Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3440/10 (T. S.)

Odluka donesena 13. 10. 2010.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3440/10

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

13. 10. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović i potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, na sjednici 13. oktobra 2010. godine u predmetu broj

AP 3440/10, rješavajući zahtjev Tahira Selimbašića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Tahira Selimbašića za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Tahir Selimbašić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Aida Karavelić, advokat iz Visokog, podnio je 9. augusta 2010. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 41 0 K 008784 10 Kz od 29. aprila 2010. godine i Presude Općinskog suda u Visokom (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 41 0 K 008784 09 K od 9. decembra 2009. godine. Apelant, je također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud odložio izvršenje izrečene kazne zatvora do donošenja odluke o apelaciji.

2. Presudom Općinskog suda broj 41 0 K 008784 09 K od 9. decembra 2009. godine apelant je oglašen krivim zbog krivičnih djela nasilničko ponašanje iz člana 362. stav 2. Krivičnog zakona Federacije BiH (u daljnjem tekstu: KZ FBiH) u sticaju sa krivičnim djelom narušavanje nepovredivosti stana iz člana 184. stav 1. KZ FBiH, u vezi sa članom 54. KZ FBiH. Apelantu je, za krivično djelo, nasilničko ponašanje iz člana 362. stav 2 KZ FBiH, uz primjenu čl. 50. i 51.KZ FBiH utvrđena kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca, a za krivično djelo nepovredivosti stana iz člana 184. stav 1. KZ FBiH kazna zatvora od dva mjeseca, pa ga je sud na osnovu navedenih zakonskih propisa i uz primjenu člana 54. KZ FBiH osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od četiri mjeseca. Istom presudom apelant je oslobođen naknade troškova krivičnog postupka, a oštećeni su sa svojim imovinsko pravnom zahtjevom upućeni na parnični postupak.

3. U obrazloženju presude Općinski sud je naveo da je cijeneći sve provedene dokaze pojedinačno i u njihovoj međusobnoj povezanosti utvrdio da je apelant učinio krivična djela za koja je optužen. Naime, Općinski sud je na temelju provedenih dokaza saslušanjem svjedoka optužbe, svjedoka odbrane i materijalnih dokaza, a djelimično i odbrane apelanta, utvrdio da je apelant utvrđenog dana neovlašteno ušao u kuću oštećenih bez odobrenja i volje oštećenih iz koje se nije htio udaljiti, sve sa namjerom da fizički napadne oštećene što je i učinio, nanijevši im lake tjelesne povrede. Općinski sud je ocijenio da je u konkretnom slučaju apelant krivična djela učinio sa umišljajem, da je bio uračunljiv u vrijeme izvršenja krivičnog djela, te da izvedenim dokazima nije dovedena u sumnju mogućnost apelanta da shvati značaj svojih djela i da upravlja svojim postupcima u vrijeme izvršenja djela. Odlučujući o visini kazne sud je cijeneći olakšavajuće i otežavajuće okolnosti na strani apelanta, a prije svega cijeneći stepen društvene opasnosti izvršenja krivičnih djela primjenom odredaba čl. 50. i 51. KZ FBiH, apelantu za učinjena krivična djela izrekao blaže kazne od zakonom zapriječenih i osudio ga na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od četiri mjeseca.

4. Kantonalni sud Presudom broj 41 0 K 008784 10 Kz od 29. aprila 2010. godine žalbu apelanta izjavljenu protiv presude Općinskog suda odbio je kao neosnovanu. U obrazloženju presude, Kantonalni sud je naveo da apelant u žalbi nije ponudio nikakve nove dokaze koji bi išli u prilog njegove odbrane, nego je samo komentarisao činjenično stanje nastojeći umanjiti krivičnu odgovornost. Kantonalni sud je zaključio da je prvostepeni sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i na isto pravilno primijenio zakon, i dao valjane razloge o odlučnim činjenicama. Kantonalni sud smatra da je prvostepena presuda razumljiva i jasna i da nisu učinjene bitne povrede odredaba krivičnog postupka. U pogledu odluke o krivičnoj sankciji Kantonalni sud je ocijenio da je odluka o visini i vrsti krivično pravne sankcije realna i da se sa istom može postići svrha kažnjavanja.

5. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant, navodi da u predmetnom postupku redovni sudovi nisu potpuno utvrdili činjenice koje su važne za donošenje zakonite odluke. Naime, apelant navodi da redovni sudovi nisu s jednakom pažnjom ispitivali i utvrđivali činjenice koje ga terete i one koje mu idu u korist, što je dovelo u konačnici do osuđujuće presude. Apelant, navodi da je narušen temeljni princip prezumpcije nevinosti i princip princip «pro dubio in reo» koji se ogleda u tome što je sud u potpunosti poklonio vjeru iskazu svjedoka odbrane koji su u kontradiktornosti sa ostalim izvedenim dokazima.

6. Apelant traži da Ustavni sud donese odluku kojom će odložiti izvršenje izrečene kazne zatvora jer je «iz razloga navedenih u apelaciji vidljivo očigledno kršenje ljudskih prava zagarantovanih Ustavom BiH i Evropskom konvencijom». Osim toga, apelant prijedlog za donošenje privremene mjere, između ostalog, obrazlaže činjenicom da je da je primio poziv za izdržavanje kazne zatvora, da je «hranilac porodice» i da je «lošeg zdravstvenog stanja».

7. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:

Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

8. Ustavni sud smatra nespornim postojanje interesa osobe koja se upućuje ili se nalazi na izdržavanju kazne zatvora da se, u smislu člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda, u njegovu korist riješi zahtjev za privremenu mjeru s obzirom na specifičnost okolnosti u kojima se nalazi ili će se naći osoba lišena slobode, a posebno uzimajući u obzir druga ljudska prava koja mogu biti dovedena u pitanju u takvom kontekstu. Međutim, kao argument za donošenje privremene mjere, za Ustavni sud nije dovoljno samo isticanje navoda o eventualnoj povredi ljudskih prava niti paušalni navodi o teškom zdravstvenom stanju. Ustavni sud je, u svojoj dosadašnjoj praksi, usvojio određene principe kojima se rukovodi prilikom odlučivanja o zahtjevu za privremenu mjeru, te ovom prilikom ukazuje na princip prema kojem se razlozi i dokazi koje apelant navodi u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava, ne mogu analogno primijeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere (vidi Ustavni sud, odluka o privremenoj mjeri, broj AP-1363/05 od 28. juna 2005. godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

9. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da u Federaciji Bosne i Hercegovine postoji propis koji reguliše način, postupak i uslove izvršenja kazne – Zakon o izvršenju krivičnih sankcija u Federaciji Bosne i Hercegovine («Službeni novine FBiH» br. 44/98, 42/99 i 12/09). Ustavni sud zapaža da Zakon o izvršenju krivičnih sankcija u Federaciji Bosne i Hercegovine reguliše postupak odlaganja izvršenja kazne (čl. 27-31.) uključujući i slučaj odlaganja izdržavanja kazne zatvora osuđenoj osobi «1) ako je oboljela od teže akutne bolesti, «8) ako je osuđena osoba hranilac porodice (član 24.), te da apelant nije ničim dokazao da je iscrpio mogućnosti koje ima na raspolaganju prema citiranim odredbama navedenog Zakona.

10. U konkretnom slučaju Ustavnom sudu, osim navoda u vezi sa kršenjem ljudskih prava koja se tiču merituma predmeta i navoda da je apelant «hranilac porodice» i «lošeg zdravstvenog stanja», nisu dostavljeni argumenti i dokazi koji ukazuju prima facie na neophodnost usvajanja zahtjeva za privremenu mjeru.

11. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

12. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3440/10 (T. S.) | Sudska praksa | Aktio