Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4414/10 (N. H.)
Odluka donesena 08. 12. 2010.
- Neovlašteno lice
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku · čl. 213
- Zakon o vanparničnom postupku
- Zakon o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o vanparničnom postupku
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Zakon o vanparničnom postupku
- Zakon o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-4414/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
08. 12. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 8. decembra 2010. godine, u predmetu broj AP-4414/10, rješavajući apelaciju Nijaza Hadžića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 5. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Nijaza Hadžića podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 01 0 Dn 002094 10 Gž od 20. septembra 2010. godine, zato što ju je podnijelo neovlašteno lice.
OBRAZLOŽENJE
1. Nijaz Hadžić, notar iz Sanskog Mosta (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 12. oktobra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 01 0 Dn 002094 10 Gž od 20. septembra 2010. godine.
2. I. R. i S.R. su 7. oktobra 2008. godine zaključili ugovor o doživotnom izdržavanju broj OPU 1671/08, notarski obrađen i sačinjen od strane apelanta kao notara.
3. S.R. je nakon toga podnijela zahtjev Općinskom sudu u Sanskom Mostu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) za polaganje isprava u cilju sticanja prava vlasništva na nekretninama I.R. pobliže opisanim u tom zahtjevu, zasnovan na navedenom ugovoru o doživotnom izdržavanju. Općinski sud je Rješenjem broj 022-0-Dn-k-10-000 034 od 23. februara 2010. godine odbio predmetni zahtjev.
4. S.R. i apelant su podnijeli žalbu protiv Rješenja Općinskog suda. Kantonalni sud je Rješenjem broj 01 0 Dn 002094 10 Gž od 20. septembra 2010. godine uvažio žalbu predlagača S.R., te je ukinuo pobijano rješenje i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak, dok je odbacio apelantovu žalbu kao nedopuštenu. U obrazloženju rješenja je navedeno da iz odredaba čl. 69.-72. Zakona o notarima („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“, broj 54/02) ne proizilazi pravo notara na samostalno izjavljivanje žalbe, pa je apelantova žalba koju je izjavio u svoje ime, odbačena kao nedopuštena temeljem odredaba člana 213. stav 3. i 235. tačka 1. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», br. 53/03, 73/05 i 19/06, u daljnjem tekstu: ZPP).
5. Iz dokumentacije u spisu predmeta i iz apelantovih navoda proizilazi da je apelant izjavio reviziju protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 01 0 Dn 002094 10 Gž od 20. septembra 2010. godine.
6. Apelant smatra da je Kantonalni sud ukidanjem prvostepene odluke i vraćenjem predmeta na ponovni postupak umjesto da tu odluku preinači, te odbacivanjem njegove žalbe kao nedopuštene, povrijedio pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i njegovo pravo na pristup sudu kao element tog prava, kao i pravo na djelotvoran pravni lijek iz 13. Evropske konvencije i pravo na zabranu zloupotrebe prava iz člana 17. Evropske konvencije. Apelant tvrdi da je Kantonalni sud svoju odluku o odbacivanju njegove žalbe pogrešno zasnovao na odredbama ZPP-a navedenim u toj odluci, te na čl. 69-72. Zakona o notarima. Naime, navodi da je tim članovima Zakona o notarima regulisana djelatnost notara, a ne njihovo pravo na izjavljivanje žalbe, dok je njegovo pravo na žalbu kao zaintersovanog lica regulisano članom 76. Zakona o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», broj 19/03 i 54/04) i članom 18. Zakona o vanparničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine », br. 2/98 i 39/04), u vezi sa članom 83. Zakona o zemljišnim knjigama
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 4. tačka 5. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 5. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 5. apelaciju je podnijelo neovlašteno lice;
8. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba odgovoriti je primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnom slučaju. Potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnom postupku odlučivalo o apelantovim građanskim pravima i obavezama.
9. Ustavni sud zapaža da se u postupku u kojem je doneseno osporeno Rješenje Kantonalnog suda broj 01 0 Dn 002094 10 Gž od 20. septembra 2010. godine, nije odlučivalo o apelantovim građanskim pravima i obavezama, nego da se u tom postupku odlučivalo o zahtjevu R.S. za polaganje isprave u cilju sticanja prava vlasništva na nekretninama, dakle, notarski obrađene isprave koju je sačinio apelant kao nosilac javne službe notara. Dalje, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud u skladu s odredbom člana 76. stav 3. Zakona o zemljišnim knjigama postupao u skladu s odredbama ZPP-a i odbacio apelantovu žalbu kao nedopuštenu jer se apelant nije kao umješač pridružio stranci u postupku.
10. Ustavni sud ukazuje da je odredbom člana 76. stav 1. Zakona o zemljišnim knjigama propisano da žalbu protiv odluke ili radnje zemljišnoknjižnog referenta mogu izjaviti zainteresirana lica u roku od 15 dana; stavom 2. istog člana je propisano da se žalba može podnijeti i kod zemljišnoknjižnog ureda koji je obvezan proslijediti je bez odlaganja nadležnom sudu; te stavom 3. da nadležni sud odlučuje o žalbi u žalbenom postupku prema propisima Zakona o parničnom postupku. Dalje, odredbom člana 18. Zakona o vanparničnom postupku je propisano da se protiv rješenja donesenih u prvom stepenu može izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana dostavljanja rješenja ako zakonom nije drugačije određeno, dok je članom 83. Zakona o zemljišnim knjigama propisano da će se na pitanja postupka koja nisu regulirana tim zakonom primjeniti odgovarajuće odredbe Zakona o vanparničnom postupku.
11. Ustavni sud dalje ukazuje na odredbu člana 369. ZPP kojom je propisano da (1) Osoba koja ima pravni interes da u parnici koja teče među drugim osobama jedna od stranaka uspije, može se pridružiti toj stranci; (2) Umješač može stupiti u parnicu u toku cijelog postupka sve do pravomoćnosti odluke o tužbenom zahtjevu, te u toku postupka nastavljenog podnošenjem vanrednog pravnog lijeka; (3) Izjavu o stupanju u parnicu umješač može dati na ročištu ili pismenim podneskom; (4) Podnesak umješača dostavlja se objema parničnim strankama, a ako je izjava umješača data na ročištu, prepis tog dijela zapisnika dostavit će se samo onoj stranci koja je s ročišta izostala.
12. Ustavni sud je, na temelju stanja u spisu, utvrdio da apelant nije postupio u skladu s odredbom člana 369. stav 3. ZPP, odnosno nije dao izjavu niti je Kantonalnom sudu dostavio pismeni podnesak kojim se pridružuje stranci u postupku, pa je Kantonalni sud njegovu žalbu odbio u skladu s odredbom člana 213. ZPP kojim je propisano da je žalba nedopuštena ako je žalbu podnijela osoba koja nije ovlaštena za podnošenje žalbe, ili osoba koje se odrekla ili je odustala od žalbe, ili ako osoba koja je podnijela žalbu nema interesa za podnošenje žalbe.
13. Shodno tome, apelant se ne može ni pozivati na povredu prava na pristup sudu, kao segmenta prava na pravično suđenje, kao i drugih ustavnih prava i prava zaštićenih Evropskom konvencijom na koja se pozvao, u postupku u kojem se ne odlučuje o njegovim građanskim pravima i obavezama, pa stoga nije ovlašteno lice za podnošenje apelacije Ustavnom sudu.
14. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 5. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko ju je podnijelo neovlašteno lice, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović