Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2135/08 (R. Ć. iz Mostara i S. Ć. iz Širokog Brijega)
Odluka donesena 13. 10. 2010.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Vanparnični postupak
- Dioba
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o vanparničnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o vanparničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Zakon o vanparničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 76
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 76
Predmeti (1)
AP-2135/08
Apelacija
Odluka o meritumu
13. 10. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 2135/08, rješavajući apelaciju Rajka Ćužića i Stipe Ćužića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 13. oktobra 2010. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Rajka Ćužića i Stipe Ćužića.
Utvrđuje se kršenje člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku pred Općinskim sudom u Širokom Brijegu u predmetu broj R.151/88, koji je okončan Rješenjem Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 008-0-Gž-09-000 032 od 8. juna 2009. godine.
U skladu sa članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Zapadnohercegovačkog kantona da, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, isplati Rajku Ćužiću i Stipi Ćužiću iznos od po 2.100,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku.
Nalaže se Vladi Zapadnohercegovačkog kantona da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odluku objaviti u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», «Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine», «Službenom glasniku Republike Srpske» i «Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine».
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Rajko Ćužić iz Mostara i Stipe Ćužić iz Širokog Brijega (u daljnjem tekstu: apelanti) podnijeli su 16. jula 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku pred Općinskim sudom u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj R.151/88.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 6. augusta 2008. godine da dostavi odgovor na apelaciju. Odgovor je dostavljen 1. septembra 2008. godine.
3. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Općinskog suda dostavljen je apelantima 2. septembra 2008. godine.
4. Ustavni sud je 6. oktobra 2009. godine zatražio na uvid spis Općinskog suda broj R.151/88, koji je Općinski sud dostavio 19. oktobra 2009. godine.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Žarko Ćužić (u daljnjem tekstu: predlagatelj) podnio je 16. septembra 1988. godine prijedlog tadašnjem Osnovnom sudu u Lištici (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) protiv apelanata i Anice Lovrić-Ćužić, radi diobe zajedničke nekretnine. Predlagatelj je sudu predložio da provede postupak i donese rješenje kojim bi se suvlasnička zajednica između njega, apelanata i ostalih raskinula fizičkom diobom zajedničke nekretnine upisane u zk. ul. broj 49. k.o. Mokro i to parcele broj 617 (Čairi).
7. Od dana podnošenja tužbe (16. septembar 1988. godine) pa do potpisivanja Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda (14. decembar 1995. godine) postupak je trajao sedam godina i tri mjeseca.
8. Uvidom u spis Općinskog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj R.151/88 proizlazi da je sud 14. novembra 2007. godine donio Rješenje broj R.151/88 kojim je predlagatelju naložio da se u roku od osam dana izjasni da li i dalje ostaje pri prijedlogu za diobu nekretnine od 16. septembra 1988. godine, povodom kojeg se vodi postupak pred tim sudom, i ukoliko ostaje pri tom prijedlogu, da je dužan u roku od osam dana urediti svoj prijedlog u skladu sa članom 162. Zakona o vanparničnom postupku, na način da njime obuhvati sve suvlasnike nekretnina koje su predmet diobe, tačne adrese ostalih suvlasnika nekretnina, da dostavi sve podatke o predmetu diobe, veličini udjela i o drugim stvarnim pravima svakog suvlasnika, zemljišnoknjižne i katastarske podatke u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke, te druge podatke, u skladu sa članom 334. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), uz napomenu da će se, ako prijedlog dopuni i preda sudu u određenom roku, smatrati da je prijedlog podnesen sudu onog dana kad je prvi put podnesen, u suprotnom, ako prijedlog bude vraćen bez dopune, bit će odbačen, u skladu sa članom 336. stav 3. ZPP.
9. Rješenje Općinskog suda od 14. novembra 2007. godine, upućeno predlagatelju, vraćeno je sudu 26. novembra 2007. godine sa naznakom dostavljača da dostava nije izvršena jer je predlagatelj umro. Općinski sud je 10. januara 2008. godine, Rješenjem broj R.151/88, predmetni postupak prekinuo budući da je predlagatelj umro a nije imao punomoćnika u postupku. Istim rješenjem je određeno da će se postupak nastaviti kada nasljednici ili staraoci ostavine preuzmu postupak ili kada ih sud na prijedlog suprotne strane pozove da to učine.
10. Apelanti su podneskom od 20. februara 2008. godine zatražili da sud nastavi sa predmetnim postupkom, u skladu sa članom 381. ZPP, da pozove sve predlagateljeve nasljednike ili privremenog skrbnika ostavine radi preuzimanja postupka, a 8. maja 2008. godine su urgirali nastavak postupka. Osim toga, apelanti su predložili da sud naloži predlagateljevim nasljednicima da urede prijedlog na način da obuhvate sve nekretnine i sve suvlasnike zajedničke nekretnine, u skladu sa odredbom člana 162. Zakona o vanparničnom postupku.
11. Nakon uvida u spis ovog suda broj O.351/06, na osnovu kojeg je utvrđeno da su za predlagateljeve zakonske nasljednike proglašeni njegovi sinovi Branko i Borislav Ćužić (u daljnjem tekstu: predlagateljevi nasljednici) i da je rješenje o nasljeđivanju postalo pravosnažno, Općinski sud je 7. oktobra 2008. godine donio Rješenje broj R.151/88 kojim je pozvao predlagateljeve nasljednike da preuzmu predmetni postupak koji je prekinut zbog smrti njihovog oca, a naredbom o zakazivanju ročišta od 23. oktobra 2008. godine Općinski sud je raspravu u ovom predmetu zakazao za 24. novembar 2008. godine.
12. Općinski sud je ročište zakazano za 24. novembar 2008. godine odložio za 29. decembar 2008. godine jer su učesnici ovog postupka iskazali volju za pokušajem mirnog rješavanja predmetne stvari.
13. Na ročištu održanom 29. decembra 2008. godine Općinski sud je konstatirao da se stranke nisu uspjele dogovoriti, i da nisu mirnim putem riješile predmetnu diobu, pa je donio rješenje kojim je predlagateljevim nasljednicima naložio da u roku od petnaest dana urede prijedlog na način da obuhvate sve nasljednike, odnosno suvlasnike nekretnina koje su predmet diobe, da dostave spisak cjelokupne imovine - nekretnine za koju se traži dioba, sa tačnim adresama eventualno novih stranaka u ovom postupku, i zemljišnoknjižne i katastarske podatke o predmetnim nekretninama, pa je ovo ročište odloženo za 20. januar 2009. godine.
14. Općinski sud je Rješenjem broj R.151/88 od 20. januara 2009. godine odbacio prijedlog za diobu nekretnina, a odbacio je i protivprijedlog apelanata za diobu predmetne nekretnine, te utvrdio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. U obrazloženju rješenja Općinskog suda je navedeno da, kako predlagateljevi nasljednici nisu postupili u skladu sa rješenjem suda od 29. decembra 2008. godine, taj sud je, na osnovu odredbe člana 336. stav 3. ZPP, odbacio prijedlog za diobu nekretnina. Na istom ročištu (održanom 20. januara 2009. godine) apelanti su istakli protivprijedlog za diobu predmetnih nekretnina, koji je Općinski sud, na osnovu člana 12. Zakona o vanparničnom postupku, odbacio budući da, u konkretnom slučaju, prijedlog za diobu nekretnina nije povučen, u kojem slučaju bi apelanti, u skladu sa navedenom odredbom zakona, imali pravo predložiti nastavak postupka.
15. Rješenjem Kantonalnog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 008-0-Gž-09-000 032 od 8. juna 2009. godine žalbe apelanata su odbijene kao neosnovane i prvostepeno rješenje je u cijelosti potvrđeno. U obrazloženju rješenja Kantonalnog suda je navedeno da su apelanti izjavili žalbu protiv rješenja Općinskog suda od 20. januara 2009. godine, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, odnosno odredbe člana 12. Zakona o vanparničnom postupku. Zatim, navedeno je da su protivprijedlog za diobu predmetnih nekretnina istakli radi ekonomičnosti postupka s obzirom na to da je prvostepeni sud odbacio prijedlog predlagateljevih nasljednika za diobu nekretnina, u smislu člana 336. stav 3. ZPP, jer nisu postupili u skladu sa rješenjem (nalogom) ovog suda od 29. decembra 2008. godine. Kantonalni sud je ocijenio da je prvostepeni sud pravilno postupio kada je zaključio da su žalbeni navodi apelanata neosnovani s obzirom na to da su apelanti, prema odredbi člana 12. stav 6. Zakona o vanparničnom postupku, mogli podnijeti protivprijedlog sudu i predložiti nastavak postupka samo u slučaju da je prijedlog za diobu nekretnina bio povučen, a ne odbačen kao što je nesporno bilo u konkretnom slučaju. IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
16. Apelanti navode da im je zbog nedonošenja odluke u postupku pred prvostepenim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelanti se žale i da im je povrijeđeno pravo na pristup sudu kao jedan od aspekata prava na pravično suđenje. Apelanti ističu da postupak pred prvostepenim sudom traje preko 20 godina, pa traže od Ustavnog suda da usvoji apelaciju, utvrdi povredu navedenih prava, naloži Općinskom sudu donošenje odluke, te da im se dosudi naknada nematerijalne štete - kompenzacija u iznosu od po 200,00 KM, počevši od 1996. godine pa do donošenja odluke.
b) Odgovor na apelaciju
17. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo hronologiju postupanja u predmetnom postupku, i istakao da su tačni navodi apelanata da je predmetni postupak iniciran 1988. godine. Osim toga, naveo je da nakon ročišta održanog 3. septembra 1991. godine u konkretnoj pravnoj stvari nije postupao zbog ratnih dešavanja sve do 2007. godine, nakon čega je 14. novembra 2007. godine donio rješenje kojim je predlagatelju naložio da svoj prijedlog, podnesen sudu 16. septembra 1988. godine, uredi u skladu sa članom 162. Zakona o vanparničnom postupku, što predlagatelj nije uradio. Na osnovu svega navedenog, smatra da su navodi apelanata neosnovani.
V.Relevantni propisi
18. Zakon o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 53/03 i 73/05) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 336.
(1) Ako je podnesak nerazumljiv ili ne sadrži sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupiti, sud će podnositelju vratiti podnesak radi ispravke ili dopune, uz navode šta treba ispraviti ili dopuniti i odredit će rok za ispravku ili dopunu podneska, koji ne može biti duži od osam dana.
(2) Ako podnesak vezan za rok bude ispravljen odnosno dopunjen i predan sudu u roku određenom za dopunu ili ispravku, smatrat će se da je podnesen sudu onog dana kad je prvi put bio podnesen.
(3) Smatrat će se da je podnesak povučen ako ne bude vraćen sudu u određenom roku, a ako bude vraćen bez ispravke odnosno dopune, odbacit će se.
(4) Ako podnesci ili prilozi nisu podneseni u dovoljnom broju primjeraka, sud će pozvati podnositelja da ih u određenom roku podnese. Ako podnosilac ne postupi po tom nalogu, sud će podnesak odbaciti.
19. Zakon o vanparničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 2/98 i 39/04) u relevantnom dijelu glasi:
Član 12.
Prijedlog za pokretanje vanparničnog postupka može se povući do donošenja prvostepenog rješenja.
Prijedlog podnesen od više lica povlači se njihovom saglasnom izjavom, osim ako zakonom nije drugačije određeno. Prijedlog se može povući i nakon donošenja prvostepenog rješenja sve dok postupak nije pravosnažno okončan, ako se time ne vrijeđaju prava drugih sudionika na koje se rješenje odnosi ili ako ostali sudionici na to pristanu.
Ako je prijedlog povučen poslije donošenja prvostepenog rješenja, prvostepeni sud će rješenje ukinuti i postupak obustaviti.
Smatrat će se da je prijedlog povučen kad predlagač ne dođe na prvo ročište ako je bio uredno pozvan, a ne postoje općepoznate okolnosti koje su ga spriječile da dođe na ročište. Opravdane razloge izostanka sud može uvažiti i bez izjašnjavanja ostalih sudionika sve dok im ne uputi rješenje o povlačenju prijedloga.
U slučajevima iz st. 1. i 5. ovog člana, ostali sudionici koji su zakonom ovlašteni da pokrenu postupak mogu predložiti da se postupak nastavi. Prijedlog za nastavak postupka može se podnijeti u roku od 15 dana od dana prijema rješenja o povlačenju prijedloga.
VI.Dopustivost
20. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
21. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
22. U konkretnom slučaju apelanti su se obratili Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku koji je za vrijeme trajanja postupka pred Ustavnim sudom okončan Rješenjem Kantonalnog suda broj 008-0-Gž-09-000 032 od 8. juna 2009. godine, kojim su žalbe apelanata protiv Rješenja Općinskog suda broj R.151/88 od 20. januara 2009. godine odbijene kao neosnovane. Iako je apelacija podnesena prije nego što je predmetni postupak pravosnažno okončan, prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, apelacija je bila dopustiva i u vrijeme podnošenja jer Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
23. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
24. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
25. Apelanti se prvenstveno žale da su im zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku pred Općinskim sudom povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije i pravo na pristup sudu kao jedan od aspekata prava na pravično suđenje.
Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.
Suđenje u razumnom roku
a) Relevantni principi
26. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta. Pri tome se mora voditi računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
27. Ustavni sud podsjeća i na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21; i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34).
b) Period koji se uzima u obzir
28. Ustavni sud zapaža da je predlagatelj 16. septembra 1988. godine Osnovnom sudu podnio prijedlog radi diobe zajedničke nekretnine. Međutim, period koji, ratione temporis, ulazi u nadležnost Ustavnog suda ne počinje tada već 14. decembra 1995. godine, kao datum kada je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na pravnu snagu. U vezi sa navedenim, u ocjenjivanju razumnosti dužine postupka na koji se apelanti žale, Ustavni sud će razmotriti dužinu postupka od zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda (14. decembar 1995. godine) pa do donošenja rješenja Kantonalnog suda od 8. juna 2009. godine, dakle period od 13 godina i šest mjeseci.
c) Analiza dužine trajanja postupka
29. Ustavni sud uočava da je predlagatelj pokrenuo postupak protiv apelanata i ostalih radi diobe zajedničke nekretnine. Ustavni sud uočava da su se izvedeni dokazi u prvostepenom postupku odnosili uglavnom na vršenje uvida u relevantne dokumente, te saslušanje vanparničnih stranaka. Stoga, Ustavni sud smatra da se predmetni postupak prema svojoj suštini ne može smatrati složenim.
30. Na dan zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda predmetni postupak je trajao sedam godina i tri mjeseca.
31. Ispitujući period od zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda (14. decembar 1995. godine), Ustavni sud zapaža da je, računajući od navedenog datuma, Općinski sud rad na konkretnom predmetu nastavio 14. novembra 2007. godine, dakle nakon 12 godina, u kojem periodu nije preduzeo niti jednu procesnu radnju. Ustavni sud naglašava da je za pravni sistem države od temeljne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog perioda, jer svako nepotrebno odugovlačenje postupka često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovog prava i gubitka povjerenja u pravni sistem. U konkretnom slučaju, Ustavni sud ne vidi niti jedan argument (a to u odgovoru na apelaciju nije naveo ni Općinski sud) da bi se mogao opravdati period neaktivnosti Općinskog suda od 12 godina. Prvostepeni sud je odluku o zahtjevu apelanata donio 20. januara 2009. godine, dok je Kantonalni sud riješio o njihovoj žalbi 8. juna 2009. godine. Dakle, predmetni postupak je u relevantnom periodu trajao 13 godina i šest mjeseci.
32. Uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja, te njegovo sveukupno trajanje, period od 13 godina i šest mjeseci, prema mišljenju Ustavnog suda, ne može se smatrati «razumnim rokom» za donošenje meritorne odluke o prijedlogu radi diobe zajedničke nekretnine. Za nedonošenje odluke u ovako dugom roku odgovornost snosi prvenstveno Općinski sud, iako je bilo određenog doprinosa apelanata (dva puta su tražili odgodu ročišta radi postizanja nagodbe), ali je njihov doprinos u konkretnom slučaju, prema mišljenju Ustavnog suda, zanemariv.
33. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeno pravo apelanata na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
34. U smislu člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud izuzetno, na zahtjev apelanata, može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupaka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
35. Prilikom odlučivanja o zahtjevu apelanata za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantima bi, ukoliko se radi o hitnom predmetu, za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od 300,00 KM. S obzirom na to da se u konkretnom slučaju radi o postupku koji po samom zakonu nije propisan kao postupak hitne prirode, te da je postupak u relevantnom periodu trajao 13 godina i šest mjeseci, Ustavni sud smatra da bi apelantima za svaku godinu neopravdano dugog trajanja postupka trebalo isplatiti iznos od po 150,00 KM, dakle iznos od po 2.100,00 KM, što ukupno iznosi 4.200,00 KM. Ovaj iznos apelantima je dužna isplatiti Vlada Zapadnohercegovačkog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.
VIII.Zaključak
36. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada se sveukupno trajanje postupka od 13 godina i šest mjeseci, radi odlučivanja o prijedlogu za diobu zajedničke nekretnine, u odlučujućoj mjeri može staviti na teret Općinskom sudu koji nije dao razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje postupka u konkretnom slučaju.
37. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
38. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović