Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3490/10 (I. P.)
Odluka donesena 13. 10. 2010.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Državni službenik
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3490/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 10. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 13. oktobra 2010. godine, u predmetu broj AP 3490/10, rješavajući apelaciju Ivana Perića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tač. 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ivana Perića podnesena protiv presude Suda Bosne i Hercegovine broj: Siž-16/10 od 2. avgusta 2010. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Ivan Perić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Stoca, podnio je 12. avgusta 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj: Siž-16/10 od 2. avgusta 2010. godine.
2. Odlukom Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: CIK) broj 05-2-
07-8-57/10 godine od 8. jula 2010. godine utvrđeno je da apelant, u periodu od 1. aprila 2009. godine do danas, obavlja funkciju direktora Centra za socijalni rad Stolac i funkciju člana Skupštine preduzeća GP «Hercegovinainvest» Stolac, koje je u 2009. godini sklapalo ugovore vrijednosti veće od 5.000,00 KM godišnje sa organima koji se finansiraju iz budžeta, čime je izvršio povredu odredaba člana 6. stav 2. Zakona o sukobu interesa u organima vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH" broj 70/08; u daljnjem tekstu: Zakon), pa mu je na osnovu navedenih zakonskih propisa, primjenom člana 16. stav 1. navedenog Zakona izrečena sankcija: „nepodobnosti za kandidovanje za bilo koju funkciju izabranog dužnosnika, nosioca izvršne funkcije ili savjetnika u periodu od četiri (4) godine nakon počinjenog prekršaja, tj. od 31. decembra 2009. godine“.
3. Presudom Suda BiH broj Siž-16/10 od 2. avgusta 2010. godine odbijena je kao neosnovana apelantova tužba podnesena protiv odluke CIK broj 05-2-07-8-57/10 godine od 8. jula 2010. godine. U obrazloženju presude Sud BiH je naveo da je CIK pravilno utvrdila da je apelant izvršio povredu odredaba člana 6. stav 2. Zakona. Nadalje, Sud BiH je naveo da su neosnovani apelantovi navodi da CIK nije pravila razliku između kategorije člana društva i kategorije člana skupštine društva, da predmet spora nije članstvo u društvu nego članstvo u skupštini društva i da nije ostvario privatni interes zaključivanjem ugovora između navedenog preduzeća i organa koji se finansiraju iz budžeta bilo kojeg nivoa vlasti. Po mišljenju Suda BiH, CIK je pravilno utvrdila da je apelant postupio u suprotnosti sa odredbom člana 6. stav 2. Zakona. Naime, navedenim članom je propisano da izabrani dužnosnici, nosioci izvršnih funkcija i savjetnici, za vrijeme vršenja dužnosti ne mogu biti članovi skupštine, nadzornog odbora, uprave ili menadžmenta, niti biti u svojstvu ovlaštenog lica bilo kojeg privatnog preduzeca koje sklapa ugovore vrijednosti veće od 5.000 KM godišnje sa organima koji se finansiraju iz budžeta na bilo kojem nivou vlasti. Takođe, u obrazloženju rješenja je navedeno da je Sud BiH zaključio da je CIK pravilno utvrdila da apelant u toku postupka nije dokazao da je istupio iz društva, odnosno da nije član skupštine preduzeća „Hercegovinainvest" d.o.o. Stolac. Takođe, po mišljenju Suda BiH, pravilno je CIK utvrdila da apelant nije istupio iz društva prodajom ili prenosom vlasničkog udjela na neko treće lice ili da je eventualno isključen iz društva i da su mu na osnovu toga prestala prava koja iz tog članstva proizilaze. Naime, u članu 343. Zakona o privrednim društvima („Službene novine Federacije BiH" broj 23/99 do 88/08) je propisano da Društvo sa ograničenom odgovornošću ima skupštinu koju čine svi članovi društva, a u članu 342. citiranog zakona je propisano da istupanjem ili isključenjem iz članstva društva prestaju prava koja iz tog članstva proizilaze.
4. Apelant tvrdi da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije, kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tač. 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“ Član 16. stav 4. tač. 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“
6. S obzirom da apelant smatra da mu je osporenom presudom Suda BiH, kojom je odbijena njegova tužba protiv odluke CIK-a, dakle u sporu proizašlom iz izbornog procesa, povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje, koje je garantovano članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud prvo mora utvrditi da li su garancije predviđene navedenim članom primjenjive na predmetni postupak.
7. Ustavni sud je, u predmetu AP-2418/06, već odlučivao o istim činjeničnim i pravim pitanjima i donio je odluku u kojoj je apelaciju podnesenu iz istih razloga kao i u predmetnom slučaju odbacio kao nedopuštenu ratione materiae. Ustavni sud se, stoga, umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, poziva na obrazloženje i razloge date u odluci broj AP-2418/06 od 18. decembra 2008. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba). U navedenoj odluci Ustavni sud se pozvao na konzistentnu praksu Evropskog suda za ljudska prava po kojoj izborni sporovi koji se odnose na izabrane zvaničnike izlaze iz građanskih i krivičnih okvira člana 6. stav 1. Evropske konvencije (Pierre-Bloch protiv Francuske, presuda od 21. oktobra 1997. godine, Izvještaji 1997-VI).
8. Obrazloženje navedeno u odluci Ustavnog suda broj AP-2418/06 od 18. decembra 2008. godine u cjelosti se odnosi i na ovu odluku. Prema tome, zbog istih razloga Ustavni sud je zaključio da se radi o sporu koji je izvan okvira člana 6. Evropske konvencije, a član II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine u ovom slučaju ne pruža širi obim zaštite, te su navodi apelanta inkompatibilni ratione materie sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. Ustavni sud ističe da apelant također navodi da mu je osporenim odlukama povrijeđeno i pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U odnosu na ove apelantove navode Ustavni sud smatra da osporene odluke ni na koji način ne pokreću pitanje navedenih prava, niti pojedinačno niti u njihovoj međusobnoj vezi. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su navodi o kršenju prava na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju inkompatibilni ratione materie sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović