropske konvencije. S obzirom na navedeno i činjenicu da je Sud BiH odbio prijedlog apelanta za obnovu postupka zbog nepostojanja procesnih pretpostavki, Ustavni sud zaključuje da je apelacija u odnosu na povredu člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiaeinkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. Ustavni sud dalje konstatuje de se u predmetnom postupku, a imajući u vidu da se u osporenim odlukama odlučivalo isključivo o procesnim pitanjima, nije odlučivalo ni o apelantovim pravima iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije ni iz člana 13. Evropske konvencije, te da su apelantovi navodi i u tom dijelu, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović