Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3504/10 (Ž. D., B. K., Z. P., G. R., Z. S.)

Odluka donesena 13. 10. 2010.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3504/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 10. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 13. oktobra 2010. godine, u predmetu broj AP 3504/10, rješavajući apelaciju Željka Dragojevića i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Željka Dragojevića, Branka Kojića, Zdenka Pijunovića, Gorana Ristića, Zorana Spasenovića, Jovice Dostića, Rajka Kneževića, Mladena Marinkovića, Marka Kneževića, Novislava Mišića, Slavka Garića, Mladena Kneževića, Sekule Mijatovića, Save Vujovića, Dejana Milašinovića, Dejana Tanaskovića, Nenada Šuše, Bobana Muharemovića, Mihajla Pljevaljčića, Nenada Semiza, Radenka Novakovića, Miroslava Đerića, Miroslava Milinovića, Radiše Mitrovića, Miroljuba Dragiše, Slobodana Pavlovića, Cvjetka Simeunovića, Dragana Lukića, Nebojše Truntaša, Željka Mikavice, Jovice Mirkovića, Saše Lazarevića, Nebojše Maličevića, Davora Đajića, Marka Bogosavca, Milana Stjepanovića, Siniše Okolića, Damira Kneževića, Ognjena Zekića, Zorana Nikića, Siniše Tintora, Ljubomira Đurđića, Desimira Jankovića, Draženka Brbarića, Braneta Milojevića, Aleksandra Proleta, Miroslava Opačića, Živka Pandurevića, Branka Kuđeljića i Predraga Kazanovića podnesena protiv presude Suda Bosne i Hercegovine broj Gž-14/10 od 11. juna 2010. godine i presude Suda Bosne i Hercegovine broj P-75/08 od 7. januara 2010. godine, zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. Željko Dragojević, Branko Kojić, Zdenko Pijunović, Goran Ristić, Zoran Spasenović, Jovica Dostić, Rajko Knežević, Mladen Marinković, Marko Knežević, Novislav Mišić, Slavko Garić, Mladen Knežević, Sekula Mijatović, Sava Vujović, Dejan Milašinović, Dejan Tanasković, Nenad Šuša, Boban Muharemović, Mihajlo Pljevaljčić, Nenad Semiz, Radenko Novaković, Miroslav Đerić, Miroslav Milinović, Radiša Mitrović, Miroljub Dragiša, Slobodan Pavlović, Cvjetko Simeunović, Dragan Lukić, Nebojša Truntaš, Željko Mikavica, Jovica Mirković, Saša Lazarević, Nebojša Maličević, Davor Đajić, Marko Bogosavac, Milan Stjepanović, Siniša Okolić, Damir Knežević, Ognjen Zekić, Zoran Nikić, Siniša Tintor, Ljubomir Đurđić, Desimir Janković, Draženko Brbarić, Brane Milojević, Aleksandar Prole, Miroslav Opačić, Živko Pandurević, Branko Kuđeljić i Predrag Kazanović (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Dušan Lukić i Irena Puzić, advokati iz Doboja, podnijeli su 13. avgusta 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj Gž-

14/10 od 11. juna 2010. godine i presude Suda BiH broj P-75/08 od 7. januara 2010. godine.

2. Presudom prvostepenog vijeća Suda BiH broj P-75/08 od 7. januara 2010. godine, koja je potvrđena presudom drugostepenog vijeća Suda BiH broj Gž-14/10 od 11. juna 2010. godine, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanata kojim su tražili da sud obaveže tuženu Bosnu i Hercegovinu-Ministarstvo odbrane Bosne i Hercegovine da im, po osnovu potraživanja iz radnog odnosa za period od 1. januara 2006. godine do 28. februara 2007. godine, isplati pojedinačne iznose pobliže navedene u dispozitivu presude, sa pripadajućim zakonskim kamatama. Također, apelanti su obavezani da tuženoj naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 2.367,00 KM.

3. Ustavni sud zapaža da su apelanti protiv drugostepene presude Suda BiH broj Gž-14/10 od 11. juna 2010. godine izjavili reviziju, a da pri tome nisu u skladu sa članom 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda obavijestili Ustavni sud da je postupak po izjavljenoj reviziji okončan.

4. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo da ne budu diskriminisani iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;

6. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

7. U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije je u toku pred Sudom BiH po izjavljenoj reviziji, koji još nije donio odluku o reviziji.

8. Član 204. Zakona o parničnom postupku pred Sudom BiH («Službeni glasnik BiH» br. 36/04 i 84/07 ) glasi:

Član 204. (1) Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravomoćne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostave prepisa presude. (2) Revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000 KM. (3) Izuzetno, Sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.

9. Ustavni sud je zauzeo stav da je revizija, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji je apelant, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, dužan iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu. Apelant odlučuju koji će pravni lijek koristiti, neovisno da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Imajući u vidu izuzetak predviđen u članu 204. stav 3. Zakona o parničnom postupku pred Sudom BiH, u smislu da Sud BiH može dopustiti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem odluke o apelaciji prije donošenja odluke Suda BiH o izjavljenoj reviziji prejudicirao odluku o reviziji. S obzirom na navedeno u slučaju apelanata, apelacija je preuranjena, budući da je podnesena prije odluke Suda BiH o reviziji. Nakon donošenja odluke o reviziji, neovisno od vrste te odluke, apelanti imaju mogućnost da ponovo podnesu apelaciju u kojoj su, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužni na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3504/10 (Ž. D., B. K., Z. P., G. R., Z. S.) | Sudska praksa | Aktio