Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2003/10 (Opština Tuzla)

Odluka donesena 08. 12. 2010.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2003/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

08. 12. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 8. decembra 2010. godine, u predmetu broj AP 2003/10, rješavajući apelaciju Općine Tuzla, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Općine Tuzla podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 070-0-Uvp-08-000093 od 4. februara 2010. godine, presude Kantonalnog suda u Tuzli, broj 003-0-U-07-000419 od 31. januara 2008. godine, rješenja Ministarstva prostornog uređenja i zaštite okoline Tuzlanskog kantona, broj 12/01-1-23-736/99 od 24. augusta 2007. godine i rješenja Službe za stambene poslove Općine Tuzla, broj 05-02/I-2-PS-23-650/98 v. 1027/98 od 20. juna 2007. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Općina Tuzla (u daljnjem tekstu: apelant), koju zastupa Općinsko pravobranilaštvo Tuzla, podnio je 26. maja 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 070-0-Uvp-08-000093 od 4. februara 2010. godine, presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 003-0-U-07-000419 od 31. januara 2008. godine, rješenja Ministarstva prostornog uređenja i zaštite okoline Tuzlanskog kantona (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), broj 12/01-1-23-736/99 od 24. augusta 2007. godine i rješenja Službe za stambene poslove Općine Tuzla (u daljnjem tekstu: Služba), broj 05-02/I-2-PS-23-650/98 v. 1027/98 od 20. juna 2007. godine.

2. U ponovnom postupku, rješenjem Službe, broj 05-02/I-2-PS-23-650/98 vs. 1027/98 od 20. juna 2007. godine, određeno je da ovo rješenje po pravosnažnosti zamjenjuje ugovor o korištenju stana zaključen između Amele Bojić i Općine Tuzla, za stan u ulici Albina Herljevića 13, Tuzla, dok se isti ne zaključi u smislu odredaba Zakona o preuzimanju Zakona o stambenim odnosima. Rješenjem je dalje odbijen kao neosnovan zahtjev „Automatska obrada podataka“ d.o.o. Tuzla, odnosno, zakonskog zastupnika apelanta kao pravnog sljednika prvonavedenih u pogledu raspolaganja predmetnim stanom, te određeno da će se o pravima Emine Hasanbašić koja je u posjedu stana odlučiti nakon pravosnažnosti ovog rješenja te okončanja postupka na sudu, a radi utvrđivanja pravne valjanosti ugovora o otkupu stana kojeg je imenovana zaključila sa ranijim vlasnikom stana.

3. Rješenjem Ministarstva, broj 12/01-1-23-736/99 od 24. augusta 2007. godine, odbijene su žalbe Emine Hasanbašić i apelanta izjavljene protiv rješenja Službe.

4. Presudom Kantonalnog suda, broj 003-0-U-07-000419 od 31. januara 2008. godine, odbijena je tužba Emine Hasanbašić podnesena protiv rješenja Ministarstva.

5. Presudom Vrhovnog suda, broj 070-0-Uvp-08-000093 od 4. februara 2010. godine, odbijeni su zahtjevi Emine Hasanbašić i apelanta za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda.

6. Apelant se žali da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;“

8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

9. U konkretnom slučaju apelant je imao pravo pokrenuti upravni spor protiv rješenja Ministarstva, broj 12/01-1-23-736/99 od 24. augusta 2007. godine, kako je to jasno naznačeno u pravnoj pouci sadržanoj u tom rješenju, a u skladu sa odredbama čl. 10. i 13. Zakona o upravnim sporovima («Službene novine FBiH» broj 2/98). Navedenu radnju apelant je propustio poduzeti, već je nezadovoljan postupanjem organa uprave, podnio zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke, koji nije bio efektivan pravni lijek. Prema toma, kako nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2003/10 (Opština Tuzla) | Sudska praksa | Aktio