Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5521/10 (S. S., R. M., D. K., S. O., G. D., M. I., D. M., B. N., D. Č., N. L., R. B., D. J., S. M., S. P., Ž. D.)
Odluka donesena 22. 02. 2011.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine · čl. 204
- Zakon o parničnom postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-5521/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
22. 02. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 22. februara 2011. godine, u predmetu broj AP-5521/10, rješavajući apelaciju Stevice Stevanovića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Stevice Stevanovića, Radiše Mićića, Dragoslava Krstića, Stanka Ostojića, Gorana Dejanovića, Miće Ilića, Dragana Mihajlovića, Bože Nedića, Dejana Čalakovića, Nemanje Lalovića, Rade Bašića, Draženka Jeličića, Slaviše Matića, Slađana Popovića, Željka Deurića, Šaše Bilanovića, Dejana Radića, Dragana Vučenovića, Miloša Novakovića, Bojana Kravljače, Zlatana Jezdića, Mladenka Pejića, Mirka Ilinčića, Dejana Tripunovića, Svetislava Radića, Stanka Vrekića, Milenka Narića, Aleksandra Radovanovića, Dalibora Vasiljevića, Mire Despotovića, Bogdana Savkovića, Bojana Mihailovića, Damira Kovačevića, Rade Vasiljevića, Željka Mihajlovića, Slobodana Mišića, Zorana Ilića, Radenka Lazića, Željka Peičića, Aleksandra Slijepčevića, Drage Stojića, Rodoljuba Ilića, Aleksandra Zrnića, Aleksandra Resanovića, Gorana Grujića, Gorana Radakovića, Željka Majstorovića, Dražana Malečevića, Dragana Maleševića i Ljubinka Todorovića podnesena protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj Rev-20/10 od 12. oktobra 2010. godine, presude Suda Bosne i Hercegovine broj P-18/08 od 9. oktobra 2009. godine i presude Suda BiH broj Gž- 132/09 od 3. februara 2010. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Stevica Stevanović, Radiša Mićić, Dragoslav Krstić, Stanko Ostojić, Goran Dejanović, Mićo Ilić, Dragan Mihajlović, Božo Nedić, Dejan Čalaković, Nemanja Lalović, Rade Bašić, Draženko Jeličić, Slaviša Matić, Slađan Popović, Željko Deurić, Šaša Bilanović, Dejan Radić, Dragan Vučenović, Miloš Novaković, Bojan Kravljača, Zlatan Jezdić, Mladenko Pejić, Mirko Ilinčić, Dejan Tripunović, Svetislav Radić, Stanko Vrekić, Milenko Narić, Aleksandar Radovanović, Dalibor Vasiljević, Miro Despotović, Bogdan Savković, Bojan Mihailović, Damir Kovačević, Rade Vasiljević, Željko Mihajlović, Slobodan Mišić, Zoran Ilić, Radenko Lazić, Željko Peičić, Aleksandar Slijepčević, Drago Stojić, Rodoljub Ilić, Aleksandar Zrnić, Aleksandar Resanović, Goran Grujić, Gorana Radaković, Željko Majstorović, Dražan Malečević, Dragan Malešević i Ljubinko Todorović (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupaju Irena Puzić i Dušan Lukić, advokati iz Doboja, podnijeli su 1. decembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Revizijskog vijeća Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj Rev-20/10 od 12. oktobra 2010. godine, presude Drugostepenog građanskog vijeća Suda BiH broj P-18/08 od 9. oktobra 2009. godine i presude Suda BiH broj Gž-132/09 od 3. februara 2009. godine.
2. Presudom suda BiH broj Gž-132/09 od 3. februara 2009. godine koja je potvrđena presudom Drugostepenog građanskog vijeća Suda BiH broj P-18/08 od 9. oktobra 2009. godine odbijen je tužbeni zahtjev apelanata kojim su tražili da se obaveže Bosna i Hercegovina, Ministarstvo odbrane Bosne i Hercegovine da im na ime razlike u plati i drugim novčanim primanjima iz radnog odnosa isplati nočane odnose u iznosima kako je označeno u tužbi.
3. Rješenjem Revizijskog vijeća Suda BiH broj Rev-20/10 od 12. oktobra 2010. godine odbačena je kao nedopuštena revizija koju su apelanti izjavili protiv presude Drugostepenog građanskog vijeća Suda BiH broj P-18/08 od 9. oktobra 2009. godine. U obrazloženju rješenja Revizijskog vijeće Suda BiH je navelo da je odredbom člana 204. stav 2. Zakona o parničnom postupku pred Sudom BiH („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, br. 36/04 i 84/07) propisano da ravizija nije dopuštena ukoliko vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. S obzirom da je u konkretnom slučaju pobijani dio presude, u odnosu na svakog apelanta pojedinačno, manji od navedenog iznosa, te da je Revizijsko vijeće Suda BiH našlo da nisu ispunjeni uvjeti iz člana 204. stav 3, navedenog zakona, tužbenim zahtjevima apelanata nije moglo biti udovoljeno pa je revizija odbačena.
4. Apelanti smatraju da su osporenim odlukama povrijeđena njihova prava iz člana II/3.e) i k) i člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, čl. 6. i 14. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), člana 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, člana 1. Protokola broj 12 uz Europsku konvenciju te člama 7. tač. i) Međunarodnog pakta o ekonomskim, kulturnim i socijalnim pravima.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelanti moraju da dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelanti odlučuju o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelanti nisu ispoštovali formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. Iz navoda apelacije i priloženih dokumenata proističe da su apelanti protiv protiv presude Drugostepenog građanskog vijeća Suda BiH broj P-18/08 od 9. oktobra 2009. godine izjavili reviziju, ali je ona osporenim rješenjem Revizijskog vijeća Suda BiH odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav
1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Drugostepenog građanskog vijeća Suda BiH broj P-18/08 od 9. oktobra 2009. godine.
8. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantma dostavljena presuda Drugostepenog građanskog vijeća Suda BiH broj P-18/08 od 9. oktobra 2009. godine, s obzirom da je iz dokumenata u spisu vidljivo da je revizija Revizijskom vijeću Suda BiH izjavljena 25. februara 2010. godine, pa se podrazumjeva da su apelanti osporenu presudu Drugostepenog građanskog vijeća Suda BiH primili prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 1. decembra 2010. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili presudu Drugostepenog građanskog vijeća Suda BiH.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović