Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2887/10 (S. M., B. J., Z. N., M. J.)
Odluka donesena 13. 10. 2010.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine · čl. 204
- Zakon o parničnom postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Pravilnik o organizaciji glavnog centra za brojanje, načinu verifikacije i brojanja glasačkih listića na lokalnim izborima 2008. godine · čl. 184
Predmeti (1)
AP-2887/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 10. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudija Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 13. oktobra 2010. godine, u predmetu broj AP 2887/10, rješavajući apelaciju Srboljuba Mandića i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Srboljuba Mandića, Blagomira Jokšića, Zorana Novakovića, Milana Jelisavca, Mileta Bajića, Siniše Savića, Draženka Dojčinovića, Dragana Milovanovića, Dragoslava Marina, Novice Komljenovića, Bogdana Ivanovića, Ljubiše Ilića, Slaviše Božića, Midoraga Mitrovića, Dalibora Mišanovića, Miloša Savića, Aleksandra Ristića, Dragana Vlajića, Miće Karanovića, Gojka Knežića, Anđelka Miličevića, Marija Kuzmanovića, Nebojše Savića, Nebojše Todorovića, Predraga Milojice, Ružice Miljević, Jelisavete Kockar, Braneta Vujičića, Željke Petrića, Dalibora Balabana, Želimira Jeličića, Zorana Tepića, Miroslava Stanojevića, Zorana Popovića, Velibora Novokmeta, Milana Samardžića, Dragana Sikimića, Milana Dangubića, Željke Dangubića, Veselka Gvere, Velibora Gojkovića, Stanoja Ninkovića, Nemanje Končara, Petra Stevića, Ratka Dukića, Slobodana Lukića, Gojka Galića, Dragana Trišića, Srđana Kužeta i Dalibora Košpića podnesena protiv presude Suda Bosne i Hercegovine, broj Gž-153/09 od 5. maja 2010. godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. Srboljub Mandić, Blagomir Jokšić, Zoran Novaković, Milan Jelisavac, Mile Bajić, Siniša Savić, Draženko Dojčinović, Dragan Milovanović, Dragoslav Marin, Novica Komljenović, Bogdan Ivanović, Ljubiša Ilić, Slaviša Božić, Miodrag Mitrović, Dalibor Mišanović, Miloš Savić, Aleksandar Ristić, Dragan Vlajić, Mićo Karanović, Gojko Knežić, Anđelko Miličević, Mario Kuzmanović, Nebojša Savić, Nebojša Todorović, Predrag Milojica, Ružica Miljević, Jelisaveta Kockar, Brane Vujičić, Željko Petrić, Dalibor Balaban, Želimir Jeličić, Zoran Tepić, Miroslav Stanojević, Zoran Popović, Velibor Novokmet, Milan Samardžić, Dragan Sikimić, Milan Dangubić, Željko Dangubić, Veselko Gvero, Velibor Gojković, Stanoje Ninković, Nemanja Končar, Petar Stević, Ratko Dukić, Slobodan Lukić, Gojko Galić, Dragan Trišić, Srđan Kuže i Dalibor Košpić (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupaju Dušan Lukić i Irena Puzić, advokati iz Doboja, podnijeli su 8. jula 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH), broj Gž-153/09 od 5. maja 2010. godine.
2. Presudom Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH), broj P-26/08 od 23. oktobra 2009. godine koja je u cjelosti potvrđena osporenom presudom Suda BIH, broj Gž-153/09 od 5. maja 2010. godine odbijen je tužbeni zahtjev apelanata kojim su tražili da se Ministarstvo odbrane Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: tužena) obaveže da apelantima na ime razlike u plati i drugim novčanim potraživanjima iz radnog odnosa za period 1. januar 2006. godine – 28. februar 2007. godine isplati ukupan iznos od 287.933,88 KM sa pripadajućim zakonskim kamatama i to u pojedinačnim iznosima preciziranim u izreci presude. Ujedno, apelanti su obavezani da tuženom naknade troškove postupka u iznosu od 2.268,22 KM. U obrazloženju presude je navedeno da je u toku postupka nesporno utvrđeno da su apelanti bili vojna lica u službi Vojske Republike Srpske, da su odlukom o preuzimanju vojnih lica od 28. decembra 2005. godine postali vojna lica u službi tužene, a 1. januara 2006. godine i Oružanih snaga Bosne i Hercegovine te da im je u spornom periodu vršena isplata plate i drugih naknada u iznosima koje su primali dok su obavljali vojnu službu u Vojsci Republike Srpske. U svom obrazloženju Sud BiH se pozvao na odredbu člana 184. stav 1. Zakona o službi u oružanim snagama BiH («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 88/08; u daljnjem tekstu: Zakon o službi u OS BiH) kojom je propisano da osobe u službi u entitetskim vojskama sa 1. januarom 2006. godine stupaju na dužnost u sklopu Oružanih snaga BiH, u činu i položaju u kojem su se zatekli 31. decembra 2005. godine. Prema mišljenju Suda BiH navedenom odredbom se ne zadire u stečena prava apelanata obzirom da ista garantuje ostvarivanje prava u stečenom obimu do donošenja konačne odluke ministra odbrane. Prema tome, apelanti nisu mogli imati nikakvo legitimno očekivanje da će u prelaznom periodu do končane odluke o njihovom statusu, plate i naknade biti povećane.
3. Protiv osporene odluke Suda BiH, broj Gž-153/09 apelanti su izjavili reviziju Sudu BiH. Apelanti nisu, u skladu sa članom 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, obavijestili Ustavni sud da je postupak pred Sudom BiH po izjavljenoj reviziji okončan.
4. Apelanti se žale da je osporenom odlukom povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokla broj 1. uz Evropsku konvenciju, pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, pravo na opštu zabranu diskriminacije iz člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju kao i pravo korištenja pravičnih i povoljnih uslova za rad iz člana 7. Međunarodnog pakta o ekonomskim, kulturnim i socijalnim pravima.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;
6. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
7. U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije je u toku pred Sudom BiH, pa slijedi da je apelacija preuranjena.
8. Član 204. Zakona o parničnom postupku pred Sudom BiH («Službeni glasnik BiH» br. 36/04 i 84/07; u daljnjem tekstu: ZPP) glasi: «Član 204.
1) Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravomoćne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostave prepisa presude.
2) Revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000 konvertibilnih maraka.
3) Izuzetno Sud može dopustitii reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.»
9. Prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji su apelanti dužni iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Apelanti odlučuju koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanata je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. S obzirom na izuzetak predviđen u članu 204. stav 3. ZPP, prema kojem Sud BiH može dopustiti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke Suda BiH o izjavljenoj reviziji prejudicirao ovo pitanje. Zbog toga je u konkretnom slučaju, apelacija preuranjena, jer je podnesena prije odluke Suda BiH o reviziji. Nakon donošenja odluke o reviziji, neovisno od vrste te odluke, apelanti imaju mogućnost da ponovo podnesu apelaciju u kojoj su, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužni na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović