Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-4820/10 (M. A. G., A. G., E. P., M. Č., E. H., S. L. i M. K.)

Odluka donesena 08. 12. 2010.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4820/10

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

08. 12. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović i potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 8. decembra 2010. godine, u predmetu broj AP 4820/10, rješavajući zahtjev Muhameda Ali Gašija i dr. za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav

1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Muhameda Ali Gašija, Aziza Gašija, Engina Prohe, Muharema Čauševića, Edina Hota, Sinana Ljuce i Mirse Krasnića za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Muhamed Ali Gašiji, Aziz Gaši, Engin Proho, Muharem Čaušević, Edin Hot, Sinan Ljuca i Mirso Krasnić (u daljnjem tekstu: apelanti), iz Sarajeva, koje zastupaju advokati Dragan Barbarić, Vasvija Vidović i Edina Rešidović, podnijeli su, 8. novembra 2010. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 09 0 K 001427 Kž 11 od 22. aprila 2010. godine i presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 09 0 K 001427 08 K od 23. juna 2009. godine. Apelanti su također predložili «da se odmah naloži prekid izdržavanja kazne do donošenja odluke po apelaciji». Ovaj dio apelacije Ustavni sud je, obzirom na njegov sadržaj, protumačio kao zahtjev apelanata za donošenje privremene mjere.

2. Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 K 001427 08 K od 23. juna 2009. godine apelanti i Amir Kasumić su oglašeni krivim da su kao pripadnici zločinačkog udruženja koje je stvorio prvoapelant a u koje su se ostali apelanti uključili radi sticanja imovinske koristi u vidu podjele dobiti, u vrijeme, na način, i u mjestu navedenom u izreci presude počinili više krivičnih djela iznude iz člana 295. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 36/03, 37/03, 21/04, 69/04 i 18/05 - u daljnjem tekstu: KZ FBiH), ugrožavanja sigurnosti iz člana 183. KZ FBiH, oštećenja tuđe stvari iz člana 293. KZ FBiH, protivpravnog zauzimanja nekretnina od općeg značaja iz člana 292. KZ FBiH, krivično djelo pranja novca iz člana 272. stav 2. u vezi stava 1. KZ FBiH, te krivična djela bespravne gradnje iz člana 74. Zakona o građenju («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» broj 55/02) i člana 161. Zakona o prostornom uređenju («Službene novine Kantona Sarajevo», broj 7/05), koja su krivična djela učinjena u cilju sticanja protivpravne imovinske koristi. Nadalje je utvrđeno da su krivična djela pomoć počinitelju nakon počinjenog krivičnog djela iz člana 346. stav 3. u vezi sa članom 33. KZ FBiH, i pokušaja ubistva iz člana 166. stav 1. u vezi sa članom 28. KZ FBiH, kao i krivično djelo iz člana 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o nabavljanju, držanju i nošenju oružja i municije u Kantonu Sarajevo («Službene novine Kantona Sarajevo» broj 16/02) počinjena u cilju zaštite djelovanja zločinačkog udruženja a radi omogućavanja nesmetanog djelovanja i eliminacije neprijatelja udruženja. Način izvršenja predmetnih krivičnih djela je za svakog od apelanta opisan u deset tačaka izreke prvostepene presude.

3. Utvrđeno je da je prvoapelant Muhamed Ali Gaši u radnjama opisanim u tač. 1., 5. i 6. izreke presude počinio krivično djelo iznude u pokušaju iz člana 295. stav 2. u vezi sa članom 1. KZ FBiH, u vezi sa čl. 28. i 54. KZ FBiH (prema Huseinu Kamberu, Nedimu i Dijani Kalamujić, Fuadu Džafiću i Harisu Kaljancu), pa mu je za svaku od ovih radnji utvrđena pojedinačna kazna zatvora (u trajanju od 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci, zatim 2 (dvije) godine, potom 3 (tri) godine i 2 (dvije) godine). Nadalje je utvrđeno da je prvoapelant radnjama opisanim u tač. 4., 6., 7., 9. i 10. počinio krivično djelo zločinačka organizacija iz člana 342. stav 3. KZ FBiH, a u vezi sa krivičnim djelom ugrožavanja sigurnosti iz člana 183. stav 1. KZ FBiH (tačka 4.), krivičnim djelom protivpravnog zauzimanja nekretnina od općeg značaja iz člana 292. KZ FBiH, krivičnim djelom oštećenja tuđe stvari iz člana 293. stav 1. KZ FBiH i krivičnim djelom bespravne gradnje iz člana 74. Zakona o građenju i člana 161. Zakona o prostornom uređenju (tačka 6.), krivičnim djelom iz člana 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o nabavljanju, držanju i nošenju oružja i municije (tačka 7.), krivičnim djelom pranja novca iz člana 272. stav 2. a u vezi sa stavom 1. KZ FBiH (tačka 9.) te krivičnim djelom ubistva u pokušaju iz člana 166. KZ FBiH (tačka 10.), te mu je u odnosu na ovo djelo utvrđena kazna zatvora u trajanju od 14 (četrnaest) godina. Prvoapelant je, primjenom navedenih zakona te člana 54. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službeni list FBIH» br. 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 9/09 i 12/10 -u daljnjem tekstu: ZKP) a u vezi sa članom 43. stav 1. KZ FBiH, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 20 (dvadeset) godina zatvora.

4. Drugoapelantu Azizu Gašiju je za produženo krivično djelo zelenašenja iz člana 289. stav 1. KZ FBIH utvrđena kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine prema Biseri Čerimagić (tačka 2. izreke), odnosno 1 (jedne) godine prema Mirsadu Selmanoviću (tačka 3. izreke) a u odnosu n krivično djelo ugrožavanja sigurnosti iz člana 183. stav 1. KZ FBiH (tačka 3. izreke) utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, pa je sud drugoapelanta osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 5 (pet) mjeseci.

5. Utvrđeno je da je trećeapelant Ergin Proho, radnjama opisanim u tački 1. izreke, počinio krivično djelo iznude u pokušaju iz člana 295. stav 2. u vezi sa stavom 1. i članom 28. KZ FBiH, da je radnjama opoisanim u tački 8. izreke počinio krivično djelo zločinačka organizacija iz člana 342. stav 1. KZ FBiH u vezi sa krivičnim djelom ugrožavanja sigurnosti iz člana 183. stav 2. KZ FBiH kao i krivično djelo iz člana 3. stav 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o nabavljanju, držanju i nošenju oružja i municije. Za ova krivična djela je trećeapelantu utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci odnosno od 2 (dvije) godine i 2 (dva) mjeseca, pa je osuđen na jedinstvenu kaznu od 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci.

6. Četvrtoapelant Muharem Čaušević je po utvrđenju Kantonalnog suda radnjama opisanim u tački 4. izreke presude počinio krivično djelo zločinačka organizacija iz člana 342. stav 1. KZ FBiH u vezi sa krivičnim djelom ugrožavanja sigurnosti iz člana 183. stav 2. KZ FbiH, pa je osuđen na kaznu zatvora od jedne (1) godine. Petoapelant - Edin Hot je, po utvrđenju suda, radnjama opisanim u tački 5. izreke presude počinio krivično djelo iznude u pokušaju iz člana 295. stav 2. u vezi sa stavom 1. i članom 28. KZ FBiH, pa mu je za ovo krivično djelo, učinjeno prema Nedimu i Dijani Kalamujić, utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, a u odnosu na ovo krivično djelo učinjeno prema Fuadu Džafiću utvrđena kazna zatvora od 2 (dvije) godine i 7 (sedam) mjeseci, te ga je sud osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine.

7. Šestopalant Sinan Ljuca je, po utvrđenju Kantonalnog suda, radnjama opisanim u tački 5. izreke presude počinio krivično djelo iznude u pokušaju iz člana 295. stav 2. u vezi sa stavom 1. i članom 28. KZ FBiH, pa mu je za ovo krivično djelo učinjeno prema Fuadu Džafiću utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci. Također je utvrđeno da je šestopalant radnjama opisanim u tač. 6. i 7. izreke presude počinio krivično djelo zločinačka organizacija iz člana 342. stav 2. KZ FBiH u vezi sa krivičnim djelom protivpravnog zauzimanja nekretnina od općeg značaja iz člana 292. stav 1. KZ FBiH i krivičnim djelom oštećenja tuđe stvari iz člana 293. stav 1. KZ FBiH krivičnim djelom bespravne gradnje iz člana 74. Zakona o građenju i člana 161. Zakona o prostornom uređenju (tačka 6.), u vezi sa članom 33. KZ FBiH pa mu je za ovo krivično djelo utvrđena kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine te ga je sud osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 5 (pet) mjeseci.

8. Sedmoapelant Mirso Krasnić je, prema presudi Kantonalnog suda, radnjama opisanim u tački 1. i 6. izreke presude počinio krivično djelo iznude u pokušaju iz člana 295. stav 2. u vezi sa stavom 1, pa mu je za ovo krivično djelo učinjeno prema Huseinu Kamberu utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, a za ovo krivično djelo učinjeno prema Harisu Kaljancu utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 7 (sedam) mjeseci. U odnosu na a krivično djelo zločinačka organizacija iz člana 342. stav 2. KZ FBiH u vezi sa krivičnim djelima iz člana 292. stav 1, člana 293. stav 1. KZ FBiH, krivičnim djelom bespravne gradnje iz člana 74. Zakona o građenju i člana 161. Zakona o prostornom uređenju (tačka 6.), u vezi sa članom 33. KZ FBiH i krivičnim djelom iz člana 346. stav 3. KZ FBiH, prvostepeni sud je sedmoapelantu utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri), godine te ga je sud osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) godine i 6 (šest) mjeseci.

9. Sud je na osnovu člana 272. stav 4. KZ FBiH od prvoapelanta oduzeo nekretnine –etažni dio devastirane stambene poslovne zgrade sagrađene na parceli označenoj kao k.č. 112, upisane u z.k. ul. broj XXXIX/42 KO Sarajevo, preciznije označene u izreci presude, a na osnovu člana 78. KZ FBiH od prvoapelanta i trećeapelanta oduzeo pištolje, sa generalijama kao u izreci presude. Nadalje sud je na osnovu čl. 114. i 115. KZ FBiH odlučio da se od prvoapelanta oduzme zgrada na adresi Titova broj 46 u Sarajevu, sa generalijam kao u izreci presude, te je prvoapelant obavezan na isplatu novčanog iznosa od 406.416,67 KM kao vrijednosti nezakonito pribavljene koristi stečene davanjem u zakup predmetnog objekta na adresi Titova 46, kao imovinska korist –imovina pribavljena krivičnim djelom zločinačka organizacija iz člana 342. stav 3. KZ FBiH u vezi sa krivičnim djelom iz čl. 292. stav 1. i član 293. stav 1. KZ FBiH te krivičnim djelom iz člana 74. Zakona o građenju i člana 161. Zakona o prostornom uređenju. Određeno je da se apelantima na osnovu člana 57. KZ FBiH u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u pritvoru sa tačnim naznačenjem početka pritvora za svakog od apelanta. Prvoapelant i drugoapelant su obavezani da naknade troškove krivičnog postupka dok su ostali apelanti oslobođeni dužnosti naknade troškova. Oštećeni Husein Kamber i Bisera Ćerimagić su sa imovinsko pravnim zahtjevom upućeni na parnicu.

10. Prvoapelant je oslobođen od optužbe da je sa Ljirimom Bitićijem i Burimom Kuqijem 27. juna 2007. godine u ulici Odobašina broj 1, na način naveden u izreci presude, lišili života Ramiza Delalića čime bi prvoapelant počinio krivično djelo zločinačka organizacija iz člana 342. stav 3. KZ FBiH u vezi sa krivičnim djelom ubistva iz člana 166. stav 1. KZ FBiH. Odlučeno je da troškovi krivičnog postupka u ovom dijelu, u smislu člana 203. stav 1. ZKP FBiH padaju na teret suda, a oštećena Ehlimana Delalić je, na osnovu člana 212. stav 4. ZKP FBiH, upućena sa imovinsko pravnim zahtjevom na parnicu.

11. Presudom Vrhovnog suda, broj 09 0 K 001427 Kž 11 od 22. aprila 2010. godine, odbijena je kao neosnovana žalba Kantonalnog tužilaštva Sarajevo (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo) u odnosu na tačku 6. presude Kantonalnog suda broj 09 0 K 001427 08 K od 23. juna 2009. godine u dijelu koji se odnosi na šestopalanta Sinana Ljucu, te je u tom dijelu djelimično uvažena žalba ovog apelanta tako da je, u odnosu na ovog apelanta, u tom dijelu prvostepena presuda preinačena, na način da je odbijena optužba da je radnjama opisanim u tački 6. izreke presude (vezanim za izgradnju u ulici građevinskih objekata u ul. Šenoina 12-14 i Titova 46) počinio krivična djela za koja je oglašen krivim prvostepenom presudom (krivično djelo iz člana 342. stav 2. KZ F BiH u vezi sa krivičnim djelima iz člana 292. stav 1. i člana 293. stav 1. KZ FBiH te krivičnim djelom bespravne gradnje iz člana 74. Zakona o građenju i člana 161. Zakona o prostornom uređenju, u vezi sa članom 33. KZ FBiH i posebno krivično djelo iznude iz člana 295. stav 2. u vezi sa stavom 1. i članom 28. KZ FBiH) .

12. Stavom drugim izreke presude Vrhovnog suda žalba sedmoapelanta Mirse Krasnića za krivično djelo protivpravno zauzimanje nekretnina od opšteg značaja iz člana 292. stav 1. KZ FBiH, te žalba prvoapelanta Muhameda Ali Gašija i sedmoapelanta za krivično djelo bespravne gradnje iz člana 74. Zakona o građenju i člana 161. Zakona o prostornom uređenju, koje krivično djelo je opisano u tački 6. osuđujućeg dijela prvostepene presude, te u odnosu na prvoapelanta za krivično djelo pranje novca iz člana 272. stav 2. u vezi sa stavom 1. KZ FBiH, koje je opisano u tački 9. osuđujućeg dijela prvostepene presude, su djelimično uvažene pa su prvoapelant i sedmoapelant oslobođeni od optužbe da su počinili ova krivična djela. Stavom trećim izreke presude odbijena je kao neosnovana žalba Tužilaštva u odnosu na oslobađajući dio prvostepene presude i u tom dijelu je potvrđena presuda Kantonalnog suda broj 09 0 K 001427 08 K od 23. juna 2009. godine.

13. Stavom četvrtim izreke presude Vrhovnog suda djelimično je uvažena žalba drugoapelanta Aziza Gašija i u odluci o kazni u odnosu na njega preinačena presuda Kantonalnog suda na način da je za krivična djela za koja je tom presudom oglašen krivim utvrđuju pojedinačne kazne zatvora i to za produženo krivično djelo zelenašenja iz člana 298. stav 1. KZ FBiH prema oštećenoj Biseri Ćerimagić utvđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, prema oštećenom Mirsadu Selmanoviću kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, u odnosu na krivično djelo ugrožavanja sigurnosti iz člana 183. stav 1. KZ FBiH utvrđena kazna zatvora u trajanju od 3 (tri mjeseca). Sud je primjenom člana 54. stav 2. tačka b) KZ FBiH za ova krivična djela osudio drugoapelanta na jedinstvenu kaznu od 1 (jedne) godine i 10 (deset) mjeseci. U ostalom dijelu prvostepena presuda u odnosu na drugoapelant je ostala neizmijenjena.

14. Stavom petim izreke presude Vrhovnog suda odbijena je kao neosnovana žalba četvrtoapelanta Muharema Čauševića, a djelimično uvažena žalba Tužilaštva te žalba prvoapelanta Muhameda Ali Gašija, trećeapelanta Engina Prohe, petoapelanta Edina Hota, šestoapelanta Sinana Ljuce, sedmoapelanta Mirse Krasnića i optuženog Amira Kasumića. Dosljedno prednjem presuda Kantonalnog suda u njenom osuđujućem dijelu (u pravnoj ocjeni djela, odluci o kazni i odlukama o oduzimanju zgrade na adresi Titova 46 od prvoapelanta kao imovinske koristi pribavljene krivičnim djelima, odluka o oduzimanju nekretnina od prvoapelanta na osnovu člana 272. stav 4. KZ FBiH, te odluka o krivično pravnoj mjeri kojom je prvoapelant na osnovu čl. 114. i 115. obavezan na isplatu novčanog iznosa je od prvoapelanta) je preinačena, pa su apelanti (osim drugoapelanta o čijoj je žalbi odlučeno stavom četiri izreke presude Vrhovnog suda) i optuženi Amir Kasumić oglašeni krivim da su radnjama opisanim u petom stavu, u tačkama od 1. do 8. izreke presude Vrhovnog suda, počinili predmetna krivična djela.

15. U konačnici je utvrđeno da je prvoapelant Muahamed Ali Gaši radnjama opisanim u tač. 1., 3. i 5. učinio krivična djela iznude u pokušaju iz člana iz člana 295. stav 2. u vezi sa članom 1. KZ FBiH i u vezi sa čl. 28. i 54. KZ FBiH, radnjama opisanim u tač. 2., 4., 5., 6. i 8. učinio krivično djelo zločinačka organizacija iz člana 342. stav 3. KZ FBiH, a u vezi sa krivičnim djelom ugrožavanja sigurnosti iz člana 183. stav 1. KZ FBiH (tačka 2.), krivičnim djelom protivpravnog zauzimanja nekretnina od općeg značaja iz člana 292. stav 1. KZ FBiH (tačka 4.), krivičnim djelom oštećenja tuđe stvari iz člana 293. stav 1. KZ FBiH (tačka 5.) i krivičnim djelom iz člana 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o nabavljanju, držanju i nošenju oružja i municije (tačka 6.), te krivičnim djelom ubistva u pokušaju iz člana 166. stav 1. u vezi sa čl. 28. i 32. KZ FBiH. Vezano za krivično djelo iznude u pokušaju iz člana iz člana 295. stav 2. u vezi sa članom 1. KZ FBiH prvoapelantu je za svaku od ovih radnji (prema Huseinu Kamberu, Nedimu i Dijani Kalamujić, Fuadu Džafiću i Harisu Kaljancu), utvrđena pojedinačna kazna zatvora (u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca/ zatim1 (jedne) godine/ 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci/ i 1 (jedne) godine) a za krivično djelo zločinačka organizacija iz člana 342. stav 3. KZ FBiH u vezi sa drugim (naprijed preciziranim krivičnim djelima) utvrđena kazna zatvora u trajanju od 13 (trinaest) godina, pa je prvoapelant osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 17 (sedamnaest) godina.

16. Utvrđeno je da je sedmoapelant Mirso Krasnić krivična djela počinio radnjama opisanim u tač. 1.i 5. te radnjama opisanim u tač. 5. i 6.izreke presude Vrhovnog suda (peti stav) te mu je za krivično djelo iznude u pokušaju iz člana 295. stav 2. u vezi sa stavom 1. KZ FBiH učinjeno prema Huseinu Kamberu utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca a prema Harisu Kaljancu utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a za krivično djelo zločinačka organizacija iz člana 342. stav 2. KZ FBiH u vezi sa krivičnim djelom oštećenja tuđe stvari iz člana 293. stav 1. KZ FBiH i pomoć učinitelju poslije učinjenog krivičnog djela iz člana 346. stav 1. KZ FBiH, utvrđena kaza zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci pa je sedmoapelant osuđen na jedinstvenu kaznu od 4 (četiri) godine i 6 (šest) mjeseci.

17. Utvrđeno je da je trećeapelant Ergin Proho radnjama opisanim u tački 1. izreke presude Vrhovnog suda počinio krivično djelo iznude u pokušaju iz člana 295. stav 2. u vezi sa stavom 1. i članom 28. KZ FBiH, a radnjama opisanim u tački 7. izreke počinio krivično djelo zločinačka organizacija iz člana 342. stav 1. KZ FBiH u vezi sa krivičnim djelom ugrožavanja sigurnosti iz člana 183. stav 2. KZ FBiH kao i krivično djelo iz člana 3. stav 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o nabavljanju, držanju i nošenju oružja i municije. Za ova krivična djela je trećeapelantu utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjesec odnosno od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca pa je osuđen na jedinstvenu kaznu od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci.

18. Nadalje je utvrđeno da je četvrtoapelant Muharem Čaušević, radnjama opisanim u tački dva presude Vrhovnog suda, počinio krivično djelo zločinačka organizacija iz člana 342. stav 1. KZ FBiHu vezi sa krivičnim djelom ugrožavanja sigurnosti iz člana 183. stav 2. KZ FBiH pa je osuđen na kaznu zatvora od jedne (1) godine 2 (dva ) mjeseca.

19. Utvrđeno je da je petoapelant Edin Hot radnjama opisanim u tački 3. izreke te presude počinio krivično djelo iznude u pokušaju iz člana 295. stav 2. u vezi sa stavom 1. i članom 28. KZ FBiH, pa mu je za ovo krivično djelo učinjeno prema Nedimu i Dijani Kalamujić utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine a u odnosu na ovo krivično djelo učinjeno prema Fuadu Džafiću utvrđena kazna zatvora od 1 (godine) godine i 4 (četiri) mjeseca te ga je sud osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (godine) godine.

20. Utvrđeno je da je šestoapelant Sinan Ljuca radnjama opisanim u tački 3. izreke počinio krivično djelo iznude u pokušaju iz člana 295. stav 2. u vezi sa stavom 1. i članom 28. KZ FBiH, pa mu je za ovo krivično djelo učinjeno prema Fuadu Džafiću utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a za krivično djelo zločinačka organizacija iz člana 342. stav 1. KZ FBiH u vezi sa krivičnim djelom pomoć učinitelju nakon učinjenog krivičnog djela iz člana 346. stav 1. KZ FBiH (iz tačke 6. izreke) utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne (1) godine 2 (dva ) mjeseca te ga je Vrhovni sud osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci.

21. Odlučeno je da se shodno članu 57. KZ FBiH apelantima (osim drugoapelanta Edina Hota) i optuženom Amiru Kasumiću u izrečene kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u pritvoru sa tačnim naznačenjem početka pritvora za svakog od apelanta. Sud je, na osnovu člana 78. KZ FBiH od prvoapelanta i trećeapelanta oduzeo pištolje.

22. Presuda Kantonalnog suda u dijelu odluke o oduzimanju zgrade na adresi Titova 46. kao i odluka o izrečenoj krivično pravnoj mjeri kojom je prvoapelant obavezan na isplatu novčanog iznosa je ukinuta. U preostalom dijelu prvostepena presuda je ostala neizmijenjena.

23. Apelanti smatraju da su osporenim presudama Vrhovnog suda i Kantonalnog suda, povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana 6. st. 1. i 2 i stav 3.a), b) i d) Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Navedeno pravo odgovara pravu iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine. Nadalje apelanti navode da su u njihovom slučaju povrijeđene odredbe čl. II/2, II/3.d) i VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, odredbe čl. 14.2. i 14.3. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima (u daljnjem tekstu: Pakt) te član 10. Opće deklaracije o ljudskim pravima. Povredu prava na pravično suđenje apelanti vide u povredi prava na nepristrasan sud budući da su postupajuće sudije učestvovale u različitim fazama krivičnog postupka protiv apelanata, u pogledu odlučivanja o pritvoru. Nadalje apelanti navode da izvornik presude unesen u zapisnik o glavnoj raspravi ne odgovara pismeno izrađenoj presudi koja je dostavljena apelantima protekom roka od gotovo četiri mjeseca, mada je zakonski rok za dostavu presude petnaest dana. Apelanti također navode da je Kantonalni sud, nakon što je Tužilaštvo izvelo svoje dokaze, odbrana izvela svojih dokaze, i nakon što su izvedeni dokazi čije je izvođenje naložio sud, protivno odredbi člana 276. stav 2. točka c) ZKP FBiH dozvolio Tužilaštvu izvođenje dodatnih dokaza po “Prijedlogu dokaza kojima se pobijaju navodi obrane, te dodatnih dokaza i drugih dokaza relevantnih za izricanje krivičnopravne sankcije“ od 24. februara 2009. godine. Nadalje je navedeno da drugostepena presuda nije nikada javno objavljena u čemu apelanti također vide povredu prava iz člana 6. Evropske konvencije. Također apelanti smatraju da im je povrijeđeno pravo na pristup sudu jer je u kaznenom spisu, u koji im je odobren uvid i fotokopiranje, nedostajao dio koji se odnosio na postupak odbijanja potvrđivanja optužnice u meritumu, pa apelanti smatraju da razlozi «nestanka ili skrivanja» spisa leže u činjenici da bi javnost bila svjedokom pravnog apsurda, da je Kantonalni sud na istom činjeničnom i pravnom osnovu jedne te iste optužnice donese dva sasvim suprotna rješenja. Nadalje apelanti smatraju da je Kantonalni sud prekršio pravo apelanata jer nije osigurao poštivanje principa jednakosti stranaka u postupku, da im nije dostavljen audio-video zapis sa objave presude.

24. Apelanti nadalje povredu svojih prava vide u proizvoljnoj ocjeni dokaza i proizvoljnoj primjeni zakona, povredi principa presumpcije nevinosti kako zbog postupanja redovnih sudova tako i zbog izjava visokih dužnosnika te zlobne medijske kampanje a što apelanti dovode u kontekst sa članom 10. Evropske konvencije, povredi prava na ispitivanje svjedoka optužbe u čemu apelanti vide povredu prava iz člana 6. stav 3. d) Evropske konvencije, člana 14. stav 3. e) Pakta te člana II/2 i II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine. Apelanti tvrde da su, u smislu člana 6. stav 2. Evropske konvencije, kao optuženi oslobođeni tereta dokazivanja a da je teret dokazivanja na Tužilaštvu. Nadalje apelanti ističu da član 6. stav 3. a) Evropske konvencije garantira pravo optuženih da u u najkraćem roku budu obaviješteni o prirodi i razlozima optužbe, a da se u optužnici i presudi mora navesti inkriminisano ponašanje svakog optuženog, koje mora biti identifikovano sa velikom preciznošću (vrijeme, mjesto, lica sa kojim su radnje izvršenja počinjene), da su neodređeni izrazi neprihvatljivi a da u konkretnom slučaju izreka presude sadrži više takvih izraza. Navedeno je da nedostatak bar bližeg vremena formiranja zločinačke organizacije imao značajne negativne implikacije na pravo apelanata na odbranu koja je mogla biti efektivna samo ako su apelanti znali tačno za šta se terete shodno članu 6. stav 3. a) i b) Evropske konvencije i članu člana 14. stav 3. a) Pakta. Nadalje apelanti ukazuju da je prvostepeni sud prvoapelanta oslobodio od optužbe da je počinio krivično djelo zločinačka organizacija iz člana 342. stav 3. KZ FBiH u vezi sa krivičnim djelom ubistva iz člana 166. stav 1. KZ FBiH, a da je istom presudom prvopaelanta oglasio krivim za radnje opisane u tač. 4., 6., 7., 9. i 10. kao organizatora za krivično djelo zločinačka organizacija iz člana 342. stav 3. KZ FBiH, pa se u apelaciji ističe da je prvoapelant dakle istom presudom oglašen krivim i oslobođen za krivično djelo zločinačka organizacija iz člana 342. stav 3. KZ FbiH, u čemu apelanti vide povredu prava na zabranu dvostrukog vrednovanja. U apelaciji se navodi da je stoga izreka prvostepene presude nerazumljiva i protivrječna sama sebi ali da Vrhovni sud nije uvažio ove žalbene navode pri čemu je obrazloženje odluke tog suda u ovom dijelu proizvoljno i ne sadrži valjane i zakonite razloge. Stoga apelacija ukazuje da je, obzirom na okolnost da je oslobađajući dio prvostepene presude postao pravosnažan, pravilnom primjenom zakona se treba smatrati da je prvoapelant Muhamed Ali Gaši oslobođen za radnje organizatora zločinačke organizacije. Konačno apelanti predlažu da se apelacija usvoji, ukinu osporene presude Vrhovnog suda i Kantonalnog suda te predlažu «Obzirom na grubo kršenje prava na pravično suđenje i u interesu pravde, da se odmah naloži prekid izdržavanja kazne do donošenja odluke po apelaciji» za sve apelante do donošenja odluke po apelaciji.

25. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi: Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

26. Ustavni sud zapaža da apelanti kao razlog za donošenje privremene mjere navode da traže prekid izdržavanja kazne zatvora zbog, kako navode, grubog kršenja prava na pravično suđenje i u interesu pravde. Nadalje Ustavni sud zapaža da apelanti osim navoda o pogrešnoj primjeni materijalnog i procesnog prava, a što se odnosi na tvrdnje apelanta o navodnom kršenju ustavnih prava, dakle meritum spora, nisu Ustavnom sudu dostavili nikakve dokaze koji bi potvrdili njihove tvrdnje o nastupanju nenadoknadivih štetnih posljedica.

27. U vezi s tim Ustavni sud naglašava da razlozi i dokazi koje su apelanti dužni dostaviti Ustavnom sudu u prilog zahtjevu za donošenje privremene mjere moraju biti takvi da prima facie ukažu na neophodnost primjene ovog mehanizma kao, u datom trenutku, jedinog raspoloživog mehanizma u domaćem pravnom sistemu koji može privremeno spriječiti određene neotklonjive štetne posljedice i koji je u interesu stranaka i postupka. Izvjesnost nastupanja posljedica i njihov obim apelanti su dužni argumentovati i potkrijepiti dokazima i stoga je neprihvatljivo njihovo paušalno isticanje. Posebno je neprihvatljivo za Ustavni sud da se kao razlozi za usvajanje privremene mjere navode argumenti koji se odnose na navodno kršenje ustavnih prava s obzirom da se takvi razlozi, ne mogu analogno primijeniti na postupak prilikom odlučivanja o privremenoj mjeri. Drugačijim tumačenjem i primjenom mehanizma privremene mjere Ustavni sud bi doveo u pitanje izvršenje pravosnažnih sudskih odluka, čime bi se ozbiljno ugrozili principi vladavine zakona i pravne sigurnosti kao temeljni principi Ustava Bosne i Hercegovine.

28. Obzirom na navedeno Ustavni sud smatra da, u konkretnom slučaju, osim navoda u vezi sa kršenjem ljudskih prava koja se tiču merituma predmeta, nisu dostavljeni argumenti i dokazi koji ukazuju prima facie na neophodnost usvajanja zahtjeva za privremenu mjeru.

29. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

30. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

31. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović